Buharija
HADIS
Pričao je Ebu Zerr, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Dok sam bio u Meki, jednom se razdvojio strop moje kuće, te se spusti Džibril, a.s., otvori mi prsa i opra ih zemzemom. Zatim dođe s leđenom od zlata, napunjenim hikmetom (mudrošću) i imanom, i izli ga u moja prsa, te ih poslije toga zatvori. Potom me uze za ruku i podiže se sa mnom do dunjalučkog neba. Kada smo stigli tamo, Džibril reče čuvaru neba: - Otvori! - On upita: - Ko je to? - Džibril - odgovori on.
- Je li s tobom neko?
- Da, sa mnom je Muhammed, s.a.v.s.
- Objavljeno mu je?
- Da.
Nakon što nam je otvorio, uspeli smo se na dunjalučko nebo. Tamo smo vidjeli čovjeka koji sjedi, a na njegovoj desnoj strani je crnilo, kao i na lijevoj. Kada bi pogledao u smjeru svoje desne strane, nasmijao bi se, a kada bi pogledao u smjeru lijeve strane, zaplakao bi. On reče: - Pozdrav neka je vjerovjesniku čestitom i potomku bogobojaznom. – Upitao sam Džibrila: Ko je ovo? On odgovori: - Ovo je Adem, a.s., a ovo crnilo s njegove i desne i lijeve strane su direktni potomci njegove djece: oni desno su džennetlije, a crnilo s njegove lijeve strane predstavlja one koji su džehennemlije. Kada on pogleda desno od sebe, nasmije se, a kada pogleda u pravcu svoje lijeve strane zaplače. - Zatim se sa mnom pope na drugo nebo i reče njegovom čuvaru: - Otvori! – Njegov čuvar odgovori isto kao i prvi, te nam otvori.
Reče Enes: - Spomenuo je da je na nebesima vidio Adema, Idrisa, Musaa, Isaa i Ibrahima, s.a.v.s., i da nije siguran kako su oni tamo dospjeli. Adema je zatekao na dunjalučkom nebu, a Ibrahima na šestom. Nakon što je Džibril prošao s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., pored Idrisa, on je rekao: - Pozdrav neka je vjerovjesniku čestitom i bratu bogobojaznom. – Vjerovjesnik je upitao: - Ko je ovo? Džibril odgovori: - Ovo je Idris. - Zatim sam prošao pored Musaa, a.s., koji reče: - Pozdrav neka je na vjerovjesnika čestitog i brata bogobojaznog. – Vjerovjesnik je upitao: - Ko je ovo? - Džibril reče: - Ovo je Musa. - Zatim sam prošao pored Isaa, a.s., koji reče: - Pozdrav neka je na brata bogobojaznog i vjerovjesnika čestitog. – Upitaao sam: - Ko je ovo? - On reče: - Ovo je Isa. Zatim sam prošao pored Ibrahima, a.s., koji reče: - Pozdrav neka je na vjerovjesnika čestitog i potomka bogobojaznog. – Pitao sam: - Ko je ovo? - Džibril reče: - Ovo je Ibrahim, s.a.v.s.
Rekao je Ibn Šihab: - Obavijestio me je Ibn Hazm da su Ibn Abas i Ebu Hajje el-Ensari prenijeli Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi - Zatim sam bio nošen sve do ravne površine, na kojoj sam čuo škripu pera.
Ibn Hazm i Enes b. Malik prenose da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: - Allah, Uzvišeni i Slavni, propisao je mom umetu pedeset namaza. S tom naredbom sam krenuo nazad. Kada sam išao pored Musaa, a.s., on me upita: - Što je Allah propisao tvom umetu?
- Pedeset namaza – odgovorio sam.
- Vrati se svom Gospodaru, ta zaista tvoj umet to neće moći podnijeti. Ja sam se vratio i On me oslobodi jednog njihovog dijela. Zatim sam se vratio do Musaa i rekao mu:
- Oslobođen sam jednog njihovog dijela.
- Vrati se svom Gospodaru. Zaista, tvoj umet neće moći podnijeti ni taj smanjeni dio.
Ja sam se vratio i bio oslobođen još jednog dijela. Kada sam se vratio do njega, on reče: - Vrati se Gospodaru svome, jer, zaista, tvoj umet to neće moći podnijeti.
Vratio sam se Njemu, a On reče: - Namaza je pet, a nagrada je pedest! Ne mijenja se ono što bude rečeno kod Mene!
