Buharija | 0
HADIS
El-Buhari, svojim lancem prenosilaca, bilježi od Ebu Hurejre, r.a., hadis: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
Uistinu Allah ima meleke koje je zadužio da kruže (zemljom) u potrazi za onima koji Ga spominju, te kada nađu grupu takvih dozivaju jedni druge riječima: Požurite onome što tražite!", pa ih natkriju svojim krilima do zemaljskog neba, upita ih Njihov Gospodar, a On zna o tim ljudima bolje nego meleki:
- Šta kažu Moji robovi?
Oni će odgovoriti:
- Slave Te i veličaju, zahvaljuju Ti i uzdižu Te.
- Jesu li Me vidjeli?
- Ne, tako nam Tebe, nisu Te vidjeli.
- A kako bi tek (zahvaljivali) da su Me vidjeli!
- Da su Te vidjeli, još bi Ti se više pokoravali i uzdizali Te, zahvaljivali Ti i još bi Te više slavili!
- A šta traže od Mene?
- Džennet.
- A jesu li ga vidjeli?
- Ne, tako nam Tebe, Gospodaru, nisu ga vidjeli.
- A kako bi ga tek (tražili) da su ga vidjeli!
- Da su ga vidjeli, još bi više za njim žudili, za njega molili i, najviše od svega, njega željeli.
- A od čega traže utočište?
- Od vatre.
- Jesu li je vidjeli?
- Ne, tako nam Tebe, Gospodaru, nisu je vidjeli.
- Kako bi tek tražili (utočište) od nje da su je vidjeli!
- Da su je vidjeli, još bi više od nje bježali i još veći strah od nje osjećali.
- Budite svjedoci da sam im Ja već oprostio.
Jedan od meleka će reći:
- Među njima je čovjek koji nije njihov i koji je došao samo zbog neke svoje potrebe!
Oni su grupa. Neće tužan ostati onaj što sjedi zajedno s njima!!ARAPSKI
﴿١﴾ عن أبى هريرة-رضى الله عنه- قال: قال رسول الله –صلى الله عليه و سلم-: ﴿إِنَّ لِلَّهِ مَلائِكَةً، يَطُوفُونَ فى الطُّرُقِ، يَلْتَمِسُونَ أَهْلَ الذِّكْرِ، فَإِذَا وَجَدُوا قَوْمًا يَذْكُرُونَ اللهَ تَنَادُوا: "هَلُمُّوا إِلَى حَاجَتِكُمْ!"، قال: "فيَحُفُّونهم بأجْنِحَتِهم إلى السَّمَاءِ الدُّنْيَا"، قَالَ: "فيَسْأَلُهُمْ ربُّهم –وهو أَعْلَمُ بهم-: "مَا َيقُولُ عِبَادِى؟" قَالَ: "يَقُولوُنَ: "يُسَبِّحُونك و يُكَبِّرُونك، و يَحْمَدُونك و يُمَجِّدُونك."، فيقول: "هَلْ رَأَوْنى؟"، قال: "فَيَقُولُونَ: "لاَ، وَ اللهِ مَا رَأَوْكَ."، قال: "فيقول: "و كيف لو رَأَوْنى؟! قال: "يقولون: "لو رَأَوْك كَانوا أَشَدَّ لك عِبَادَةً، و أَشَدَّ لك تَمْجِيدًا و تَحمْيدا و أَكْثَرَ تَسْبيحا، قال: "فيقول: "فَمَا يَسْأَلُونَنى؟"، قال: "يَسْأَلُونَك الجَنّةَ."، قال: "يقول: "و هل رَأَوْها؟" ،قال: "يقولون: "لا، و اللهِ يا رَبِّ ما رَأَوْها."، قال: "فكَيْف لو أنَّهم رَأَوْها؟!" ،قال: "يقولون: "لو أنَّهم رَأَوْها كانوا أَشَدَّ عليها حِرْصًا، و أَشَدَّ لها طَلَبًا، و أَعْظَمَ فيها رَغْبَةً."، قال: "فَمِمَّ يَتَعَوَّذُون؟!" ،قال: "يقولون: "من النَّارِ." ،قال: "يقول: "و هل رَأَوْها؟!" ،قال: "يقولون: "لا، و اللهِ يا رَبِّ، ما رَأَوْها." ،قال: "يقول: "فَكَيْفَ لو رَأَوْها؟!" ،قال: "يقولون: "لو رَأَوْها كانوا أَشَدَّ منها فِرَارًا، و أَشَدَّ لها مَخَافَةً." ،قال: "فيقول: "أُشْهِدُكُم أنِّى قَدْ غَفَرْتُ لَهُم!" ،قال: "يقول مَلَكٌ مِنَ المَلائِكَةِ: "فِيهِمْ فُلاَنٌ ليْسَ مِنْهُمْ، إنّمَا جاَءَ لِحَاجَة." قال: "هُمُ الجُلَسَاءُ لاَ يَشْقَى بِهِمْ جَليسُهُمْ."﴾
