Nevevi | 21

HADIS

Od Sufjana ibn Abdullaha se prenosi da je kazao:

"Rekao sam: O Božiji Poslaniče, kaži mi riječi o islamu neki govor (nešto) tako da nikada nakon tebe ne pitam više. Rekao mu je: Reci: vjerujem u Allaha i ustraj u tome."

ARAPSKI

عَنْ أَبِي عَمْرٍو وَقِيلَ: أَبِي عَمْرَةَ سُفْيَانَ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ قَالَ: "قُلْت: يَا رَسُولَ اللَّهِ! قُلْ لِي فِي الْإِسْلَامِ قَوْلًا لَا أَسْأَلُ عَنْهُ أَحَدًا غَيْرَك؛ قَالَ: قُلْ: آمَنْت بِاَللَّهِ ثُمَّ اسْتَقِمْ"

KOMENTAR HADISA

Hadis nam govori da je ashab tražio nešto po čemu bi radio. Blago li onome ko uzme nešto od Resulullaha, s.a.v.s. Ulema je puno manje govorila, a puno više radila, pa su ljudi učili iz njihovih postupaka, više nego li iz riječi. Ovaj hadis je jedan od najkraćih hadisa, jer vidimo kako je u par rečenica Resulullah, s.a.v.s., dao smjernicu ljudima za cijeli život.

Ovaj hadis je jedan od onih koji je ljudima dovoljan za cijeli život, cijela naša vjera je stala u ovu rečenicu. Moramo biti tokom života dostojni tvrdnje da je vjerujemo u Allaha, dž.š. Onaj ko bude dostojan ove tvrdnje, on je od stanovnika Dženneta.

            U nastavku ovog hadisa kada je ashab upitao Resulullaha, s.a.v.s., čega se najviše boji za njega, on mu je rukom pokazao na jezik. Vjerovanje u Uzvišenog Gospodara i ustrajnost na Njegovom putu su suština vjere. Ulema nas uči da kada idemo Pravim putem ne smijemo ići previše desno ili lijevo. Desno znači da sebe ili drugog ne opteretimo nečim što ne možemo podnijeti, a lijevo da ne zaboravimo obaveze kojima nas je Uzvišeni Gospodar zadužio.

            Ibn Abbas, r.a., Resulullahov, s.a.v.s., amidžić smatra da je ustrajnost izvršiti obaveze koje Allah, dž.š., od nas traži. U tome ne smijemo škrtariti. Jedan od velikana je došao na otvaranje doma za siročad, a bio je u društvu čovjeka koji je za taj dom udijelio veliku sumu novca. Rekao je na otvaranju: ”Ne hvalim ovog čovjeka, već ga podsjećam da bude zahvalan Allahu što ga je počastio imetkom koji preko njegovih ruku može biti razlog da bude sa Resulullahom, s.a.v.s.”

            Ustrajnost je također iskrenost u svemu što radimo. Kada bi Hasan El-Basri proučio ajete o ustrajnosti, molio bi Allaha, dž.š., nakon toga da ga opskrbi ustrajnošću. Opskrba nije samo novac koji u naš život dođe. Opskrba je nekada prijatelj s kojim možemo razgovarati, bračni drug ili prilika da čitamo riječi posljednjeg Božijeg Poslanika, s.a.v.s.

            Ashabi su jedne prilike primjetili nekoliko sijedih dlaka u kosi Resulullaha, s.a.v.s., pa su ga upitali kako su se pojavile. On im je kazao da je to zbog sure Hud i njenih sestara, tj. onih sura koje su joj slične, jer se tu nalaze ajeti:

          ”Ustraj onako kako ti je Allah naredio.” (Hud, 112)

            Čestitog insana je strah da se ne promijeni u negativnom smjeru. Omer, r.a., je strahovao da se nije promijenio nakon preseljenja Resulullaha, s.a.v.s. Ono što moramo znati je da će tokom ustrajnosti doći i padovi. Nije opasno pasti, opasno je da nam šejtan uzme volju da ustanemo. On ga uvijek nastoji udaljiti od Uzvišenog Gospodara na različite načine. Podsjeća nas na razne grijehe koje smo činili da bi nas paralizovao u činjenju dobra.

            Resulullah, s.a.v.s., je kazao da je svaki insan sklon griješenju i da može pogriješiti. Najbolji od griješnika je onaj ko se Allahu, dž.š., vrati. Ovaj hadis insana treba voditi kroz život. Nažalost, neki ljudi izgore u svom viđenju dobrih djela, zaboravivši da su nekada bili u drugim stanjima. Velikani ummeta kada bi obavili namaz, govorili bi da je to od Allaha, Allahu. Stali su na namaz, postili i druge ibadete činili onim što im je Allah, dž.š., dao. Srce i razum treba pripremiti da ostanu na Pravom putu, jer insan bez obzira na talase i valove treba ostati postojan i gledati ispred sebe.

            Čovjekovo srce igra glavnu ulogu, jer ako srce nije u vjeri, sve će mu teško biti, a ako je ono čvrsto u vjeri, sve mu je lahko. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

            ”Neće biti ispravno vjerovanje čovjeka dok njegovo srce ne bude na Pravom putu, a neće mu biti ispravno srce dok mu jezik ne potvrdi što je u srcu.” (Bejheki, 7.)

Osnova ustrajnosti na Pravom putu je držati se onoga što je Gospodar objavio u Svojoj Knjizi, slijediti sunnet Resulullaha, s.a.v.s., te da čuvamo ona djela koja možemo raditi cijeli život. Resulullah, s.a.v.s., je rekao:

            ”Allahu neće dosaditi da prima vaša dobra djela, dok vama ne dosadi da ta dobra djela činite.” (Ibn Madže, 4239)

            Insan je srce koje voli, razum koji spoznaje i tijelo koje se kreće. Kretat ćemo se u onom pravcu koje naše srce želi. Odabrani Allahovi robovi su molili Uzvišenog Gospodara da im uslugu nikada ne učini onaj ko je daleko od Njega, da njihova srce ne bi njih zavoljela.

            Ulema nas uči sljedećem:

            ”Ustrajnost je srž počasti.”

            Danas ljudi traže određene posebnosti i počasti. Jedni žele posebna auta, kuće ili sl. Najposebnija stvar koju nam Allah, dž.š., daje kao počast je ustrajnost u vjeri. Gospodar Uzvišeni je ustrajnim obećao posebnu počast, jer je rekao:

            ”Oni koji kažu, naš Gospodar je Allah i u tome ustraju Allah ih počasti spuštanjem meleka; nemojte strahovati i tugovati i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo njihovi zaštitnici na ovom i budućem svijetu.” (Fussilet, 30.)

            Ovaj ajet je zapravo tumač ovog hadisa. Kao da nas je Resulullah, s.a.v.s., podsjetio na ovaj ajet. Allah, dž.š., učvršćuje ljude preko bića koji kažu da je njihov Gospodar Allah Uzvišeni. Čovjek je često između dva stanja: strahuje od onoga ispred sebe, a tuguje zbog onog iza sebe, a najljepše stanje stanovnika Dženneta je to što neće imati straha i tuge.

            Svako se nečim ponosi, a vjernici se najviše ponose vjerovanjem u Gospodara Uzvišenog. U djelima koja to prate, dužni smo biti ustrajni. Nijedno djelo nije malo, ako ga Allah, dž.š., primi. Razmišljajmo o svom Ahiretu onoliko koliko oni koji grade dunjaluk razmišljaju o dunjaluku. Nekada želimo vječnost, a gradimo je sa viškom dunjaluka, a ona se tako ne može sagraditi.