Sticanje imovine na nedozvoljen način
PITANJE
Stekao sam novac prevarom stranih kompanija. Taj novac je namijenjen za marketing njihovih proizvoda. Lažno sam se predstavljao kao zainteresiran i na taj način sam dijelom uskraćivao prezentaciju njihovih proizvoda drugim ljudima koji su želji da ih vide. Dio tih prihoda je otišao posredniku. Ja bih taj novac vratio kome pripada, ali ne znam put do njih. Jedino mogu preko posrednika, ali u njega nemam povjerenja, jer je on taj preko koga sam to i uradio. Bojim se da taj novac iskoristim za vlastite potrebe ili potrebe porodice. Htio sam ga dati u dobrotvorne svrhe, ali se bojim da je taj novac haram i drugim korisnicima kojima ga budem proslijedio. Dakle, da li da ga dam u dobrotvorne svrhe ili da ga spalim? Ako je u redu takav novac dati u dobrotvorne svrhe, da li da nastavim to da radim i pomažem ljudima i ustanovama. Predmet prevare su bogate kompanije sa zapada koje se bave bankarstvom, kamatom i luksuzom, a nisu fizička lica tj. obični pošteni ljudi.
ODGOVOR
Svojim postupkom počinili ste više teških grijehova: prevaru, laž , kršenje ugovora i neosnovano sticanje imovine. Za sve te grijehe dužni ste se iskreno pokajati, zatražiti od Allaha oprost, čvrsto odlučiti da se tim grijesima više nećete vratiti i vlasniku vratiti nezakonito stečenu imovinu. Bez ispunjenja ovih uvjeta, teoba se ne smatra iskrenom. Budući da nemate načina povrata tih sredstava vlasniku osim preko sumnjive osobe, koja je i sama učestvovala u tim nezakonitim poslovima, tu imovinu trebate podijeliti u dobrotvorne svrhe. Za te korisnike taj novac nije haram, budući da oni nisu odgovorni za način sticanja te imovine. Uništavanje te ili bilo koje druge imovine spaljivanjem ili na neki drugi način nije dozvoljeno. Poznato je fikhsko pravilo da "nije dozvoljeno nanositi štetu niti štetom uzvraćati". Međutim, nije dozvoljeno dalje nastaviti s prevarama i kršenjem ugovora bez obzira o kojim kompanijama je riječ i s kojom namjerom se to čini (čak i s namjerom da se tako stečeni novac podijeli u dobrotvorne svrhe). Jer, i cilj i sredstvo ostvarenja cilja moraju biti zakoniti.