Ibn Atijje

Puno ime ovog muffesira  je: Ebu Muhammed Abdul-Hakk ibn Galib ibn Abdirrahman ibn Atijje el-Muharibi el-Endelusi. Rođen je 481/1088. godine u blizini Granade, u Španiji, pa se zato i zove El-Endelusi (na arapskom jeziku naziv za Španiju je Endelus). Bio je šeriatski pravnik, poznavalac vjerskih propisa, hadisa i tefsira; izvanredan u književnosti; dubokog uvida u arapski jezik; široke spoznaje i sposobnosti u epistolografiji (el-inša'), prozi i poeziji; oštrouman. Napisao je poznati Tefsir, i obnašao dužnost kadije u Almeriji. Rođen je 480., a umro petnaestog ramazana 541. H. god. Ibn 'Atijje napisao je tefsir na jedan lijep i odmjeren način. Imao je uvid u djela napisana prije njega, koja je preradio i rezimirao na jedan privlačan način, s dubokim uvidom u materiju i vodeći računa o sunnetu.

Istakao se u tefsiru, hadisu, fikhu, brojnim disciplinama arapskog jezika i pjesništvu. Dugo je bio kadija u gradu Almeriji i proslavio se po pravednosti i istinoljubivosti. Pored doprinosa u raznim naučnim disciplinama, istakao se i u džihadu, pomažući i na taj način odbranu svoje domovine od učestalih napada neprijatelja. Učestvovao je u brojnim bitkama i, radi borbe na Allahovom putu, često je odsustvovao od kuće. Prenosi se da mu je otac jednom prilikom napisao pismo u stihovima u kojem je izrazio želju da ga vidi i tražio od njega da se vrati s ratišta. Umro je 542/1148. godine u gradu Lurki. 

Ibn Atijje potiče iz ulemanske porodice. Njegovi otac i djed bili su veoma učeni i poznati kao alimi. Prva znanja stekao je od oca Ebu Bekra Galiba, koji je bio izvanredan stručnjak u oblasti hadisa – zbog čega je dobio naziv hafiz hadisa – te u fikhu, arapskom jeziku i drugim znanostima. Proputovao je cijelu tadašnju Španiju da bi došao do najistaknutijih učenjaka i učio pred njima, a kada nije bio u mogućnosti doći do nekog od njih, odgovore je tražio pišući im pisma u kojima bi tražio objašnjenje pojedinih pitanja. Pored oca, učitelji su mu bili sljedeći učenjaci: Ebu Ali el-Gassani, Ebu Ali es-Sadfi, Ebu Muhammed Abdul-Džebbar ibn Sulejman, Ebu Muhammed el-Kajrevani, Ebu Dža'fer ibnul-Kulej'i i drugi. 

Naziv Ibn Atijje potiče od njegovog djeda, tako da je po imenu Ibn Atijje poznat i njegov otac, kojem je bilo ime Galib. Zbog istog imena dešava se da ih ponekad i zamijene. Međutim, Ibn Atijje je autor čuvenog tefsirskog djela i bio je kadija samo u Almeriji, dok je njegov otac bio kadija u Granadi. Činjenica da je neko vrijeme radio kao kadija govori o njegovoj velikoj učenosti, jer se toj dužnosti u to vrijeme pridavala velika važnost, tako da su je mogli obavljati samo oni koji su je bili dostojni, odnosno koji su se isticali svojim znanjem, ponašanjem, vrijednošću i radom.

Bio je izvanredan poznavalac više naučnih disciplina. Neki učenjaci navode da je bio stručan u svim disciplinama koje su se tada izučavale. Najpoznatiji je po obimnom tefsiru, koji je nazvao: El-Muharrerul-Vedžiz fi Tefsiril-Kitabil-Aziz. Za njega kao mufessira mnogi su izrekli pohvale, tvrdeći da je među najboljim mufessirima ili da je čak i najbolji komentator Kur'ana uopće. Tako npr. Ebu Hajjan u uvodu u svoj tefsir za Endelusija kaže: "On je najistaknutiji od svih mufessira i najbolji od svih koji su se bavili pisanjem i revizijom tefsirske građe." Čuveni Sujuti, pak, kaže: "On je istaknuti imam i uzor ostalim mufessirima. (...) Bio je izuzetno čestit, iz ugledne ulemanske porodice, krajnje oštrouman, bistar i vrijedan."

Ibn Atijjev tefsir El-Muharrerul-Vedžiz fi Tefsiril-Kitabil-Aziz ubraja se u tradicionalne tefsire, a mnogi stručnjaci za tefsir smatraju ga jednim od najboljih komentara Kur'ana uopće. Neki čak kažu da je najvrjedniji, uzimajući u obzir sve vrste tefsira. Tako npr. Ibn Džuzijj, španski alim iz Granade, za njega kaže: "Tefsir Ibn Atijje ljepši je i ispravniji od svih drugih tefsira. On je uzeo tefsirsku građu do tada napisanu i pročistio je i skratio, čineći to lijepim stilom, razumno i pazeći na sunnet."

Više o njegovom tefsiru u pojmu: Muharrerul-Vedžiz

IZVORI

Sujuti, Leksikon komentatora Kur'ana, 59