Došao sam do Musaa, a on mi reče: - Vrati se Gospodaru svom!
Rekoh mu: Već sam se postidio svog Gospodara.
Zatim je Džibril išao sa mnom, dok me ne ostavi kod Es-Sidretul-muntehaa, kojeg su prekrivale boje koje nisam poznavao. Nakon toga sam bio uveden u Džennet, u kojem su mreže od biserja, a njegova zemlja je bila od miska (mošusa).
ARAPSKI
كان أبو ذر– رضى الله عنه– يحدث أن رسول الله– صلى الله عليه و سلم– قال:﴿"فُرِجَ عَنْ سَقْفِ بَيْتِى، وَ أَنَا بِمَكَّةَ، فَنَزَلَ جبريلُ–صلى الله عليه و سلم– فَفَرَجَ صَدْرِى، ثُمَّ غَسَلَهُ بِمَاءٍ زَمْزَمَ، ثُمَّ جَاءَ بِطَسْتٍ مِنْ ذَهَبٍ مُمْتَلِىءٍ حِكْمَةً وَ إيمَانًا، فَأَفْرَغَهُ فِى صَدْرِى، ثُمَّ أَطْبَقَهُ، ثُمَّ أَخَذَ بِيَدِى فَعَرَجَ بِى إلَى السَّمَاءِ الدُّنْيَا، فَلَمَّا جِئْتُ إلَى السَّمَاءِ الدُّنْيَا، قَالَ جبريلُ لِخَازِنِ السَّمَاءِ: "افْتَحْ!"، قَالَ: "مَنْ هَذَا؟"، قَالَ: "جِبْرِيلُ."، قَالَ: "هَلْ مَعَكَ أَحَدٌ؟"، قَالَ: "نَعَمْ، مَعِىَ مُحَمَّدٌ– صلى الله عليه و سلم."، فَقَالَ: "أُرْسِلَ إلَيْهِ؟"، قَالَ: "نَعَمْ."، فَلَمَّا فَتَحَ عَلَوْنَا إلَى السَّمَاءِ الدُّنْيَا، فإذَا رَجُلٌ قَاعِدٌ، عَلَى يَمِينِهِ أَسْوِدَةٌ، وَ عَلَى يَسَارِهِ أَسْوِدَةٌ، إذَا نَظَرَ قِبَلِ يَمِينِهِ ضَحِكَ، و إذَا نَظَرَ قِبَلِ شِمَالِهِ بَكَى، فَقَالَ: "مَرْحَبًا بِالنَّبِىِّ الصَّالِحِ، وَ الإِبْنِ الصَّالِحِ!"، قُلْتُ لِجِبْرِيلَ: "مَنْ هَذَا؟". قَالَ: "هَذَا آدَمُ عليه السلام، و هَذِهِ الأَسْوِدَةُ الَّتِى عَنْ يَمِينِهِ وَ شِمَالِهِ نَسَمُ بَنِيهِ، فَأَهْلُ اليَمِينِ مِنْهُمْ أَهْلُ الجَنَّةِ، وَ الأَسْوِدَةُ الَّتِى عَنْ شِمَالِهَ أَهْلُ النَّارِ، فإذَا نَظَرَ عَنْ يَمِينِهِ ضَحِكَ، و إذَا نَظَرَ قِبَلِ شِمَالِهِ بَكَى."، حَتَّى عَرَجَ بِى إلَى السَّمَاءِ الثَّانِيَةِ، فَقَالَ لِخَازِنِهَا: "افْتَحْ!"، فَقَالَ لَهُ خَازِنُهَا مِثْلَ مَا قَالَ الأَوَّلُ، فَفَتَحَ."، قال أنسُ: "فَذَكَرَ أنَّهُ وَجَدَ فِى السَّمَوَاتِ آدَمَ، وَ إدْرِيسَ، وَ مُوسَى، وَ عِيسَى، و إبْرَاهِيمَ صَلَوَاتُ اللهِ عَلَيْهِمْ، وَ لَمْ يُثْبِتْ كَيْفَ مَنَازِلِهِمْ، غَيْرَ أَنَّهُ ذَكَرَ أَنَّهُ وَجَدَ آدَمَ فى السَّمَاءِ الدُّنْيَا، و إبراهيمَ فى السَّمَاءِ السَّادِسَ، قال أنسُ: "فَلَمَّا مَرَّ جبريلُ بِالنَّبِىِّ –صلى الله عليه و سلم– بِإدريسَ قال: "مَرْحَبًا بِالنَّبِىِّ الصَّالِحِ و الأخِ الصَّالِحِ!"، فَقُلْتُ: "مَنْ هَذَا؟"، قال: "هَذَا إدْرِيسُ."، ثُمَّ مَرَرْتُ بِمُوسَى –عليه السلام– فقال: "مَرْحَبًا بِالنَّبِىِّ الصَّالِحِ و الأَخِ الصَّالِحِ!"، قُلْتُ: "مَنْ هَذَا؟"، قَالَ: "هَذَا مُوسَى."، ثُمَّ مَرَرْتُ بِعِيسَى–عليه السلام– فَقَالَ: "مَرْحَبًا بِالأخِ الصَّالِحِ و النَّبِىِّ الصَّالِحِ!"، قُلْتُ: "مَنْ هَذَا؟"، قَالَ: "هَذَا عِيسَى."، ثُمَّ مَرَرْتُ بِإبْراهِيمَ –عليه السلام– فَقَالَ: "مَرْحَبًا بِالنَّبِىِّ الصَّالِحِ و الإِبْنِ الصَّالِحِ!"، قُلْتُ: "مَنْ هَذَا؟"، قَالَ: "هَذَا إبْرَاهِيمُ. "–صلى الله عليه و سلم– قال ابن شهاب: "فَأَخْبَرَنِى ابنُ حزم أَنَّ ابن عباس و أبا حية الأنصارى كَانَا يَقُولانِ: "قال النبىُّ– صلى الله عليه و سلم–: "ثُمَّ عُرِجَ بِى حَتَّى ظَهَرْتُ لِمُسْتَوًى أَسْمَعُ فِيهِ صَرِيفَ الأَقْلامِ."