Buharija
HADIS
El-Buhari, svojim lancem prenosilaca, bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: -
Naš Gospodar, Uzvišeni i Slavni, svake noći se spušta na dunjalučko nebo u posljednjoj trećini noći. Tada pita: Ko Me doziva da mu se odazovem? Ko traži od Mene da mu dam? Ko traži oprosta od Mene da mu oprostim?
ARAPSKI
عن أبى هريرة –رضى الله عنه– أن رسول الله –صلى الله عليه ذ سلم– قال: ﴿" يَتَنَزَّلُ رَبُّنَا –تبارك و تعالى– كُلَّ لَيْلَةٍ إلَى سَمَاءِ الدُّنْيَا، حِينَ يَبْقَى ثُلُثُ اللَّيْلِ الآخِرُ، فيَقُولُ: "مَنْ يَدْعُونِى فَأَسْتَجِيبُ لَهُ؟ مَنْ يَسْأَلُنِى فَأُعْطِيَهُ؟ مَنْ يَسْتَغْفِرُنِى فَأَغْفِرَ لَهُ؟!"﴾
Navodi ga El-Buhari u Knjizi o namazu, u posljednjem dijelu, kao i u Knjizi tevhida, poglavlje Oni žele da izmijene Allihov Govor, 9. džuz, str. 143, s tekstovima koji su približno isti, ili isti, kao ovdje navedeni.
Navodi ga i imam Malik u Muvetta’u, s istim tekstom kao i El-Buhari.
***
Muslim navodi ovaj hadis u svom Sahihu, s mnogo predaja, a prva je:
﴿٦٤﴾ ﴿"يَنْزِلُ رَبُّنَا."﴾
Komentar hadisa od En-Nevevija iz Muslimove zbirke, 4. džuz, 26 str., El-Kastalanijeva glosa
En-Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže:
- Ovaj hadis spada u grupu hadisa koji govore o Allahovm svojstvima. O njima postoje dva gledišta među učenjacima, koja su iznesena u djelu Iman u kratkim crtama. Prvo gledište, koje drži veći dio selefa i neki mutekelimi, jeste njihovo vjerovanje u postojanje atributa, koji se vezuju za Allaha Uzvišenog, bez namjere da se spoljašnja manifestacija tih atributa poistovjeti s našim svojstvima, niti da se raspravlja o njima, tumačeći ih. To je zbog čvrstog vjerovanja da je Allah Uzvišeni čist od svakog svojstva Njegovih stvorenja: od premještanja i kretanja, kao i svega ostalog što je svojstveno za stvoreno.
Drugo gledište, koje zastupa većina mutekelimuna (islamskih teologa) i grupa selefa, jeste ono koje je ovdje izloženo od Malika i El-Evzaija: svojstva Allaha se tumače onim što im odgovara, shodno domenu na koji se odnose. Tako oni tumače ovaj hadis na dva načina. Prvo je tumačenje Malika b. Enesa, r.a., i ostalih, po kojem hadis znači: spušta se Njegova milost i Njegova odluka, ili Njegovi meleki. To je kao u tvrdnji da je nešto učinio šejtan, kada to učine njegovi sljedbenici, po njegovoj naredbi. Po drugom značenju, ovaj hadis sadrži metaforu, pa predstavlja Allahovo prihvatanje onoga što molitelji ponizno i skrušeno traže. A Allah najbolje zna!
