Buharija

Pričao nam je Abdullah b. Meslema, a njemu Malik, prenoseći od Hišama b. Urve, ovaj od Fatime b. Munzir, a ona od Esme, kćerke Ebu-Bekrove, radijallahu anhu, da je kazivala:

"Došla sam Aiši u vrijeme pomračenja sunca. Ljudi su klanjali, a i ona je bila u namazu, te je upitah: Šta je ljudima? Ona pokaza u pravcu neba i reče: Slavljen neka je Allah! (subhanallah!). Je li to neki znak?, upitah, a ona klimnu glavom potvrđujući da jeste. Kada je Allahov Poslanik, a.s., završio namaz, zahvali Allahu, hvaleći Ga, pa reče: Nema ništa što prije nisam vidio, a da to sada na ovome mjestu nisam ponovo vidio, pa čak i Džennet i Vatru! Objavljeno mi je da ćete u kaburima biti stavljeni na kušnju, sličnu kušnji Dedžala. Što se tiče mumina (ili muslimana; ne znam koji je od ta dva izraza upotrijebila Esma), on će reći: Muhammed nam je donio jasne dokaze, pa smo mu se odazvali i povjerovali. Tada će mu biti rečeno: Spavaj ugodno! Znali smo da si ti vjernik s uvjerenjem. A što se tiče licemjera (ili onoga koji je sumnjao; ne znam koji je od ta dva izraza upotrijebila Esma), on će reći: Ne znam. Čuo sam da svijet nešto izgovara, pa sam to i ja izgovarao." (Buhari)