– قال ابن حزم و أنس بن مالك: "قال النبىُّ– صلى الله عليه و سلم–: "فَفَرَضَ اللهُ عز و جل عَلَى أُمَّتِى خَمْسِينَ صَلاةً، فَرَجَعْتُ بِذَلِكَ، حَتَّى مَرَرْتُ بِمُوسَى عليه السلام، فقال: "مَا فَرَضَ اللهُ لَكَ عَلَى أُمَّتِكَ؟"، قُلْتُ: "خَمْسِينَ صَلاةً."، قال: "فَارْجَعْ إلَى رَبِّكَ فَإِنَّ أُمَّتَكَ لا تُطيِقُ ذَلِكَ!"، فَرَاجَعْتُ فَوَضَعَ عَنِّى شَطْرَهَا، فَرَجَعْتُ إلَى مُوسَى، قُلْتُ: "وَضَعَ عَنِّى شَطْرَهَا."، فقال: "رَاجِعْ رَبَّكَ، فَإِنَّ أُمَّتَكَ لا تُطيِقُ!"، فَرَاجَعْتُ فَوَضَعَ شَطْرَهَا، فَرَجَعْتُ إليْهِ، فَقَالَ: "ارْجعْ إلَى رَبِّكَ، فَإِنَّ أُمَّتَكَ لا تُطِيقُ ذَلِكَ!"، فَرَاجَعْتُهُ، فَقَالَ: "هِىَ خَمْسٌ و هِىَ خَمْسُونَ، لا يُبَدِّلُ القَوْلُ لَدَىَّ!"، فَرَجَعْتُ إلى مُوسَى، فقال: "رَاجِعْ إلى رَبِّكَ!"، فَقُلْتُ: "قَدِ اسْتَحْيَيْتُ مِنْ رَبِّى." ثُمَّ انْطَلَقَ بِى حَتَّى انْتَهَى بِى إلى سِدْرَةِ المُنْتَهَى، و غَشِيَهَا أَلْوَانٌ لا أَدْرِى مَا هِىَ. ثُمَّ أُدْخِلْتُ الجَنَّةَ فَإِذَا فِيهَا حَبَائِلُ اللُّؤْلُؤِ، و إذَا تُرَابُهَا المِسْكُ."﴾
Komentar hadisa od El-Kastalanija, 1. džuz, str. 382
Jahja b. Bukejr el-Lejs b. Se’ad, imam, od Junusa b. Zejda, od Ibn Šihaba ez-Zuhri, prenosi od Enesa b. Malika da je rekao: Ebu Zerr r.a je pričao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Razdvojio se (فُرِج), tj. otvorio se strop moje kuće. Spojena lična zamjenica (ه) se vraća na njega, jer je to najpodesnije za iskazivanje pripadnosti (osim što je to bila kuća Ummu Hani’e, kao što je utvrđeno) dok sam ja bio u Meki, te se spustio Džibril, a.s., kroz postojeći otvor na plafonu. Ovaj izraz je upotrijebljen kako bi se prikazala neočekivanost događaja. I otvori (فَفَرَجَ) tj. razdvoji moja prsa, a zatim ih opra zemzemom. U dijelu izjave Zatim dođe s leđenom upotrijebljena je riječ ženskog roda (leđen), a spomenuta je kao udubljena posuda od zlata, povezujući je sa čistoćom Resulovog, s.a.v.s., srca. To se desilo u Meki, prije nego što je došla zabrana nošenja zlata. Sintagma napunjenim hikmetom i imanom znači nešto što proizvodi hikmet i iman, kada se to uzme i kada se vezuje za to. Ta tvar je ili njihov uzročnik ili se samo radi o navođenju, kako bi se, ispoljavanjem svojevsrne materijalnosti te tvari, omogućilo njeno poimanje, kao što je dolazak smrti u obliku ovna. Mudrost iz izjave obuhvata spoznaju Allaha, zajedno s pronicljivošću, vlastitim samoodgojem, potvrdom istine i djelovanjem u skladu s njom, a odbacivanje slijeđenja obmane i laži. Kaže se da ona predstavlja vjerovjesništvo (nubuvvet) i spoznaju o Allahu Uzvišenom. I izli ga (ono što je bilo u leđenu) u moja prsa, te ih poslije toga zatvori, tj. zatvori časna prsa i zapečati ih, kao što se zapečati napunjena posuda. Allah mu je sabrao dijelove vjerovjesništva (nubuvveta) i zapečatio ga, pa je on pečat poslanicima (خاتم النبيين). Zapečatio je i njega, pa mu neprijatelji nisu mogli naškoditi, jer je