Tri su predaje vremenskog određenja spuštanja. U prvoj stoji: kada ostane posljednja trećina noći; u drugoj: kada prođe prva trećina noći, a u trećoj: kada prođe polovina noći ili njene dvije trećine. O tome El-Kadi ‘Ijad veli: „Prva predaja je vjerodostojna, jer tako navode učenjaci hadisa. Moguće je da je smisao silaska nakon prve trećine noći, zajedno s Njegovim riječima: Ko Me doziva, u preporuci da se dova čini poslije posljednje trećine noći.“ Ovo je stav El-Kadija. Dalje, navodi En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao:
- Moguće je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom bio upoznat s jednim od dva tumačenja, pa ga je prenio ashabima, a drugi put s drugim vremenom silaska, pa je i to prenio ashabima, te da je Ebu Hurejre, r.a., čuo obje njegove izjave i obje i prenio. Se’id El-Hudri, r.a., čuo je samo njegovu izjavu u kojoj se navodi prva trećina noći, pa ju je prenio zajedno s Ebu Hurejrom, kao što navodi Muslim u posljednjoj predaji. To je sasvim očito.
A u njoj je i odgovor na ono na što je ukazao El-Kadi, smatrajući slabom predaju o prvoj trećini noći. A kako on može smatrati slabom predaju koju navodi Muslim u svom Sahihu, s lancem prenosilaca koji nema slabosti, jer se prenosi od dva ashaba, Ebu Se’ida i Ebu Hurejre? Allah najbolje zna!
Izjava: Ja sam Vladar! Ja sam Vladar! navodi se u mnogobrojnim izvornim predajama, radi potvrde izjave i slavljenja Onog Koji govori.
U dijelu izjave: I tako sve dok se ne pojavi zora nalazi se dokaz trajanja vremena u kojem se spuštaju milost i dobrota Allahova, sve do pojave zore. To je i podstrek da se tokom navedenog vremena (sve do zore) čini dova i traži oprost grijeha. U tim riječima je i tvrdnja da su klanjanje namaza, činjenje dova, traženje oprosta i drugi ibadeti u posljednjem dijelu noći bolji nego na početku noći. A Allah najbolje zna!
A riječi u pojedinim predajama: Spušta se Allah na nebo su vjerodostojne. Za riječi Uzvišenog i Slavnog: Ko daje zajam Onome Koji nije siromašan i Koji nije nepravedan (u drugoj predaji stoji: غيرعدوم); a u izvornom tekstu prve predaje stoji: عديم (u drugoj: عدوم) kažu jezičari: čovjek je u oskudici onda kada osiromaši, kada je siromah, lišen imetka. Tada je značenje tih Njegovih riječi: ko daje u zajam Allahu, Koji nije siromašan i nije nepravedan. Riječju قرض (zajam), a Allah najbolje zna, misli se na djelo pokornosti Allahu, bez obzira na to da li se ono sastoji od sadake, namaza, posta, zikra ili nekog drugog vida. Uzvišeni i Slavni Allah ga naziva zajmom iz blagosti spram robova i podstičući ih na požrtvovanost u ibadetu. Jer, da bi zajam postojao, potrebno je da Onaj Koji ga uzima bude upoznat s onim koji ga daje i da između njih postoje prisnost i ljubav, pa, kada jedan od drugoga zatraži zajam, drugi to učini iz poslušnosti prema Njemu, jer je radostan što je u mogućnosti da Mu uzajmi, što ima povjerenje u Njega i što mu je to čast učiniti. A pomoć dolazi od Allaha.
Riječi: Zatim Uzvišeni i Slavni ispruži Svoje ruke dokaz su razasipanja Njegove milosti i davanja, i ispunjenja traženog i obilnog davanja blagodati.
Komentar hadisa
Vidljivi dio neba (عنان السماء) odnosi se na oblake, a nekad i na strane neba. U El-Kamusu stoji da riječ العنان- sa fethom(ﹷ) znači: oblak, ili ono iz čega se spušta kiša, a s kesrom (ﹻ) ima značenje: što uočiš od njih kada ih gledaš, kao i strane kuće.
Kolika je zemlja قراب الأرض i ono što odgovara njenoj veličini navodi se u El-Kamusu. Riječ: قراب الشئ sa kesrom(ﹻ) na kafu (ق) znači: veličina nečega, dok قرابه i قرابته sa dammom (ﹹ) na oba kafa (ق), znači: ono što odgovara njenoj veličini.