Buharija
HADIS
Pričao nam je Ebu-Jeman, a njemu Šuajb, prenoseći od Zuhrija...; a pričao mi je i Mahmud, njemu Abdur-Rezzak, a ovom Mamer, prenoseći od Zuhrija, a ovaj od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, (da je kazivao):
"Vjerovjesnik, a.s. je, pošao (u džamiju) kada je sunce krenulo sa zenita i klanjao podne. Kada je predao selam, popeo se na minber i govorio o Sudnjem danu, napomenuvši da će se prije njega zbiti veliki događaji. Zatim je rekao: Ko želi pitati nešto neka pita! Tako mi Allaha, šta god me budete upitali odgovorit ću vam dok sam još na ovom mjestu. Ljudi su neprestano plakali, a Allahov je Poslanik, a.s., stalno ponavljao: Pitajte me! Tada mu je prišao jedan čovjek i upitao ga: Gdje ću ja ući, Allahov Poslaniče? U Vatru!, odgovorio mu je. Potom je ustao Abdullah b. Huzafa i upitao: Ko je moj otac, Allahov Poslaniče? Tvoj je otac Huzafa, odgovorio mu je. Nakon što je i dalje ponavljao: Pitajte me! Pitajte me!, priđe mu Omer i, kleknuvši na koljena, reče: Zadovoljni smo Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom, a.s., kao poslanikom! Allahov je Poslanik, a.s., zašutio nakon tih Omerovih riječi, a onda je kazao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, malo prije su mi, dok sam klanjao pored ovoga zida, predočeni Džennet i Džehennem, i nikada kao danas nisam vidio (toliko) dobra i zla!" (Buhari)
ARAPSKI
حَدَّثَنَا أَبُو الْيَمَانِ، أَخْبَرَنَا شُعَيْبٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ،. وَحَدَّثَنِي مَحْمُودٌ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الرَّزَّاقِ، أَخْبَرَنَا مَعْمَرٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، أَخْبَرَنِي أَنَسُ بْنُ مَالِكٍ ـ رضى الله عنه. أَنَّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم خَرَجَ حِينَ زَاغَتِ الشَّمْسُ فَصَلَّى الظُّهْرَ فَلَمَّا سَلَّمَ قَامَ عَلَى الْمِنْبَرِ فَذَكَرَ السَّاعَةَ، وَذَكَرَ أَنَّ بَيْنَ يَدَيْهَا أُمُورًا عِظَامًا ثُمَّ قَالَ " مَنْ أَحَبَّ أَنْ يَسْأَلَ عَنْ شَىْءٍ فَلْيَسْأَلْ عَنْهُ، فَوَاللَّهِ لاَ تَسْأَلُونِي عَنْ شَىْءٍ إِلاَّ أَخْبَرْتُكُمْ بِهِ، مَا دُمْتُ فِي مَقَامِي هَذَا ". قَالَ أَنَسٌ فَأَكْثَرَ النَّاسُ الْبُكَاءَ، وَأَكْثَرَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَنْ يَقُولَ " سَلُونِي ". فَقَالَ أَنَسٌ فَقَامَ إِلَيْهِ رَجُلٌ فَقَالَ أَيْنَ مَدْخَلِي يَا رَسُولَ اللَّهِ قَالَ " النَّارُ ". فَقَامَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ حُذَافَةَ فَقَالَ مَنْ أَبِي يَا رَسُولَ اللَّهِ قَالَ " أَبُوكَ حُذَافَةُ ". قَالَ ثُمَّ أَكْثَرَ أَنْ يَقُولَ " سَلُونِي سَلُونِي ". فَبَرَكَ عُمَرُ عَلَى رُكْبَتَيْهِ فَقَالَ رَضِينَا بِاللَّهِ رَبًّا، وَبِالإِسْلاَمِ دِينًا، وَبِمُحَمَّدٍ صلى الله عليه وسلم رَسُولاً. قَالَ فَسَكَتَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم حِينَ قَالَ عُمَرُ ذَلِكَ، ثُمَّ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " وَالَّذِي نَفْسِي بِيَدِهِ لَقَدْ عُرِضَتْ عَلَىَّ الْجَنَّةُ وَالنَّارُ آنِفًا فِي عُرْضِ هَذَا الْحَائِطِ وَأَنَا أُصَلِّي، فَلَمْ أَرَ كَالْيَوْمِ فِي الْخَيْرِ وَالشَّرِّ ".