Ibn Hazm

Abū Muḥammad Ibn Ḥazm (994-1064) je jedan od velikana koje je iznjedrila muslimanska Andaluzija. Rođen je u Kordobi u veoma poznatoj i utjecajnoj porodici koja mu je omogućila da se obrazuje u mnogim znanostima. Pripadao je zahirijskoj (literalističkoj) pravnoj školi. Živjet će u periodu velikih političkih previranja. Napisat će mnoga djela iz domena teologije, prava (al-Muḥalla), logike (at-Taqrīb li-Ḥadd al-Manṭiq) i književnosti (Ṭawq al-Ḥamāmah/Golubičija ogrlica). No, ono o čemu će ostati posebno značajan i na Zapadu i Istoku bit će njegovo djelo Kitāb al-Faṣl fī al-Milal wa al-Ahwā wa an-Niḥal. Njegovo magnum opus jedan je od najvećih doprinosa na polju muslimanske teologije religija i predstavlja jedan od najsistematičnijih i najranijih radova u pogledu povijesti religijskih ideja. Ibn Ḥazm će se kroz sadržaj pomenutoga djela kritički baviti svim poznatim filozofskim idejama i religijskim učenjima. Pored bavljenja muslimanskim grupacijam, najviše prostora daje judaizmu i kršćanstvu. Također, bavi se i religijskim tradicijama Perzije i to sabeanizmom, zoroastrizmom i maniheizmom. Zatim, religijskim tradicijama Indije poput brahmanizma, hinduizma i budizma. Zbog činjenice da je životni vijek proveo na rubnim područjima muslimanskoga svijeta, u njegovim spisima je propoznatljiv fenomen koji možemo nazvati defanzivnom ili odbrambenom teologijom.

(Vidjet više: Camilla Adang, Camilla (1996). Muslim Writers on Judaism and the Hebrew Bible: From Ibn Rabban to Ibn Hazm, Leiden: Brill; Asi, G. Haider (2010). Muslim Understanding of Other Religions: A study of Ibn Ḥazms Kitab al-Fasl fi al-Milal wa al-Ahwa wa al-Nihal, New Delh; Abd Rashied Omar, Abd Rashied (1992). Ibn Hazm on the Doctrine of Tahrif, Cape Town: The University of Cape Town.)