Ebu Davud | 4564

Amr ibn Šuajb prenosi od svog oca, a on od svog oca:

Vjerovjesnik, s.a.v.s., odredio je krvarinu za nenamjerno ubistvo stanovnicima sela u iznosu četiri stotine dinara ili u toj protuvrijednosti. Određeno je to u odnosu na cijene deva, pa ako bi rasla cijena deva, rastao bi i iznos krvarine, i obratno, tako da je u njegovo vrijeme krvarina iznosila između četiri stotine i osam stotina dinara, što bi odgovaralo osam hiljada dirhema. Za vlasnike krava iznos je bio dvije stotine krava, a ako bi krvarina bila u ovcama, onda dvije hiljade ovaca. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: Krvarina je nasljedstvo ubijenog i pravo najbližih srodnika, a ako šta preostane, dobija dalja rodbina. A propisao je za nos, ako se unakazi, puni iznos, a ako se odsiječe pola nosa, onda pola iznosa odštete, i tako se slično navodi kao što je i ranije navedeno. Zatim kaže: Odredio je Poslanik, s.a.v.s., da krvarina za ženu ide njenim nasljednicima, a ako šta preostane od zakonskih nasljednika, onda ide daljoj rodbini. Ako ona bude ubijena, njena krvarina dolazi zakonskim nasljednicima, a ubica biva ubijen. Kaže Vjerovjesnik, s.a.v.s.: Ubici ne pripada ništa, a ako nema nasljednika, naslijedit će ga najbliža njegova rodbina, a ubica ne može biti nasljednik." (Ebu Davud, 4564)