tvar koja je zapečaćena zaštićena. To je On učinio kako bi ga učinio sposobnim da primi i pojmi lijepa imena i kako bi ostao postojan na najčasnijem mjestu. Zatim me uze za ruku i podiže se (uzletje) sa mnom ka dunjalučkom nebu. Nakon što stigosmo do dunjalučkog neba, Džibril reče čuvaru neba: “Otvori!” a on upita: ”Ko je to?” (ko kuca na vrata?) „Džibril,” odgovori, a on upita: “Je li s tobom neko?” On odgovori: “Da, sa mnom je Muhammed, s.a.v.s..” On upita:”Zar je to već poslano po njega“ radi uspinjanja (miradža)? Pitanje se ne odnosi na samu bit njegovog poslanstva, jer je ono, po svojoj čuvenosti, bilo poznato svemu stvorenom. Džibril odgovori: “Da.” Nakon što nam je čuvar otvorio, uspeli smo se na dunjalučko nebo, gdje smo vidjeli čovjeka kako sjedi, a na njegovoj desnoj strani crnilo (tj. ljudi) kao i na lijevoj strani. Kada bi pogledao u smjeru svoje desne strane (tj. u pravcu svoje desne strane) nasmijao bi se, a, kada bi pogledao u smjeru (tj. u pravcu) svoje lijeve strane, zaplakao bi (a postoje četiri strane). On reče: “Pozdrav neka je vjerovjesniku čestitom i potomku bogobojaznom, tj. želim ti dobrodošlicu, bez osjećaja tjeskobe. Te riječi se izgovaraju kod iskazivanja dobrodošlice onome ko dolazi, a oni ističu kod njega čestitost, jer je čestitost odlika koja u sebi uključuje pohvalne osobine koje posjeduje putnik, kao što je iskrenoljubivost i dr. Upitao sam Džibrila: Ko je ovo? On odgovori: “Ovo je Adem, a crnilo koje se nalazi sa njegove lijeve i desne strane su direktni potomci njegove djece (grupa direktnih potomaka), a to su samo duše, tj. duše njegovih potomaka, koje su možda njemu pokazane kao siluete. Oni od njih koji se nalaze desno su od stanovnika Dženneta, a crnilo sa njegove lijeve strane predstavlja one koji su od stanovnika vatre – pa kada on pogleda desno od sebe nasmije se, sretan zbog svojih potomaka koji su stanovnici Dženneta, a kada pogleda u pravcu svoje lijeve strane zaplače, tužan zbog tih svojih potomaka Zatim se sa mnom pope na drugo nebo i reče njegovom čuvaru: "Otvori!" Njegov čuvar odgovori isto onako kao što je odgovorio i prvi. A on nije siguran kako su oni tamo stigli, tj. nije precizirao Ebu Zerr koji je vjerovjesnik na kojem nebu, izuzev što navodi da je Poslanik, s.a.v.s., zatekao Adema na dunjalučkom nebu, a Ibrahima na šestom. U hadisu od Enesa koji on prenosi od Malika b. S’asa’a, a kojeg bilježe i El-Buharija i Muslim, stoji da je on zatekao Adema na dunjalučkom nebu, na drugom Jahjaa i ‘Isaa, na trećem Jusufa, na četvrtom Idrisa, na petom Haruna, na šestom Musaa i na sedmom Ibrahima Nakon što Džibril prođe s Vjerovjesnikom, tj. u društvu Vjerovjesnika, s.a.v.s., pored Idrisa, reče on: „Pozdrav neka je na vjerovjesnika čestitog i brata bogobojaznog.“ Upitao sam: Ko je ovo? On odgovori: „Ovo je Idris.“ Zatim sam prošao pored Musa’a, a on reče: „Pozdrav neka je na vjerovjesnika čestitog i brata bogobojaznog.