Ismail Hakki

Ismail Hakki Bursevi (1653-1715). Rođen je u mjestu Aidos (u današnjoj Bugarskoj). Bio je veliki poznavalac različitih islamskih disciplina. Napisao je, otprilike, stotinu i trideset djela. Pored toga što je učenjak, istakao se i kao turski pjesnik i sufija. Još u mladosti izučava gramatiku, retoriku, logiku, fikh, akaid, tefsir i hadis. Bio je vrsni poznavalac perzijskog jezika. Slušao je predavanja najpoznatijih učenjaka svoga vremena. Inspiraciju za svoje ideje pronalazi u Ibn Arebiju. Djela je pisao na arapskom i turskom jeziku.

Zbog određenih sufijskih stavova nailazio je na probleme i osporavanja u nekim sredinama. Njegovo najpoznatije djelo jeste tefsir Ruhu-l-bejan fi tefsiri-l-Kur'an. Ovaj tefsir jeste ustvari višetomni sufijski komentar Kur'ana. Također, napisao je komentar na Rumijevu Mesneviju. Pored tefsira, najpoznatija djela su mu: Er-Risala el-halidijja (djelo iz oblasti tesavvufa), El-Erbe'une hadisen (komentar 40 hadisa koje je odabrao imam Nevevi), Ruhu-l-Mesnevi (komentar prvog dijela Rumijeve Mesnevije, djelo na turskom jeziku). Svoj tefsir je pisao dvadeset i tri godine. Spada u duže tefsire pa je obično štampan u deset tomova. Neki učenjaci su ga i skraćivali. Budući da u njemu ima dosta sufijskih aluzija – išarat, najčešće se ubraja u sufijske tefsire.