Riječ tevhid (توحيد) predstavlja infinitiv od glagola tevehhade (توحّد)- b. jedan, jedini, a u teološkom smislu izraz tevhīd znači nijekanje bilo kakvog božanstva osim Allaha i priznavanje Allaha kao jedinog boga. Postoje tri vrste tevhida koje ulaze u sastav značenja imana-vjerovanja, i to: et-tevhidu er-rububijje a znači čvrsto ubjeđenje da je Allah dž.š. Tvorac i Gospodar svega i da drugog gospodara osim Njega nema. Riječ rabb u arapskom jeziku znači vlasnik; ravnatelj. A Allahov rubūbijjet nad Njegovim stvorenjima znači da ih je samo i jedino On stvorio, da je samo On njihov Gospodar i da ih samo On održava i njima upravlja. Tako kaže Allah dž.š. u Kur'anu: „Samo On stavra i održava/upravlja. Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova“ (sura El-E'araf, 54). U ovu vrstu tevhida ulazi i vjerovanje u Allahovo dž.š. određenje- kada' i kader. Druga vrsta tevhida je et-tevhidul-uluhijje a to je čvrsto ubjeđenje da je samo Allah dž.š. istinski Bog i da drugog božanstva osim Njega nema i da je jedino On dostojan upućivanja svih vrsta ibadeta (obožavanja) kako kaže Allah dž.š. u Kur'anu: „Džine i ljude sam stvorio samo da Me obožavaju.“ (sura Ez-Zarijat, 56). Riječ ilah (bog) u arapskom jeziku upotrebljava se u značenju riječi me'luh – onaj ko se obožava; onaj kome se ibadet čini. Za ovu vrstu tevhida Ibn Tejmije veli: „Po ovoj vrsti tevhida se razlikuje onaj koji iskreno obožava Allaha dž.š. (muvehhid) od mušrika.“ tj. onog koji uz Allaha obožava i druge. I treća vrsta jeste et-tevhidul-esma'i ve es-sifat a znači čvrsto ubjeđenje da Allah dž.š. ima sva svojstva i imena savršenstva i da je On daleko od svih atributa nepotpunosti i da se On Svojim svojstvima odlikuje nad svim stvorenim, kako kaže Allah dž.š. u Kur'anu: „Ništa Mu ni slično nije .“ (sura Eš-Šura', 2), a El-Kurtubi tumačeći ovaj ajet kaže: „Ovdje se govori da Allahu dž.š. u Njegovoj uzvišenosti, veličanstvenosti, vlasti, lijepim imenima i uzvišenim svojstvima ne sliči niko od Njegovih stvorenja, niti se bilo ko od njih može s Njim porediti. Takođe, i svojstva Allaha dž.š. koja su u Kur'anu i sunetu spomeuta, a ona su zajednička po izgovoru u odnosu na Allaha dž.š. i stvorenja, uopće ne sliče u svome stvarnom značenju, jer svojstva Onoga koji je oduvijek nisu kao svojstva onih koji su stvoreni.“ Ova vrsta tevhida se temelji na tri principa, prvo, vjerovanje da Allah dž.š. ne sliči stvorenjima i da je daleko od svake manjkavosti; drugo,vjerovanje u Allahova dž.š. imena i svojstva koja su spomenuta u Kur'anu i sunetu, bez ikakvog oduzimanja ili dodavanja, bez iskrivljenja ili nijekanja, i treće, prekidanjem svake želje za pokušajem spoznaje istinskog značenja tih svojstava. (Iman, autor dr. Muhammed Nu'ajm Jasmin, Zagreb 1995, prevod mr. Zuhdija Adilović, str.10-25)
Muhamed Halilkanović