Zekat na imovinu koja je data kao zalog, kaucija

Većina islamskih učenjaka novac koji se deponira kod vlasnika stana, kao garancija za redovno plaćanje stanarine ili za nadoknadu eventualnih oštećenja u stanu, tretira kao zalog, jer njegovo deponiranje se uvjetuje radi zaštite prava stanodavca u slučaju da korisnik stana ne ispuni svoje finansijske obaveze.

Po propisima hanefijskog mezheba, zekat se ne izdvaja na imovinu koja je data kao zalog, jer je jedan od uslova obaveznosti zekata da osoba ima potpuno vlasništvo nad imovinom iz koje izdvaja zekat. (A. Tuhmaz, Hanefijski fikh, 1/442) S obzirom na to da stanoprimac ne može koristiti taj novac, neće ga ni računati u svoju ušteđevinu na koju obračunava zekat. 

Vrijedi napomenuti da neki islamski učenjaci smatraju da deponovani novac ulazi u ukupni iznos na koji se obračunava zekat, jer, ako stanoprimac, redovnim plaćanjem stanarine i odgovornim održavanjem stana, izvršava svoje obaveze, ne ugrožava taj novac i njegovo vlasništvo nad njim nije upitno, a činjenica da je kod stanodavca deponiran kao zalog ne utiče na oslobađanje od zekata. Oni svoj stav, također, argumentiraju riječima Allahova Poslanika, a. s.: „Zalog se ne blokira; vlasnik ima pravo na prihode koje donosi, a dužan ga je izdržavati“ (El-Bejheki). Shodno tome, zavisno od stanja u kojem se nalazi stanoprimac, treba postupiti po jednom od ova dva mišljenja.