Islah

Pojam u znanstvenoj literaturi muslimana koji se odnosi na reformu i često se koristi uz ili umjesto tedžida.

Kamali objašnjava: Salah i islah u Kurʼanu često upućuju na opće dobro ljudi. Vjernici se, stoga, pozivaju da čine dobra djela (ʻamel salih), a to je ono što je dobro i preporučljivo (maʻruf) ili ono što donosi mir i pomirenje među ljudima (islah bejn en-nas) (en-Nisaʼ, 4:114). Islah može značiti iskorjenjivanje nereda (fesad je suprotnost islahu) (el-Aʻraf, 7:56). I ljudske namjere, a ne samo njihov čin ostvarivanja mira i islaha, također će biti nagrađeni, jer ...Bog zaista zna razlikovati ko je mufsid (zlotvor), a ko muslih (dobrotvor)... (el-Bekare, 2:220), pa će nagraditi dobrotvore (muslihin) i one koji izvršavaju djela koja je Bog odredio za dobro čovječanstva (upor. el-Aʻraf, 7:170)"

On ističe kako su mnoge muslimanske grupacije sebe smatrale reformatorskim snagama, među kojima u su i one koje današnji muslimani smatraju zapravo konzervativnim snagama. Kamali navodi definiciju islaha od Muhameda Abduhua, koja je bila izložena kritici jer je pokušao spojiti elemente zapadne modernosti i racionalizma u strukturu islaha. Prema Abduhuu islah je oslobađanje misli od okova taklida, kako bi se religija razumjela na način na koji su je preteče ovog ummeta (selef) razumjeli prije pojave neslaganja – kroz direktno obraćanje izvorima islama i s dužnim poštovanjem i prema racionalnim normama koje je Bog podario ljudskom razumu. Time će se ukloniti zabune i poslušati Božija poruka o očuvanju čovječanstva i reda u svijetu."

Kamali objašnjava da je pokret islaha, koji je započeo s el-Afghanijem i Abduhuom, zapravo podstaknuo diskurs 20. stoljeća o tedždidu. Prema njemu izrazi kao što su 'islamski modernizam', 'islamski preporod' i 'islamska reforma', a koji su ugrađeni u ideje islaha i tedždida, često se pripisuju, el-Afghaniju, Abduhuu i Ridau.