Me'alimu-t-tenzil

Po ovom djelu je Begavi najpoznatiji. Ubraja se u tradicionalne tefsire. U njemu navodi vjerodostojne predaje bez sumnjivih i iskrivljenih navoda. Također, u njemu navodi hadise, šerijatske propise, te kazivanja o prošlim narodima i generacijama. Prilikom pisanja svoga tefsira, Begavi je koristio Sa'lebijev i Taberijev tefsir.

Poput ostalih tradicionalnih mufessira i Begavi je tumačio Kur'an na sljedeći način: tumačio je Kur'an Kur'anom, tj. kada jedan/jedni ajet(i) tumači/e drugi/e, zatim Kur'an tumači hadisima Poslanika, a.s., potom riječima ashaba, mišljenjima tabiina, predajama ostalih islamskih učenjaka, jezičkom analizom itd. Ipak, njegov tefsir nije velik po obimu. Obraćao je pažnju da navodi i citira samo hasen i sahih hadise, a nije navodi slabe hadise, jer kako sam ističe oni ne priliče tefsiru. On se bavi i kiraetima, ali jako kratko. Nakon što navede ajet, on odmah navodi i povod objave istog (ukoliko ima povod). Kada tumači fikhske ajete, navodi šerijatske propise koji se iz njih mogu derivirati. Ne ulazi u akaidske rasprave. Stručnjaci iz oblasti tefsira i danas se koriste Begavijevim tefsirom.