Mekruh tenzihen

Mekruh tenzihen je pokuđeno djela za koje ne postoji kazna niti pokuda, a primjer takvog djela je jedenje luka prije odlaska u džamiju, jedenje lijevom rukom itd. Ako se takvo djelo izostavi računa se na nagradu.

Mekruh – pokuđeno djelo učenjaci često definiraju kao djelo čije se činjenje ne kažnjava, ali njegovo ispuštanje je pohvalno. Mekruh je niži nivo zabrane, a hanefijski pravnici prave razliku u pokuđenim stvarima pa su nastale dvije vrste: mekruh tenzihen i mekruh tahrimen. Kod hanefija naredba se odnosi na tri presude: farz, vadžib i mendub, a i zabrana na tri: haram, mekruh-i tahrimen i mekruh-i tenzihen. Kod ostalih pravnih škola mekruh ima samo jednu pravnu kategoriju i definira se kao ono što Allah, dž.š. traži da se ne čini – neobaveznom zabranom.

IZVORI

Serdarević, M. (1966). Fikhu-l-ibadat. Sarajevo: Vrhovo Starješinstvo u SFRJ; 

Ebu Zehre, M. (1958). Usul  el-fikh. Kairo: Darul-fikr. 

Kamali, M. H. (2017). Principi islamske jurisprudencije. Sarajevo: Centar za napredne studije; 

Zejdan, A. (1994). El Vedžiz fi usulil-fikh. Beirut; 

Sušić, M. (2005). Fikhu-l-ibadat. Sarajevo: El-Kalem.