Buharija

HADIS

Pričao nam je Jahja b. Bukejr, njemu Lejs, prenoseći od Ukajla, a on od Ibn-Šihaba (da je rekao):

Kazivao mi je Enes b. Malik, radijallahu anhu, da je imao deset godina kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu te da su ga njegova majka i tetke stalno slale da bude na usluzi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem" Enes dalje pripovijeda: "Služio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset godina, a preselio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada sam ja imao dvadeset godina. Otud sam ja najbolje upućen u pitanje hidžaba, kada je naređen. Naredba o hidžabu prvi put je objavljena prilikom Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, ženidbe Zejnebom b. Džahš. Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postao mladoženja s njom, pozvao je ljude, te su zajedno jeli, a zatim se razišli, ali je jedna grupa ostala kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dugo se zadržavši. Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, ustao i izišao, a s njim sam izišao i ja, ne bi li se i oni razišli. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, a i ja sam krenuo s njim sve do vrata Aišine, radijallahu anhu, sobe. Pomislio je da su oni otišli, pa se vratio, a s njim sam se vratio i ja. Ali, kada je ušao kod Zejnebe, zatekao ih je kako i dalje sjede, te se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo vratio. Ja sam opet išao s njim sve do praga Aišine, radijallahu anhu, sobe. Ponovo je pomislio da su oni ljudi otišli, pa se vratio, a i ja zajedno s njim. Oni su već bili otišli. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potom je načinio zastor između mene i sebe. Tada su objavljeni ajeti kojima se naređuje hidžab."

ARAPSKI

حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ بُكَيْرٍ، قَالَ حَدَّثَنِي اللَّيْثُ، عَنْ عُقَيْلٍ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي أَنَسُ بْنُ مَالِكٍ ـ رضى الله عنه ـ أَنَّهُ كَانَ ابْنَ عَشْرِ سِنِينَ مَقْدَمَ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم الْمَدِينَةَ، فَكَانَ أُمَّهَاتِي يُوَاظِبْنَنِي عَلَى خِدْمَةِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم فَخَدَمْتُهُ عَشْرَ سِنِينَ، وَتُوُفِّيَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم وَأَنَا ابْنُ عِشْرِينَ سَنَةً، فَكُنْتُ أَعْلَمَ النَّاسِ بِشَأْنِ الْحِجَابِ حِينَ أُنْزِلَ، وَكَانَ أَوَّلَ مَا أُنْزِلَ فِي مُبْتَنَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِزَيْنَبَ ابْنَةِ جَحْشٍ، أَصْبَحَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم بِهَا عَرُوسًا، فَدَعَا الْقَوْمَ فَأَصَابُوا مِنَ الطَّعَامِ، ثُمَّ خَرَجُوا وَبَقِيَ رَهْطٌ مِنْهُمْ عِنْدَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم فَأَطَالُوا الْمُكْثَ، فَقَامَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم فَخَرَجَ وَخَرَجْتُ مَعَهُ لِكَىْ يَخْرُجُوا، فَمَشَى النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم وَمَشَيْتُ، حَتَّى جَاءَ عَتَبَةَ حُجْرَةِ عَائِشَةَ، ثُمَّ ظَنَّ أَنَّهُمْ خَرَجُوا فَرَجَعَ وَرَجَعْتُ مَعَهُ، حَتَّى إِذَا دَخَلَ عَلَى زَيْنَبَ فَإِذَا هُمْ جُلُوسٌ لَمْ يَقُومُوا، فَرَجَعَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم وَرَجَعْتُ مَعَهُ، حَتَّى إِذَا بَلَغَ عَتَبَةَ حُجْرَةِ عَائِشَةَ، وَظَنَّ أَنَّهُمْ خَرَجُوا، فَرَجَعَ وَرَجَعْتُ مَعَهُ فَإِذَا هُمْ قَدْ خَرَجُوا فَضَرَبَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم بَيْنِي وَبَيْنَهُ بِالسِّتْرِ، وَأُنْزِلَ الْحِجَابُ.