Mefatihu-l-gajb

Mefatihu-l-gajb. Djelo Mefātīhu-l-gajb, čuveni Rāzījev tefsir, ubraja se među najistaknutija djela racionalnog tefsira. Izuzetno je velik, po dužini jedan je od najdužih tefsira. Zato ga mnogi nazivaju Et-Tefsīru-l-kebīr (Veliki tefsir) i na nekim izdanjima tog djela stoji upravo taj, a ne njegov stvarni naziv. U nekim izdanjima štampan je u čak 32 dijela, odnosno u šesnaest velikih tomova.

Neki učenjaci smatraju da Rāzī nije sam napisao taj tefsir, tj. da ga je on napisao donekle, a da ga je poslije njega neko drugi dovršio. U svakom slučaju, svi se slažu da je i prvi i drugi dio Rāzījeva tefsira potpuno isti, po stilu i ostalim karakteristikama, tako da je nemoguće tačno razlučiti dokle je to Rāzījevo, a odakle djelo drugog učenjaka. Ipak, najčešće se navodi stav da je Rāzī, pri tumačenju, došao do sure El-Enbijā', što je ipak više od polovice Kur'ana, a da je ostatak napisao neko drugi. Međutim, mnogi i ne obraćaju pažnju na to, pa, pogotovo zbog jedinstvenog stila u cijelom tefsiru, smatraju kompletan tefsir Rāzījevim djelom. On se pri tumačenju Kur'ana koristi stručnim islamskim znanostima, ali ipak u njegovom tefsiru preovladavaju ‛ilmu-l-kelām, filozofija i prirodne znanosti. Zato je njegov tefsir vjerovatno najopširniji, kada je ‛ilmu-l-kelām u pitanju. S obzirom na to, on je i svojevrsna enciklopedija‛ilmul-kelām i prirodnih znanosti. To mu donekle umanjuje vrijednost kao tefsira, što mu neki učenjaci navode kao glavni prigovor.

Mnogi smatraju da bi njegov tefsir mogao biti enciklopedija prirodnih znanosti, astronomije ili filozofije kao i nauke o raspravama (‛ilmu-l-kelām). Preovladava mišljenje da je ovim oblastima opteretio tefsir... Neki čak kažu, pomalo i cinično, kako u tom djelu ima svega osim tefsira. Međutim, očito je da je to pretjerivanje i da je riječ o tefsiru koji cijene islamski učenjaci i koji se i danas štampa. Rāzī je bio ehl-i sunnetski učenjak i u svojim postupcima i u djelima, pogotovu u tefsiru, ulazio je u rasprave i opovrgavao stavove sekti, a naročito mu‛tezilija. Kao istaknuti stručnjak u ‛ilmu-l-kelāmu, bio je sposoban za to i u detalje je poznavao njihove stavove. Kada bi naišao na ajete koji govore o šerijatskim propisima, Rāzī bi navodio stavove islamskih učenjaka o tim pitanjima, s tim što je očito davao prednost šafijskom mezhebu, čiji je pristalica bio, navodeći detaljnije dokaze tog mezheba. Kada bi se ukazala prilika, ulazio bi i u područje usul-i fikha, arapskog jezika i stilistike, ali ne tako opširno kao kada je obrađivao pitanja ‛ilmu-l-kelām.