Ibn Kesir

Isma'il b. Umer b. Kesir b. Davv b. Der'a el-Kureši el-Basri ed-Dimiški Ibn Kesir (1302-1373). Rođen je u Busri, sjeverno od Damaska (Sirija). Jedan je od najistaknutijih tradicionalnih komentatora Kur'ana. Istakao se i u drugim islamskim disciplinama, kao što su hadis i fikh, te historija. Znanje je sticao od najvećih islamskih učenjaka i umova svoga vremena, među kojima je bio i Ibn Tejmijje.

Školovan na tradicionalan način, on je vrlo mlad naučio Kur'an napamet, ali i edaj broj priznatih djela iz raznih islamskih znanosti. Napisao je veliki broj djela, od kojih se mnoga i danas štampaju. Posebno itičemo sljdeća djela: Tefsirul-Kur'ani-l-'azim (njegov čuveni tefsir), El-bidaje ve-n-nihaje (Početak i kraj, izvanredno historijsko djelo. Na osnovu dokaza iz Kur'ana i hadisa govori o stvaranju svijeta, te o svim poslanicima. Dio ovog djela Kazivanja o vjerovjesnicima" je preveden na naš jezik), Tabekatu-l-fukaha'i-š-šafi'ijjin (djelo o životopisima istaknutih šerijatskih pravnika šafijskog mezheba).

Stručnjaci za tefsir kažu da njegov tefsir jeste u vrhu vrhova. Najviše puta je štampan, ali isto tako se veli da je i najviše čitan. Naziv njegovog tefsira jeste Tefsiru-l-Kur'ani-l-azim. Ibn Kesirovom tefsiru svi učenjaci daju izuzetno visoke ocjene i svrstavaju ga među najbolja tefsirska djela općenito, a pogotovu u tradicionalnom tefsiru. Mnogi su skloni reći da je po vrijednosti odmah iza Taberijeva tefsira a neki čak vele da je on na prvom mjestu i općenito, a posebno uzevši u obzir tradicionalne tefsire.

Puno ime mu je: Ismail ibn Umer ibn Kesir ibn Davv ibn Dir' el- Kureši el-Busrevi ed-Dimeški Ebul-Fida' Hafiz Imaduddin. Rođen je 701 /1 302. godine u Busri, sjeverno od Damaska (Šam - Sirija).  Otac mu je bio poznati hatib u Busri. Umro je u četvrtoj godini Ibn Kesirova života. Brigu o njemu potom je preuzeo stariji brat, šejh Abdulvehhab, pred kojim je stekao prvo obrazovanje.  U petoj godini života, tj. 706. hidžretske godine, sa bratom seli u Damask, gdje nastavlja izučavanje temeljnih islamskih znanosti.4 U njegovom punom imenu navodi se titula: Ha.ftt koja ukazuje na njegove izvanredne zasluge u hadiskim znanostima, te počasni naziv: Imaduddin (Stub Vjere), koji mu je dat zbog izrazitog doprinosa u više islamskih znanosti. Mnogo je putovao u potrazi za istaknutim učenjacima radi postizanja novih saznanja. Ipak, najduži period života proveo je u Damasku, gdje je i umro, 774/1 373. godine.5 Pred kraj života je oslijepio. Ukopan je pored svog najistaknutijeg šejha i učitelja čuvenog Ibn Tejmije.