Ahmed

HADIS

Abdulah ibn Ahmed prenosi:

Ubejj ibn Ka'b kaže da je Ebu Hurejra upitao: 'Božiji Poslaniče, šta si od vjerovjesništva prvo vidio?' 'Bio sam u pustinji', rekao mu je on, 'a bilo mi je deset godina i nekoliko mjeseci, kad začuh govor iznad sebe, kad, dvojica ljudi: jedan pita onoga drugog: 'Je li ovo on?' 'Jeste', potvrdio je onaj, i njih dvojica pošla su prema meni, a takvih lica među ljudima nikad nisam vidio! Išli su prema meni pješice, a potom su me uzeli za mišice, međutim ja nisam osjećao njihov dodir. Jedan je rekao drugom: 'Povali ga! Povali ga!', te su me povalili a da me nisu ni stisli ni pritisli. Jedan je rekao drugom: 'Raspoluti mu srce!', pa je jedan od njih prišao mojim prsima i razdvojio ih, kako sam ja vidio, bez krvi i bez boli. 'Izvadi zlobu i zavist!', rekao mu je i on je izvadio nešto poput grudvice, te je to iscijedio i bacio. 'Ubaci milost i samilost!', rekao je potom, kad, i to poput onog što je izvadio, samo nalik srebru. Zatim je zatresao palac moje desne noge i rekao mi: 'Idi i potčini se (Božijoj volji)!', i ja sam se vratio na to: idem sa samilošću prema djetetu i s milošću prema odraslome."

ARAPSKI

أبى بن كعبٍ: أن أبا هريرة قال: يا رسول الله ما أول ما رأيت من أمر النبوة؟ فقال: "إني لفي صحراء ابن عشر سنين وأشهرٍ، وإذا بكلامٍ فوق رأسي، وإذا برجلٍ يقول لرجلٍ: أهو هو؟ قال: نعم فاستقبلاني بوجوهٍ لم أرها لخلقٍ قط، وأرواحٍ لم أجدها من خلقٍ قط، وثيابٍ لم أرها على أحدٍ قط، فأقبلا إلى يمشيان حتى أخذ كل واحدٍ منهما بعضدي لا أجد لأخذهما مسًا، فقال أحدهما لصاحبه: أضجعه أضجعه، فأضجعاني بلا قصرٍ ولا هصرٍ، فقال أحدهما لصاحبه: افلق صدره، فهوى أحدهما إلى صدري، ففلقها فيما أرى بلا دمٍ ولا وجعٍ، فقال له: أخرج الغل والحسد، فأخرج شيئًا كهيئة العلقة ثم نبذها فطرحها، فقال له: ادخل الرحمة والرأفة، فإذا مثل الذي أخرج شبيه الفضة، ثم هز إبهام رجلي اليمنى فقال: اغد واسلم، فرجعت لها أغدو بها رأفةً على الصغير ورحمةً للكبير