Buharija
HADIS
Pričao nam je Ibrahim b. Munzir, njemu Enes b. Ijad, prenoseći od Hišama, on od svoga oca, a ovaj od Aiše, radijallahu anhu:
Allahov Poslanik, a.s., je opsihren, tako da mu se pričinjavalo kako je nešto uradio, a to nije bio uradio. Molio je svoga Gospodara, a zatim rekao (Aiši): "Znaš li da mi je Allah dao objašnjenje o onome što sam od Njega tražio?" – "A šta je to (što si tražio), Allahov Poslaniče?", upitala ga je Aiša, a on odgovori: "Došla su mi dva čovjeka, pa jedan sjede pored moje glave, a drugi kod mojih nogu. Jedan od njih reče svome drugu: Šta boli čovjeka? – Opsihren je, odgovori mu on, a ovaj upita: Ko ga je opsihrio? – Lebid b. Asam, odgovori on, a ovaj ponovo upita: Čime? – Češljem, dlakama koje su bile na njemu i čaškom muškog palminog cvijeta, odgovori on, a ovaj ponovo upita: A gdje se to nalazi? – U Zervanu, a Zervan je bunar (vrelo) plemena Benu-Zurejka." Allahov Poslanik, a.s., otišao je do tog bunara, pa se vratio i rekao Aiši: "Tako mi Allaha, njegova je voda kao da rastopina kne, a palme oko njega kao da su šejtanske glave!" Aiša kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., došao kod nje i obavijestio je o bunaru. Ona kaže: "Rekla sam: Allahov Poslaniče, zašto to nisi izvadio?, a on reče: Što se tiče mene, Allah me je izliječio, pa nisam želio ljudima skretati pažnju na zlo." Isa b. Junus i Lejs dodaju, prenoseći od Hišama, on od svoga oca, a ovaj od Aiše da je rekla: "Opsihren je Vjerovjesnik, a.s., pa je molio i molio Allaha (da ga izliječi)" Zatim je Hišam naveo hadis (u cijelosti).
ARAPSKI
حَدَّثَنَا إِبْرَاهِيمُ بْنُ مُنْذِرٍ، حَدَّثَنَا أَنَسُ بْنُ عِيَاضٍ، عَنْ هِشَامٍ، عَنْ أَبِيهِ، عَنْ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم طُبَّ حَتَّى إِنَّهُ لَيُخَيَّلُ إِلَيْهِ قَدْ صَنَعَ الشَّىْءَ وَمَا صَنَعَهُ، وَإِنَّهُ دَعَا رَبَّهُ ثُمَّ قَالَ " أَشَعَرْتِ أَنَّ اللَّهَ قَدْ أَفْتَانِي فِيمَا اسْتَفْتَيْتُهُ فِيهِ ". فَقَالَتْ عَائِشَةُ فَمَا ذَاكَ يَا رَسُولَ اللَّهِ قَالَ " جَاءَنِي رَجُلاَنِ فَجَلَسَ أَحَدُهُمَا عِنْدَ رَأْسِي، وَالآخَرُ عِنْدَ رِجْلَىَّ فَقَالَ أَحَدُهُمَا لِصَاحِبِهِ مَا وَجَعُ الرَّجُلِ قَالَ مَطْبُوبٌ. قَالَ مَنْ طَبَّهُ قَالَ لَبِيدُ بْنُ الأَعْصَمِ. قَالَ فِيمَا ذَا قَالَ فِي مُشْطٍ وَمُشَاطَةٍ وَجُفِّ طَلْعَةٍ. قَالَ فَأَيْنَ هُوَ قَالَ فِي ذَرْوَانَ، وَذَرْوَانُ بِئْرٌ فِي بَنِي زُرَيْقٍ ". قَالَتْ فَأَتَاهَا رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ثُمَّ رَجَعَ إِلَى عَائِشَةَ فَقَالَ " وَاللَّهِ لَكَأَنَّ مَاءَهَا نُقَاعَةُ الْحِنَّاءِ، وَلَكَأَنَّ نَخْلَهَا رُءُوسُ الشَّيَاطِينِ ". قَالَتْ فَأَتَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأَخْبَرَهَا عَنِ الْبِئْرِ، فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ فَهَلاَّ أَخْرَجْتَهُ قَالَ " أَمَّا أَنَا فَقَدْ شَفَانِي اللَّهُ، وَكَرِهْتُ أَنْ أُثِيرَ عَلَى النَّاسِ شَرًّا ". زَادَ عِيسَى بْنُ يُونُسَ وَاللَّيْثُ عَنْ هِشَامٍ عَنْ أَبِيهِ عَنْ عَائِشَةَ قَالَتْ سُحِرَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم فَدَعَا وَدَعَا وَسَاقَ الْحَدِيثَ