Ibadije

lbadije su jedna od haridžijskih sekti koja je dobila ime po svom osnivaču 'Abdullahu b. lbad et-Temimiju. Njeni pripadnici tvrde da nisu haridžije i poriču takvu svoju pripadnost. Ipak, možemo reći da se po svom učenju sa haridžijama slažu po mnogo čemu, kao što su: činjenica da sam 'Abdullah b. lbad svoje ideje smatra nastavkom haridžijskog stava prema arbitraži, zatim po pitanju lišavanja Boga nekih od Njegovih atributa, tvrdnji da je Kur'an stvoren i dozvoljavanju pobune protiv nepravednih vođa. Do njihovog osnivanja došlo je zbog nesuglasica haridžija u Basri. Smatraju se mnogo umjerenijim u odnosu na druge haridžijske sekte (ezrekije, sufrije i nedždije). I u početku su bili protiv ostvarivanja vojnih ciljeva nasiljem. Dozvoljavaju više imama/imamata. Imama biraju najbolji, a bira ga vijeće šejhova. Trenutno nisu ekstremni. Ibadije se nalaze u Omanu, istočnoj Africi, Zanzibaru, Libiji, Tunisu i Alžiru. Zbog svoje geografske blizine, imaju određene sličnosti sa Malikijama, čak i u pravnom smislu.

Najznačajnije ličnosti tj. promicatelji njihovog učenja su: Džabir ibn Zejd, Er-Rebi' b. Habib el-Ferahidi, Imam el-Haris b. Telid, Ebi el-Hattab, 'Abdul'a'la b. es-Semh el-Mu'afiri, Ebu Hatim Ja'kub b. Habib i Hatim el-Melzuzi.

Neka učenja ibadija:

- Poriču viđenje Uzvišenog Allaha na budućem svijetu,

- Interpretiraju neka pitanja vezana za budući svijet kao što su: pitanje vage kojom će se na Sudnjem danu mjeriti ljudska djela i pitanje Sirat-ćuprije i shvaćaju ih u prenesenom značenju,

- Smatraju da ljudska djela stvara Allah, a da čovjek po njima samo postupa, tako da po tom pitanju zastupaju središnji put izmedu indeterminista (kaderija) i determinista (džebrija).

- Tvrde da Allahovi atributi nisu dodatna svojstva Allahova Bića nego Njegova sama suština.

- Tvrde, poput haridžija, da je Kur'an stvoren.

- Počinilac velikog grijeha po njihovom mišljenju je nevjernik.

- Niječu zagovaranje (šefa 'at) za velike grešnike od muslimana jer grešnici, po njihovom mišljenju, će ostati vječno u džehennemskoj vatri.

- Ne priznaju uvjet da neko mora voditi porijeklo od Kurejšija da bi mogao biti vođa (al-imam), jer svaki musliman, koji ispunjava ostale uvjete, može biti vođa. Vođu koji skrene sa Pravog puta treba svrgnuti i na njegovo mjesto postaviti drugog.

Stavovi ibadija su jako slični stavovima haridžija, ali se može zaključitit da imaju cjelovito i sistematizirano učenje, za razliku od ostalih ogranaka haridžija.

IZVORI

Sharif, M.M. (1990). Historija islamske filzofije. Zagreb: August Cesarec; Esposito, John L. (2005). Oksfordska historija islama. Živinice: Selsebil;

Encyclopedia of islam and the Muslim world (2016). Richard C. Martin (ur.). Michigan: Gale; Rahman, Fazlur (2005). Islam. Sarajevo, Tugra.