Buharija

U riječima upitao sam ga misli se na ‘Abdullaha b. ‘Amra b. ‘Asa. Molba obavijesti me o opisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Tevratu upućena je zbog toga što je ovaj ashab već čitao Tevrat i bilo mu je poznato ono što se u njemu nalazi. Odgovorio je ‘Abdullah: Svakako (أجل-), što je riječ za potvrdan odgovor, slično kao i نعم  (da). Takav odgovor predstavlja potvrdu onoga koji je pitan i obavijest onome ko pita i obećanje slušaocu. Rečeno je da ta riječ predstavlja odliku predikata.- to su naveli Ez-Zamahšeri i Ibn Malik, dok je El-Maliki uslovio predikat potvrdom, a traženje bez nijekanja. Navodi se u El-Kamusu: Njime se obrazuje odgovor, kao kod upotrebe riječce نعم  (da), s tim što je njegova upotreba ispravnija, kada se želi naročito istaći potvrda, dok je upotreba priloga „da“ ispravnija kada se želi istaći odgovor na upit. Ovo je rakao El-Ahfeš, kao što stoji u djelu El-Mugni. Rekao je Et-Tibi: „U hadisu dolazi odgovor na traženje, a kao rezultat njegovog govora: - Ti si čitao Tevrat. Jesi li našao u njemu nešto čime je opisan Allahov Poslanik, s.a.v.s.? Stoga me obavijesti! - On je odgovorio: - Svakako! Tako mi Allaha, on je opisan u Tevratu s nekoliko osobina kojima je opisan i u Kur’anu. - On je svoj govor potvrdio zakletvom na Allaha, imenskom rečenicom u kojoj je uporijebio česticu za pojačanje spojenu sa subjektom i lamom (ل) za pojačanje uz predikat. Uistinu smo te Mi poslali kao svjedoka u korist pripadnika tvog ummeta, vjernika zbog njihove iskrenosti, a protiv nevjernika zbog njihovog poricanja i donosioca radosne vijesti vjernicima o Džennetu i kao opomenitelja nevjernicima vatrom i kao zaštitnika, tj. kao utvrdu neukih tj. Arapima, jer većina njih nisu znali ni čitati ni pisati Ti si Moj rob i Moj si Poslanik. Nazvao sam te mutevekkilom, tj. onim koji se oslanja na Allaha Uzvišenog, zato što si zadovoljan s malo opskrbe i što se pouzdavaš u Allaha Uzvišenog i u Njegovu potporu, i što si strpljiv u iščekivanju olakšanja, i što si se okitio prefinjenim ahlakom, i što čvrsto vjeruješ u obećanje Allaha Uzvišenog. Zbog toga što se oslanja na Allaha On ga je prozvao mutevekkilom, koji nije surov, tj. nije on zle i pokvarene naravi i okrutan tj. nije osornog srca. Ovo je slično riječima Allaha Uzvišenog: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine (sura Ali Imran, 159). To je u odnosu na vjernike. A kada su u pitanju nevjernici i munafici, Allah mu naređuje da prema njima bude žestok, Svojim riječima: O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog! Prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozno je on boravište! (sura Et-Tevbe, 73)

U riječima koji nije surov... misli se na lišenost govora povezanog s ogovaranjem. U nastavku izjave niti galamdžija riječ سَخّاب je s tešdidom (ﹽ) na ha’u (خ). To je riječ صخاب, koju su, kao takvu, utvrdili El-Fera i drugi. Riječ صخاب ima rašireniju upotrebu, a predstavlja osobu koja podiže svoj glas na ljude zbog svoje pokvarene naravi. On je onaj koji se neće nadvikivati s njima po trgovima, nego će blago postupati i biti ljubazan prema njima, bez galame. Hadis u sebi sadrži prijekor prema onima koji se nalaze na trgovima, a koji su se okitili pokuđenim svojstvima, kakva su vika i galama, te koji pretjerano hvale ono što prodaju i lažno se zaklinju. Zbog toga je rekao Muhammed, s.a.v.s.: Najgora mjesta su trgovi i pijace!, jer kod osoba koje tamo često borave prevladavaju ova pokuđena svojstva. I koji neće zlo zlim uzvratiti! jeste kao govor Uzvišenog: Na zlo dobrim uzvrati! Dio izjave nego dolazi tražeći da se čini dobročinstvo i koji oprašta predstavlja nešto što ne narušava zabrane Allaha Uzvišenog. I neće mu Allah uzeti dušu znači da ga neće Allah usmrtiti sve dok ne popravi zabludjeli narod (narod Ibrahima, a.s.). Taj narod je bio zalutao u vrijeme između dva vjerovjesnika. To njihovo stanje se povećavalo i pogoršavalo, sve dok nisu zalutali i skrenuli s pravog puta. I to je trajalo sve dok se nije pojavio Poslanik, s.a.v.s., koji im je postao predvodnik, prekidajući dotadašnju praksu mnogoboštva kod Arapa i utemeljujući tevhid, kako bi oni kazali: Nema božanstva osim Allaha! kako bi on s njima tj. riječima tevhida otvorio oči slijepcu. To znači da će Allah, posredstvom Poslanika, s.a.v.s., popraviti narod zalutali, kako bi rekli: Nema božanstva osim Allaha! On će posredstvom ovih riječi otvoriti slijepcu oči prema istini, uši nijemom i srce okorjelo! Od riječi صما (nijem), množina je صماء  (nijemi), što je osobina čula sluha. A riječ غلف (okorjelo), ima množinu أغلف- okorjeli, što je osobina srca. Riječ أغلف- (stavljen u omot) znači da svaka stvar može biti u omotu. Tako se kaže da je sablja u omotu, kada je u koricama. Spomenuo je tu riječ El-Buhari te rekao: „Luk je u koricama غلفاء-, kada se nalazi u omotu, kao što je tobolac isl.. Isto tako, čovjek je أغلف- kada nije obrezan.“ Rekao je Ebu ‘Abdullah El-Buhari: „To je govor Ebu ‘Ubejdeta u djelu El-Medžaz.“

            Rekao je El-Kastalani, Uzvišeni Allah mu se smilovao: - Ne postoji proturječje između hadisa i riječi Allaha Uzvišenog: Niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; (sura En-Neml, 81.), jer se od Poslanika, s.a.v.s., niječe samostalnost u tome. Stoga je on razlog uputi, a što čvrsto dokazuje časni Kur’an: Ti, zaista, upućuješ na pravi put (sura Eš-Šura, 52) U kratkim crtama! A Allah najbolje zna!