Abdest

Abdest je vjersko pranje vodom i potiranje određenih dijelova tijela na propisan način radi klanjanja namaza i činjenja drugih ibadeta u islamu. Obaveza abdesta je naređena tekstom Kur'ana. Osobe s invaliditetom ili one teškog zdravstvenog stanja abdest će uzimati shodno svojim mogućnostima.

Za ispravan abdest dovoljno je izvršiti njegove farzove, odnosno nužno je: oprati lice od uha do uha i od vrha čela do pod bradu, oprati ruke do iza laktova, potrati mokrom rukom minimalno četvrtinu glave, oprati noge do iznad članaka. Međutim, muslimani uzimaju potpun abdest dodajući abdeskim farzovima i sunnete (praksa poslanika Muhammeda, a.s) odnosno uzimajući abdest na sljedeći način:

1. Oprati ruke do iza šaka 3 puta,

2. oprati desnom rukom usta 3 puta,

3. oprati nos 3 puta (desnom rukom se voda ušmrkava, a lijevom rukom ispire),

4. oprati lice 3 puta (od kose iznad čela do pod bradu i od uha do uha),

5. oprati desnu pa lijevu ruku do iza laktova po 3 puta,

6. potrati mokrom rukom minimalno četvrtinu glave, ali je poželjno rukama potrati cijelu glavu,

7. potrati jedanput rukama oba uha pa vrat (kažiprstima potrati unutrašnji dio ušnih školjki, a palcima vanjski dio školjki, a vrat od zatiljka do pod vilicu potrati spoljnim dijelom tri prsta: srednjakom, kažiprstom i malim prstom,

8. oprati desnu pa onda lijevu nogu do iznad članaka po 3 puta (obratiti pažnju na čistoću peta i između prstiju).

Prije abdesta lijepo je da se prouči Euza i Bismila, a može se otpočeti i izgovorom nijjeta: Nevejtu en eteveddae li edžlis-salati ve li refil-hadesi tekarruben ilellahi teala - Odlučih uzeti abdest radi namaza, otklanjanja nečistoće i približavanja Uzvišenom Allahu. Nakon abdesta lijepo je izgovoriti šehadet.

Ako osoba ima ranu na mjestu koje se pere umjesto pranja koristit će mesh - izvršit će potiranje po zavojima. Kada je riječ o potiranju  - meshu po zavojima, on nema ograničeni rok trajanja nego će se koristiti sve dok rana ne zaraste. Osoba kojoj stalno curi krv, sukrvica, gnoj, mokraća iz tijela, ili ne može zadržati vjetar, naziva se opravdanik ili sahibi-uzur, za kojeg važe posebni propisi i koji će izvršavati sve ibadete na način da za svaki namaz uzme abdest s meshom. Propisi o sahibi-uzuru objašenjeni su u segmentu Propisi o namazu.

Abdest će pokvariti slijedeće radnje: prirodna nužda, izlazak predejakulacijske tečnosti iz spolnog organa (mezija), puštanje vjetra, curenje iz tijela krvi, gnoja i sukrvice, povraćanje, spavanje opružen ili na boku, ali ne i kunjanje ili klimanje glavom, pijanstvo, gubljenje svijesti, glasan smijeh u namazu. Pojava krvi, kao prilikom uboda, zanoktice ili posjekotine, ne kvari abdest, ali će biti pokvaren ako krv poteče ili je dodirom razlijemo s vrha rane. Neki učenjaci smatraju da ni poticanje krvi ne kvari abdest, ali je u normalnim okolnostima bolje obnoviti abdest.

Vrijednost abdesta umanjuje činjenje grijeha, kao što je izgovor ružnih riječi ili ogovaranje, ali ga ne kvari, jer je preporuka da se abdest uzme nakon  tih neprimjerenih pojava kod vjernika kao što su ogovaranje, izgovor i postupanje po neprimjerenim riječima, srdžba i sl. Međutim, ove pojave ne kvare abdest nego krnje njegovu vrijednosti. Stoga, musliman vodi računa o adabima abdesta, a prilikom uzimanja abdesta neki uče i abdestne dove koje su prenesene od prvih generacija. Dove nisu obavezne niti ih je učio poslanik Muhammed, a.s. ali su svojim sadržajem lijepe. S obzirom da se dove mogu učiti u različitim prilikama ove dove su ostale lijepa tradicija i lična priprema za namaz.

S druge strane, pokuđeno (mekruh) je prilikom abdesta trošiti više vode nego što je objektivno potrebno, prskati suviše vodom te voditi bilo kakav razgovor.