“ Upitao sam: Ko je ovo? On odgovori: „Ovo je Musa.“ Zatim sam prošao pored ‘Isaa, koji reče: „Pozdrav neka je na vjerovjesnika čestitog i brata bogobojaznog.“ Pitao sam: Ko je ovo? On odgovori: „Ovo je ‘Isa.“ Rekao je El-Kastalani: Nije riječ ﺛﻢ (zatim) ovdje navedena da pokaže redoslijed radnje, jer druge predaje potvrđuju da je prolaženje pored ‘Isaa, a.s., bilo prije prolaženja pored Musaa, a.s. Rekao je on: - Zatim sam prošao pored Ibrahima, a.s., koji reče: „Pozdrav neka je na vjerovjesnika čestitog i potomka bogobojaznog.“ Pitao sam: Ko je ovo o Džibrile?! On odgovori: „Ovo je Ibrahim, a.s.“ Rekao je Ibn Šihab Muhammed b. Muslim ez-Zuhri: „Obavijestio me je Ibn Hazm“, a on je Ebu Bekr b. Muhammed b. ‘Amr b. Hazm el-Ensari, kadija Medine i njen poglavar u doba El-Velida (umro 120. godine po Hidžri u 84. godini života) da su Ibn ‘Abbas i Ebu Hajje el-Bedri el-Ensari prenijeli riječi Allahovog poslanika, s.a.v.s.:-Zatim sam bio nošen (glagol ﻋﺮﺝ- nošen; upotrijebljen sa fethama (ﹷ) označava vršioca radnje ﻓﺎﻋﻞ-, a upotrijebljen sa damom (ﹹ) na prvom harfu i kesrom (ﹻ) na drugom označava onoga na kome se radnja odvija ﻣﻔﻌﻮﻝ, dok nisam stigao tj. nisam se popeo, na ravnoj površini, tj. uzdignutom mjestu na kojem je ravnica, visoravan, a upotrijebljeni lam (ﻝ) u riječi لمستوى ima svrhu određivanja uzroka, te stoga: Popeo sam se na uzdignuto mjesto na kojem sam čuo škripu pera, tj. glas pera u stanju kada meleki zapisuju ono što odredi Allah Uzvišeni, a što proizlazi iz El-Levhil-mahfuza[1]:اللوح المحفوظ , ili ono što Allah želi da bude zapisano nakon što odluči Svojim emrom i Svojim planiranjem. Allah je neovisan o tome da Mu bude napomenuto on što je zabilježeno kod pisanja, kada On Svojim znanjem obuhvata svaku stvar. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s: - Allah je naredio mome ummetu pedeset namaza, tj. u svakom danu i noći, kao što stoji u hadisu kod Muslima, kojeg prenosi Sabit od Enesa, ali sa slijedećim tekstom: Pa mi je Allah naredio. Spomenuo je da se naredba odnosi na njega, čime postaje nužna i za njegov ummet, i obratno. Vratio sam se s time sve dok nisam naišao pored Musa’a, koji upita: „Šta je Allah naredio tvome ummetu?“ Odgovorio sam: Pedeset namaza. On reče: „Vrati se svome Gospodaru, tj. na mjesto na kojem si s Njim razgovarao, zaista, tvoj ummet to neće moći podnijeti!“ Vratio sam se i On me oslobodi jednog njihovog dijela, tj. jedan dio od njih, a to je pet namaza. Naveo je El-Kastalani da u predaji od Malika b. S’asa’a stoji: I On me oslobodi sa deset, dok u predaji od Sabita stoji: I On mi smanji za pet. U toj predaji se još dodaje da je smanjivanje bilo po pet namaza. El-Hafiz b. Hadžer je, pojašnjavajući ono što predaje sadrže u sebi, rekao da je taj dodatak utemeljen na Njegovim riječima: Pa On reče: Njih je pet tj. imajući u vidu obavezu