Tirmizi

Prva obaveza vjernika je čvrsto vjerovanje u čistoću Allaha Uzvišenog od sličnosti sa Njegovim stvorenjima. On je rekao: Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi! (sura Eš-Šura, 11) Kazao je i: Reci: “On je Allah - Jedan. Allah je Svemupotrebni. Nije rodio i rođen nije. I niko Mu ravan nije!” (sura El-Ihlas). Ubjeđenje u suprotno od ovoga postulata znači poremećaj imana. Svi islamski učenjaci se slažu da ono što je preneseno u Knjizi i sunetu, a čije vanjsko značenje navodi na pomisao poređenja Allaha Uzvišenog s nekim od Njegovih stvorenja, iziskuje obavezu vjerovanja da vanjsko značenje nije i ono željeno, kao i da nije ispravno opisivati Allaha Uzvišenog onim čime se On označava od tog vanjskog značenja, općenito. Uz to, oni nazivaju ono što je tome slično alegorijom.

Među islamskim učenjacima postoje dva pravca: selefa i halefa. Selef čvrsto vjeruje da se vanjskim značenjem ne želi istaći stvarno značenje i oni znanje o tome ostavljaju Allahu, uz vjerovanje da je Allah Uzvišeni čist od poređenja s bilo čime od Svojih stvorenja i oni ne određuju specifično značenje zbog poređenja. Naprotiv, njihovo vjerovanje je da je znanje o svemu tome kod Allaha Uzvišenog, uzimajući kao dokaz Njegove riječi: A tumačenje njihovo zna samo Allah (sura Ali Imran, 7). Zatim, oni nastavljaju učenje Njegovim riječima: Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: “Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg”. - A samo razumom obdareni shvataju (sura Ali Imran, 7).

Halef, također, vjerujući u Allahovu čistoću od bilo kakvog oblika poređenja s nekim od Njegovih stvorenja, interpretiraju vanjsko značenje onoga čime se poredi značenjem koje nije nemoguće vezati uz Allaha Uzvišenog. Naprimjer, oni navode poređenje iskazano u riječima Poslanika, s.a.v.s.: Došao mi je moj Gospodar u najljepšem obliku i u njegovim riječima: Kad u jednom trenu ja stojim pred svojim Gospodarom Uzvišenim i Slavnim koji je bio u naljepšem oblkju. Potom kažu: Namjera ovog poređenja jeste da se njime opišu svojstva veličanstvenosti i savršenosti, koja su od svojstava Uzvišenog, koja Mu priliče, putem kojih se On obznanio Poslaniku, s.a.v.s. Oni, također, navode: U stavljanju ruke na pleća Muhammeda, s.a.v.s., nalazi se aluzija na ono što je njegov Gospodar povjerio Poslanikovom, s.a.v.s., srcu, a to su znanje i spoznaja, jer se srce nalazi nasuprot ostalim dijelovima tijela, kada je to dvoje u pitanju, navodeći kao dokaz riječi Poslanika, s.a.v.s.: Sve dok nisam osjetio Njihovu hladnoću među svojim prsima. Namjera je da se kaže kako je to punjenje Poslanikovog, s.a.v.s., srca znanjem izazvalo da se ono smirilo, te je čvrsto znanje prouzrokovalo hladnoću u prsima i smirilo ga, kao što kaže Ibrahim Halil, a.s.: Ali bih da mi se srce smiri (sura El-Bekare, 260). To potvrđuju i riječi Poslanika, s.a.v.s., koje slijede poslije toga: Spoznao sam ono što je na nebesima i ono što je na zemlji, dok u drugoj predaji stoji: te sam spoznao ono što se nalazi između istoka i zapada a u trećoj predaji stoji: te mi je bila predočena svaka stvar i ja sam je spoznao. Razlog punjenja Poslanikovog, s.a.v.s., srca znanjem i spoznajom je da bi on mogao odgovoriti na pitanje Allaha Uzvišenog: O čemu raspravlja najuzvišenija grupa. A Allah najbolje zna!

Najuzvišenija grupa su plemeniti meleki, koji nastanjuju nebesa iznad kojih se nalazi Kurs i Arš[1], i koji kruže oko Arša. O njihovom raspravljanju postoje dva mišljenja. Po jednome, oni raspravljaju oko međusobnog natjecanja u zapisivanju nagrade za ove stvari, ili oko načina razumijevanja nagrade koja je za njih predviđena, te jedni od njih povećavaju nagradu u svom ocjenjivanju u odnosu na druge.

Članovi druge grupe smatraju vjerovatnim da oni (meleki) žele da postanu stanovnici Zemlje, kako bi se međusobno mogli natjecati u ovim djelima, jer su čvrsto uvjereni u obilnost nagrade za ta djela i u sretni ishod onih koji ih čine. Uz to, pojedine od predaja sadrže kratko izlaganje koje biva pojašnjeno onim što je preneseno u ostalim predajama. Stoga ono što se može zaključiti iz ove tri predaje jeste da najuzvišenija grupa međusobno raspravlja o dva pitanja: o iskupima i o stepenima, tj. o djelima koja će biti razlogom iskupa za grijehe i greške i djelima koja će biti razlogom podizanja stepena. Zatim se pojašnjava da se iskupi postižu koračanjem ka činjenju dobrih djela, kao što su namaz u džematu, sticanje znanja, posjete bolesnicima i dr. Zatim sjedenju u mesdžidu iščekujući namaze i upotpunjavanju abdesta kada je to teško. A dosezanje stepena se postiže hranjenjem gladnog, blagim i lijepim govorom i noćnim namazom, kada ostali spavaju. A Allah najbolje zna!

Upotpunjavanje abdesta onda kada je teško podrazumijeva uzimanje abdesta po hladnom vremenu i u sličnim situacijama, ne ispuštajući tom prilikom nijedan od dijelova čišćenja. A Allah najbolje zna!

[1] Arš u jeziku ima značenje prijestolja na kojem sjedi vladar. Arš je najveće Allahovo, dž.š., stvorenje. Ibn Kesir navodi da je Ibn 'Abbas, r.a., rekao: "Allah je stvorio Arš na vodi i ništa nije stvoreno prije te vode." Ebu Davud navodi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uistinu Arš je iznad nebesa ovako i pokazao je prstima nešto poput kubbeta." Buhari navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Kada molite Allaha, molite ga za Firdevs, jer je on središte Dženneta i najviši dio Dženneta, i iznad njega je 'Arš." Kursijj se nalazi iznad sedmog neba i ispod vode i jedno je od najvećih Allahovih, dž.š., stvorenja. Ne spominje se vrijeme stvaranja Kursijja, ali se pretpostavlja da je stvaranje Kursijja bilo nakon stvaranja ‘Arša i prije stvaranja ostalih stvorenja. Allah, dž.š., je rekao: "Njegov Kursijj je prostraniji od nebesa i Zemlje i Njemu nije teško održavati ih!" (sura El-Bekare, 255.) Kursijj obuhvata nebesa i Zemlju i nalazi se pred Aršom. Dužni smo da vjerujemo u postojanje ovih stvorenja, ali se treba sustezati od ulaženja u raspravu oko njihove suštine. (op.prev.)