Muslim | 486
HADIS
Aiša, r.a., pripovijeda:
Izgubio se jedne noći Poslanik, a.s., od mene, i ja sam ga, probudivši se, u mraku tražila. Moja ruka dotaknu njegova stopala dok je bio na sedždi, a tada je učio sljedeću dovu: 'Utječem se Tvojim zadovoljstvom od Tvoje srdžbe i Tvojim izbavljenjem od Tvoje kazne, ja ne umijem da Te pohvalim, Ti si onakav kako si sam o Sebi pohvalu izrekao.'"(Bilježe: Muslim, 486, Ebu Davud, 879, Tirmizi, 3493, Nesai, 222-223/2 i Malik, 187/1.)
ARAPSKI
عَنْ عَائِشَةَ، قَالَتْ فَقَدْتُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم لَيْلَةً مِنَ الْفِرَاشِ فَالْتَمَسْتُهُ فَوَقَعَتْ يَدِي عَلَى بَطْنِ قَدَمَيْهِ وَهُوَ فِي الْمَسْجِدِ وَهُمَا مَنْصُوبَتَانِ وَهُوَ يَقُولُ " اللَّهُمَّ أَعُوذُ بِرِضَاكَ مِنْ سَخَطِكَ وَبِمُعَافَاتِكَ مِنْ عُقُوبَتِكَ وَأَعُوذُ بِكَ مِنْكَ لاَ أُحْصِي ثَنَاءً عَلَيْكَ أَنْتَ كَمَا أَثْنَيْتَ عَلَى نَفْسِكَ " .