Islamska tradicija Bošnjaka

Konstitutivni element tradicije Bošnjaka zasnovan na glavnim izvorima islama koji se stoljećima živi u BiH. Hadžić (2008) islamsku tradiciju smatra fundamentalnim aspektom ukupne tradicije Bošnjaka. Iako se ovaj pojam spominje u tekstu Ustava Islamske zajednice u BiH iz 1997. godine kao važna identifikacijska kategorija ne postoji zvanična definicija ovog pojma. Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, koji djeluje pri Islamskoj zajednici u BiH, uvažava određenje koje je ponudio Karčić. Imajući na umu da tradicija obuhvata oblik mišljenja i ponašanja Karčić (2006) navodi bitne elemente islamske tradicije Bošnjaka: ehli-sunnetski pravac islama, uključujući maturidijsko učenje u oblasti akaida i hanefijski mezheb u oblasti fikha, te odgovarajuće sufijske redove (tarikate); pripadanje osmansko-islamskoj kulturnoj zoni; postojanje elemenata "islamizovane" prakse stanovnika pred-osmanske Bosne; tradicija islamskog reformizma (islah) u tumačenju islama; institucionalizacija islama u obliku Islamske zajednice; praksa iskazivanja islama u sekularnoj državi. Prvi širi naučni uvid u strukturu islamske tradicije Bošnjaka dat je 2007. godine na naučnom skupu Islamska tradicija Bošnjaka: izvori, razvoj i institucije, perspektive". S obzirom da se islamska tradicija Bošnjaka u određenim periodima razvijala u okviru vladajućih sekularnih sistema koji nisu omogućavali nesmetan razvoj vjerskog života i islamske misli, određeni znanstvenici, poput Alibašića (2008), smatraju da je potrebna kontinuirana valorizacija ne islamske tradicije Bošnjaka, već određenih praksi i misaonog naslijeđa prisutnog kod muslimana u BiH.