Buharija

HADIS

Ibrahim prenosi od Ebu-Osmana, kojem je ime Džad, a on od Enesa b. Malika da je kazivao:

"Benu-Rifaa je jednom prilikom prošao pored nas u džamiji, te sam ga čuo kako govori: Poslanik bi, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi god prošao pored Umm-Sulejmine kuće, ušao kod nje i nazvao joj selam." Enes dalje pripovijeda: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tek se bio oženio Zejnebom kad mi je Umm-Sulejm rekla: Da smo dali kakav dar Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem! – Učini to!, rekoh joj. Ona je tada uzela nešto hurmi, masla i sira i od toga načinila hranu koju je stavila u jednu posudu i po meni je poslala Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem Ja sam je odnio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem Ostavi je!, reče mi on. Naredio mi je potom da pozovem ljude koje mi je poimence nabrojao i, uz to, koga god sretnem, što sam i uradio. Kada sam se vratio, zatekao sam prepunu kuću ljudi i vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je stavio ruku na tu hranu i proučio ono što je Allah htio (da on prouči), a zatim pozivao desetericu po desetericu da jedu, govoreći im: Recite: Bismillah!, i neka svako jede ispred sebe! Tako su radili sve dok se svi nisu zasitili. Poslije toga veliki ih je broj izišao, ali su neki ostali razgovarati, što me je ražalostilo. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izišao i otišao prema sobama svojih supruga. Onda sam za njim izišao ja i rekao mu: Oni su otišli! On se tada vratio i ušao u kuću, spustivši za sobom zastor, a ja ostadoh u sobi. (Nedugo zatim) čuh ga kako uči: O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate dok se ono zgotovi; tek kada budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se, ne upuštajući se jedni s drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi vas (da vam to rekne), a Allah se ne stidi istine! (El-Ahzab, 53)." Ebu-Osman veli da je Enes za sebe kazivao kako je bio na usluzi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, deset godina

ARAPSKI

وَقَالَ إِبْرَاهِيمُ عَنْ أَبِي عُثْمَانَ ـ وَاسْمُهُ الْجَعْدُ ـ عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ، قَالَ مَرَّ بِنَا فِي مَسْجِدِ بَنِي رِفَاعَةَ فَسَمِعْتُهُ يَقُولُ كَانَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم إِذَا مَرَّ بِجَنَبَاتِ أُمِّ سُلَيْمٍ دَخَلَ عَلَيْهَا فَسَلَّمَ عَلَيْهَا، ثُمَّ قَالَ كَانَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم عَرُوسًا بِزَيْنَبَ فَقَالَتْ لِي أُمُّ سُلَيْمٍ لَوْ أَهْدَيْنَا لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم هَدِيَّةً فَقُلْتُ لَهَا افْعَلِي. فَعَمَدَتْ إِلَى تَمْرٍ وَسَمْنٍ وَأَقِطٍ، فَاتَّخَذَتْ حَيْسَةً فِي بُرْمَةٍ، فَأَرْسَلَتْ بِهَا مَعِي إِلَيْهِ، فَانْطَلَقْتُ بِهَا إِلَيْهِ فَقَالَ لِي " ضَعْهَا ". ثُمَّ أَمَرَنِي فَقَالَ " ادْعُ لِي رِجَالاً ـ سَمَّاهُمْ ـ وَادْعُ لِي مَنْ لَقِيتَ ". قَالَ فَفَعَلْتُ الَّذِي أَمَرَنِي فَرَجَعْتُ فَإِذَا الْبَيْتُ غَاصٌّ بِأَهْلِهِ، فَرَأَيْتُ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم وَضَعَ يَدَيْهِ عَلَى تِلْكَ الْحَيْسَةِ، وَتَكَلَّمَ بِهَا مَا شَاءَ اللَّهُ، ثُمَّ جَعَلَ يَدْعُو عَشَرَةً عَشَرَةً، يَأْكُلُونَ مِنْهُ، وَيَقُولُ لَهُمُ " اذْكُرُوا اسْمَ اللَّهِ، وَلْيَأْكُلْ كُلُّ رَجُلٍ مِمَّا يَلِيهِ ". قَالَ حَتَّى تَصَدَّعُوا كُلُّهُمْ عَنْهَا، فَخَرَجَ مِنْهُمْ مَنْ خَرَجَ، وَبَقِيَ نَفَرٌ يَتَحَدَّثُونَ قَالَ وَجَعَلْتُ أَغْتَمُّ، ثُمَّ خَرَجَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم نَحْوَ الْحُجُرَاتِ، وَخَرَجْتُ فِي إِثْرِهِ فَقُلْتُ إِنَّهُمْ قَدْ ذَهَبُوا. فَرَجَعَ فَدَخَلَ الْبَيْتَ، وَأَرْخَى السِّتْرَ، وَإِنِّي لَفِي الْحُجْرَةِ، وَهْوَ يَقُولُ {يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لاَ تَدْخُلُوا بُيُوتَ النَّبِيِّ إِلاَّ أَنْ يُؤْذَنَ لَكُمْ إِلَى طَعَامٍ غَيْرَ نَاظِرِينَ إِنَاهُ وَلَكِنْ إِذَا دُعِيتُمْ فَادْخُلُوا فَإِذَا طَعِمْتُمْ فَانْتَشِرُوا وَلاَ مُسْتَأْنِسِينَ لِحَدِيثٍ إِنَّ ذَلِكُمْ كَانَ يُؤْذِي النَّبِيَّ فَيَسْتَحْيِي مِنْكُمْ وَاللَّهُ لاَ يَسْتَحْيِي مِنَ الْحَقِّ}. قَالَ أَبُو عُثْمَانَ قَالَ أَنَسٌ إِنَّهُ خَدَمَ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم عَشْرَ سِنِينَ.