Judaizam
Poput svih drugih religijskih tradicija i judaizam je u identitarnom i povijesno-kulturnom smislu veoma složen. Tako je u procesu izgradnje zavisio od same geografije, sociokulturnog okruženja i, naravno, religijskoga naslijeđa. Sljedstveno tome, u identitet jevreja je stopljena religijska, etnička i sociokulturna dimenzija. No, judaizam u svojoj prvotnoj formi, prokazan kroz Toru, podrazumijevao je ponajprije monoteističku religijsku tradiciju koja je nebeskoga porijekla, čije temelje predstavlja vjera u Jednoga Boga iskazana kroz Sveti tekst, a koji je najdirektnije spušten od strane Transcendentnoga Boga Jahve.
Kada je riječ o ovoj religijskoj tradiciji većina klasičnih muslimanskih autora se na prvome mjestu bavi jezičkim određenjem pojma al-yahūd. Prema tome, sintagma hāda al-rağul je u značenju onoga koji se vratio i pokajao te se kao takav, naposljetku, smatra upućenim. Prema tome, ovaj pojam koji određuje jedan religijski svijet sadržan je u iskazu Mūsā, a.s.,: Mi se, uistinu, vraćamo tebi." Poznato je da se pored pomenutoga pojma (Qur'an, Al-Baqara, 2:12; Al-Māʻide, 5:18.) i drugi izrazi ili sintagme koriste i spominju kroz qur'ānski tekst kako bi se imenovala ova religijska grupa, a što će biti iznimno korišteno kroz radove ili intertekstualne disputacije muslimanskih autora. Najprije, riječ je o izrazima poput Banū Isrāīl, qawmu Mūsā, al- 'ābiriyyūn i ahl al-kitāb. Pomenuti pojmovi su iznimno kompleksni te ne predstavljaju sinonime već imaju svoja zasebna značenje koja su određena samim qur'ānskim tekstom i povijesnim kontekstom.
IZVORI
De Lange, Nicholas (2000). An Introduction to Judaism, Cambridge University Press, Cambridge, str. 1-20.;
al-Šarīf, Muhammed (1984). Al-Adyān fī al-Qur'ān, peto izdanje, Maktaba 'Ukaz, Saudijska Arabija, str. 95.;
Ḥāmid Īsa, Muhammed (2001). Buḥuṯu fī al-Yahūdiyyah, Kairo, str. 7-11.;
aš-Šahrastānī, Kitāb al-Milal Wa al-Niḥal, str. 231.