Ebu Davud | 5092

HADIS

Aiša - Vjerovjesnikova supruga je kazala:

Nikada nisam vidjela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da se smijao toliko da bi mu se vidjela resica u grlu, već bi se samo osmjehnuo. Kada bi ugledao oblak ili vjetar, na licu bi mu se ocrtavao strah. Rekla sam: 'Allahov Poslaniče, ljudi se raduju kada ugledaju oblak, očekuju kišu iz njega, a tebi se na licu ukaže nezadovoljstvo.' On reče: 'Aiša, kako mogu biti siguran da on ne nosi kaznu. Jedan narod je već kažnjen vjetrom. Kada su ljudi ugledali kaznu, rekli su: Ovaj oblak nam donosi kišu. (El-Ahkaf, 24)" (Ebu Davud, 5092)

ARAPSKI

عَنْ عَائِشَةَ، زَوْجِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم أَنَّهَا قَالَتْ مَا رَأَيْتُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَطُّ مُسْتَجْمِعًا ضَاحِكًا حَتَّى أَرَى مِنْهُ لَهَوَاتِهِ إِنَّمَا كَانَ يَتَبَسَّمُ وَكَانَ إِذَا رَأَى غَيْمًا أَوْ رِيحًا عُرِفَ ذَلِكَ فِي وَجْهِهِ فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ النَّاسُ إِذَا رَأَوُا الْغَيْمَ فَرِحُوا رَجَاءَ أَنْ يَكُونَ فِيهِ الْمَطَرُ وَأَرَاكَ إِذَا رَأَيْتَهُ عُرِفَتْ فِي وَجْهِكَ الْكَرَاهِيَةُ فَقَالَ " يَا عَائِشَةُ مَا يُؤَمِّنُنِي أَنْ يَكُونَ فِيهِ عَذَابٌ قَدْ عُذِّبَ قَوْمٌ بِالرِّيحِ وَقَدْ رَأَى قَوْمٌ الْعَذَابَ فَقَالُوا هَذَا عَارِضٌ مُمْطِرُنَا " .