Buharija
HADIS
Pričao nam je Ebu-Nuajm, njemu Abdul-Vahid b. Ejmen, a ovom Ibn-Ebu-Mulejka, prenoseći od Kasima, da je rekao:
"Kazivala je Aiša da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi krenuo na put, bacanjem kocke odlučivao koja će njegova supruga krenuti s njim. Jednom je prilikom kocka pala na Aišu i Hafsu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, putovao je noću i razgovarao s Aišom. Hoćeš li da večeras ti uzjašeš moju devu, a ja tvoju, pa da vidimo ono što do sada nismo vidjele?, predložila joj je Hafsa. Hoću, složila se ona. Hafsa je tada uzjahala devu (onako kako su se dogovorile). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je do Aišine deve – a na njoj je bila Hafsa – i nazvao selam. Zatim su putovali sve dok nisu zastali da se odmore. Aiši se oduljila Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, odsutnost, pa je, nakon što su zastali da se odmore, stavila svoje noge među šiblje i rekla: Gospodaru moj, pošalji mi akrepa ili zmiju da me ujede, kad mu ništa ne mogu kazati!"
ARAPSKI
حَدَّثَنَا أَبُو نُعَيْمٍ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْوَاحِدِ بْنُ أَيْمَنَ، قَالَ حَدَّثَنِي ابْنُ أَبِي مُلَيْكَةَ، عَنِ الْقَاسِمِ، عَنْ عَائِشَةَ، أَنَّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم كَانَ إِذَا خَرَجَ أَقْرَعَ بَيْنَ نِسَائِهِ، فَطَارَتِ الْقُرْعَةُ لِعَائِشَةَ وَحَفْصَةَ، وَكَانَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم إِذَا كَانَ بِاللَّيْلِ سَارَ مَعَ عَائِشَةَ يَتَحَدَّثُ، فَقَالَتْ حَفْصَةُ أَلاَ تَرْكَبِينَ اللَّيْلَةَ بَعِيرِي وَأَرْكَبُ بَعِيرَكِ تَنْظُرِينَ وَأَنْظُرُ، فَقَالَتْ بَلَى فَرَكِبَتْ فَجَاءَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم إِلَى جَمَلِ عَائِشَةَ وَعَلَيْهِ حَفْصَةُ فَسَلَّمَ عَلَيْهَا ثُمَّ سَارَ حَتَّى نَزَلُوا وَافْتَقَدَتْهُ عَائِشَةُ، فَلَمَّا نَزَلُوا جَعَلَتْ رِجْلَيْهَا بَيْنَ الإِذْخِرِ وَتَقُولُ يَا رَبِّ سَلِّطْ عَلَىَّ عَقْرَبًا أَوْ حَيَّةً تَلْدَغُنِي، وَلاَ أَسْتَطِيعُ أَنْ أَقُولَ لَهُ شَيْئًا.