Israilijati u tefsiru

Sama riječ israilijat je množina od imenice israilijja, što označava pripadnost Israilovom (Jakubovom, a.s.) potomstvu. Ovim nazivom se obuhvataju i kazivanja koja se prenose od ehli kitabija, bez obzira bili jevreji ili kršćani. Nazvana su ovim imenom jer izviru iz kulture Israilovog (Jakubovog, a.s.) potomstva i naslijeđa, nekada mitova i legendi, koje se za njih vezuje.

Upotreba israilijata seže do ashaba, kada su se oni tragajući za dodatnim pojašnjenjima obraćali pripadnicima zajednice sljedbenika nebeskih Knjiga, a koji su prešli na islam. Učenjaci dijele israilijate u tri grupe, pri tome razvrstavajući one koji su pouzdani i nepouzdani, odnosno, prihvatljivi i neprihvatljivi.

U prvu grupu spadaju oni israilijati čiju pouzdanost propitujemo na osnovu Kur'ana i Poslanikovog sunneta, tj. ono što je podudarno sa Kur'anom i sunnetom ispravno je, a što nije podudarno s njima, nije ni ispravno. S obzirom da su ovakvi israilijati pouzdani, dozvoljeno nam je o njima pričati i prenositi ih. U drugu grupu spadaju oni čiju neispravnost znamo na osnovu izvora islama, koji demantuju te israilijate. Takvi israilijati se kose sa islamskim zakonskim odredbama, te nisu ni u saglasnosti sa zdravim razumom. Ovu vrstu israilijata nije dozvoljeno ni spominjati, ni reinterpretirati osim da se ukaže da su lažni.

U treću grupu spadaju oni čiji sadržaj ne tretiraju izvori islama, odnosno, ne pripadaju ni prvoj a ni drugoj vrsti. Prema njima ćemo biti suzdržani, nećemo ih ni potvrđivati niti demantovati, jer je moguće da u njima bude istine, a mi ga proglasimo lažnim, ili pak ako je lažno, a mi ga proglasimo istinitim.

IZVORI

Adilović, A. (2003). Velikani tefsirskih znanosti. Travnik; 

Halilović, S. (2015). Osnovi tefsira. Sarajevo: Dobra knjiga;

Karić, E. (1995). Uvod u tefsirske znanosti. Sarajevo: Bosanska knjiga;

Handžić, M. (1972). Uvod u tefsirsku i hadisku nauku. Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa;

 Tufo, M. (2004). Temelji tefsirske i hadiske nauke. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka.