Buharija | 6237
HADIS
Od Enesa b. Malika da je imao deset godina kada je Allahov Poslanik, a.s., došao u Medinu. Enes kaže:
"Služio sam Allahovog Poslanika, a.s., posljednjih deset godina njegovog života, i najbolje sam znao povod zbog kojeg je objavljena zapovijed o hidžabu. Ubejj b. Kab pitao me je o tome. Zapovijed o hidžabu objavljena je prvi put za vrijeme ženidbe Allahovog Poslanika, a.s., Zejnebom b. Džahš. Ujutro, kada je Vjerovjesnik, a.s., osvanuo kao njen mladoženja, pozvao je ljude, pa su jeli, a zatim izišli. Jedna je skupina ostala kod Allahovog Poslanika, a.s., i dugo se zadržala. Allahov je Poslanik, a.s., ustao i izišao – a za njim sam izišao i ja – ne bi li i oni izišli. Allahov je Poslanik, a.s., hodao – a s njim sam hodao i ja – pa je došao do praga Aišine sobe, pomislivši da su (možda) izišli. Potom se vratio, a i ja sam se s njim vratio. Ušao je kod Zejnebe, a ljudi su još uvijek sjedili, i nisu se bili razišli. Allahov se Poslanik, a.s, vratio – a s njim sam se vratio i ja – pa je došao do praga Aišine sobe, pomislivši da su ljudi izišli. Potom se vratio – i ja sam se s njim vratio – a ljudi su bili izišli. Tada je objavljen ajet o hidžabu, i on je stavio paravan između mene i sebe (svoje porodice)." (Buhari 6237)
ARAPSKI
أَخْبَرَنِي أَنَسُ بْنُ مَالِكٍ، أَنَّهُ كَانَ ابْنَ عَشْرِ سِنِينَ مَقْدَمَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم الْمَدِينَةَ، فَخَدَمْتُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عَشْرًا حَيَاتَهُ، وَكُنْتُ أَعْلَمَ النَّاسِ بِشَأْنِ الْحِجَابِ حِينَ أُنْزِلَ، وَقَدْ كَانَ أُبَىُّ بْنُ كَعْبٍ يَسْأَلُنِي عَنْهُ، وَكَانَ أَوَّلَ مَا نَزَلَ فِي مُبْتَنَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِزَيْنَبَ ابْنَةِ جَحْشٍ، أَصْبَحَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم بِهَا عَرُوسًا فَدَعَا الْقَوْمَ، فَأَصَابُوا مِنَ الطَّعَامِ ثُمَّ خَرَجُوا، وَبَقِيَ مِنْهُمْ رَهْطٌ عِنْدَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأَطَالُوا الْمُكْثَ فَقَامَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَخَرَجَ وَخَرَجْتُ مَعَهُ كَىْ يَخْرُجُوا، فَمَشَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَمَشَيْتُ مَعَهُ حَتَّى جَاءَ عَتَبَةَ حُجْرَةِ عَائِشَةَ، ثُمَّ ظَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَنَّهُمْ خَرَجُوا فَرَجَعَ وَرَجَعْتُ مَعَهُ، حَتَّى دَخَلَ عَلَى زَيْنَبَ فَإِذَا هُمْ جُلُوسٌ لَمْ يَتَفَرَّقُوا، فَرَجَعَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَرَجَعْتُ مَعَهُ، حَتَّى بَلَغَ عَتَبَةَ حُجْرَةِ عَائِشَةَ، فَظَنَّ أَنْ قَدْ خَرَجُوا، فَرَجَعَ وَرَجَعْتُ مَعَهُ، فَإِذَا هُمْ قَدْ خَرَجُوا، فَأُنْزِلَ آيَةُ الْحِجَابِ، فَضَرَبَ بَيْنِي وَبَيْنَهُ سِتْرًا.