Prvi uvjet za namaz
Da bude čisto tijelo, odjeća i mjesto gdje će se klanjati
Prije samog obavljanja namaza osoba je obavezna izvršiti određene pripreme, koji se nazivaju uvjetima za namaz. Prvi uvjet za namaz je da osobi koja klanja bude čisto tijelo, odjeća i mjesto gdje će klanjati.
Potrebno je čišćenje tijela, odjeće i mjesta klanjanja od 1. stvarne te 2. pravne nečistoće.
Stvarna nečistoća je ona koja se može vidjeti golim okom, osjetiti čulom mirisa ili fizički dodirnuti. Osoba na radnom mjestu izložena nečistoći koju nije moguće jednostavno i brzo očistiti (hemijska ulja, boje, prašina od drveta, metala, nečistoća prilikom rada na polju, štali...) učinit će onoliko koliko je u mogućnosti da pristupi namazu čistog tijela i odjeće na čistom mjestu te pristupiti namazu. Međutim, svaka osoba će voditi računa o čistoći prilikom i nakon obavljanja fiziološke nužde.
Prije uzimanja abdesta, koji je drugi uvjet namaza, da bi musliman udovoljio zahtjevu islamske čistoće on ima obavezu da izvrši čišćenje dijelova tijela koji imaju neposrednu vezu s obavljanjem velike i male nužde. Osnovno sredstvo za čišćenje u islamu jeste voda, ali se prilikom čišćenja, a prije upotrebe vode, koriste i druga priručna sredstva poput higijenskog papira. Također, iako nema obavezu, osoba može koristiti s vodom i higijenska sredstva poput sapuna i higijenskih vlažnih maramica te, poslije ćišćenja, posušiti dotična mjesta.
U kontekstu pranja tijela poslije fiziološke nužde, potrebno je da osoba učini sve što je u njegovoj mogućnosti da sačuva odjeću od nečistoće. Ukoliko nečistoća dođe u doticaj s odjećom abdest se odlaže i uzet će se nakon što se odjeća promijeni ili očisti. Minimum čišćenja jeste čišćenje vodom onog dijela odjeće na koji je nečistoća dospjela.
Nije preporučeno da se tijelo muslimana bilo kada osjeti na znoj, ali ne utiče na ispravnost namaza da se u takvom stanju pristupi namazu. Također, nije lijepo da vjernik ni jakim mirisima parfema uznemirava suklanjače u zajedničkom namazu.
Kada je riječ o mjestu klanjanja, prema riječima poslanika Muhammeda, a.s. „cijela zemlja je mesdžid (mjesto pogodno za obavljanje namaza), osim groblja i kupatila.“ (Hadis bilježe Ibn Madže, Tirmizi i dr.) Naravno, ovo ne znači obavljanje namaza bilo gdje, već na mjestima koja priliče ovom ibadetu te na kojima će osoba postići skrušenost u namazu. Primjera radi, hodnik može biti čisto mjesto za klanjanje, ali ako se stalno prolazi kroz njega osoba će smetati drugima kao što drugi mogu remetiti njegov namaz. Kako bi se sa sigurnošću ispunio uvjet čistoće mjesta gdje se klanja u islamskoj tradiciji koriste se i prostirke, poznatije kao serdžade na kojima se klanja.
Druga vrsta nečistoće je pravna ili fikhska nečistoća koja je objašnjena u Drugom uvjetu za namaz.