njihovog izvršavanja, a njih je pedeset tj. imajući u vidu sevab i nagradu za njih, kako kaže Uzvišeni: Ko uradi dobro djelo bit će deseterostruko nagrađen! (sura El-En’am, 160.) U predaji Ebu Zerra od El-Mustemlija, koji je vezuje za suru El-Feth, za razliku od Ebu Zerra, stoji: Njih je pet, a onih (nagrada) je pedeset. On ovu predaju uzima kao dokaz zabrane propisivanja farzova preko postojećih pet, kao što je slučaj s vitr-namazom.
Hadis sadrži odobravanje derogacije (ﻧﺴﺦ) prije usuda, za razliku od mu’tezila, koji to ne smatraju tako. Rekao je Ibn el-Munir: „Međutim, svi oni se slažu u tome da derogacija ne može postojati prije objave ljudima. Ne mijenja se ono što je rečeno kod Mene, tj. ne mijenja se neizbježno određenje, a ne usputno, od kojeg Allah oduzima ono što On hoće i potvrđuje od njega ono što hoće. Poslanikovo, s.a.v.s., vraćanje do njegovog Gospodara radi smanjenja broja namaza je zbog njegovog znanja da stvar nije postala konačna i definitivna. Poslanik, s.a.v.s., kaže: Vratio sam se do Musaa koji reče: „Vrati se do svog Gospodara!“ Odgovorio sam: Već sam se zastidio svog Gospodara. Razlog njegovog stida je u tome što bi, kada bi zatražio novo smanjenje broj namaza nakon određivanja posljednjih pet, to bilo kao da traži podizanje obaveza i samih pet namaza, tj. zato što je svaki put smanjivana obaveza po pet namaza. Kako onda da traži smanjenje, a već mu je postalo jasno da se svaki put obaveza smanjivala po pet namaza, posebno imajući u vidu da je Allah kazao: Ne mijenja se ono što je rečeno kod Mene. Zatim je on krenuo sa mnom dok me ne ostavi kod Sidretul-munteha’a. Sidretul-munteha se nalazi na najvišem nebu i naziva se krajnjom granicom (munteha), jer se znanje meleka tu završava i prisustvo na njemu nije dozvoljeno nikome osim Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Dotle dosežu duše šehida mreže od biserja, tj. ogrlice i đerdani od biserja. Prenosi se i da je to svod od biserja, što je kupola, a njegova zemlja je misk (mošus), tj. miris dženetske zemlje je miris mošusa. A Allah najbolje zna!
[1] Levhi mahfuz (Ploča pomno čuvana) je tijelo koje se nalazi iznad sedmog neba u kojem je napisano sve što će biti do Sudnjeg dana. Kur'an je spušten u noći El-Kadr iz Levhi mahfuza na ovozemaljsko nebo. Postoje različita tumačenja u vezi s Levhi mahfuzom. Neki učenjaci smatraju da se nalazi ispod Arša, drugi da se nalazi s njegove desne strane, a neki da se nalazi na Israfilovom čelu. Zbog toga trebamo vjerovati u postojanje Levhi mahfuza bez upuštanja u raspravu o njegovoj suštini. Et-Taberani navodi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah je stvorio Levhi mahfuz od bijelog bisera. Njene stranice su od rubina. Trag Pera u njoj je svjetlost. Allah 360 puta pogleda u nju svakoga dana. On stvara, opskrbljuje, oduzima život, daje život, uzvisuje, ponižava i čini što hoće."(op.prev.)