Buharija | 5088
HADIS
Pričao nam je Ebu-Jeman, njemu Šuajb, prenoseći od Zuhrija, on od Urve b. Zubejra, a on od Aiše, radijallahu anhu, (da je kazivala):
"Ebu-Huzejfa b. Utba b. Rebia b. Abdi-Šems, koji je s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, učestvovao u Bici na Bedru, usvojio je Salima kao svoga sina i oženio ga svojom bratičnom Hindom, kćerkom Velida b. Utbe b. Rebije, koji je bio štićenik jedne žene ensarijke. Isto tako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usvojio je Zejda. U džahilijetu su usvojenoga zvali po imenu onoga koji ga je usvojio, i on bi nasljeđivao njegov imetak, sve dok nije objavljeno: Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena očeva njihovih – pa oni su braća vaša po vjeri i štićenici vaši (El-Ahzab, 5). Kada su ih ponovo počeli zvati po njihovim stvarnim očevima – a onaj za čijeg se oca nije znalo postao je štićenikom ili bratom po vjeri – došla je Sehla b. Suhejl b. Amr Kureši-Amiri, žena Ebu-Huzejfina, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: Allahov Poslaniče, mi smo Salima smatrali svojim djetetom, a Allah je o njemu objavio ono što ti je poznato..."
Ispričao je hadis (do kraja). (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5088, Muslim, Kitāb an-nikāḥ, br. 1453 (26), Ebū Dāwud, Kitāb an-nikāḥ, br. 2061, Et-Tirmizi, Abwāb at-tafsīr al-Qur'ān 'an Rasūl Allah, br. 3207, En-Nesāī, Kitāb an-nikāḥ, br. 3223, Ibn Mādža, Kitāb an-nikāḥ, br. 1943)
ARAPSKI
حَدَّثَنَا أَبُو الْيَمَانِ، أَخْبَرَنَا شُعَيْبٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، قَالَ أَخْبَرَنِي عُرْوَةُ بْنُ الزُّبَيْرِ، عَنْ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ أَنَّ أَبَا حُذَيْفَةَ بْنَ عُتْبَةَ بْنِ رَبِيعَةَ بْنِ عَبْدِ شَمْسٍ،، وَكَانَ، مِمَّنْ شَهِدَ بَدْرًا مَعَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم تَبَنَّى سَالِمًا، وَأَنْكَحَهُ بِنْتَ أَخِيهِ هِنْدَ بِنْتَ الْوَلِيدِ بْنِ عُتْبَةَ بْنِ رَبِيعَةَ وَهْوَ مَوْلًى لاِمْرَأَةٍ مِنَ الأَنْصَارِ، كَمَا تَبَنَّى النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم زَيْدًا، وَكَانَ مَنْ تَبَنَّى رَجُلاً فِي الْجَاهِلِيَّةِ دَعَاهُ النَّاسُ إِلَيْهِ وَوَرِثَ مِنْ مِيرَاثِهِ حَتَّى أَنْزَلَ اللَّهُ {ادْعُوهُمْ لآبَائِهِمْ} إِلَى قَوْلِهِ {وَمَوَالِيكُمْ} فَرُدُّوا إِلَى آبَائِهِمْ، فَمَنْ لَمْ يُعْلَمْ لَهُ أَبٌ كَانَ مَوْلًى وَأَخًا فِي الدِّينِ، فَجَاءَتْ سَهْلَةُ بِنْتُ سُهَيْلِ بْنِ عَمْرٍو الْقُرَشِيِّ ثُمَّ الْعَامِرِيِّ ـ وَهْىَ امْرَأَةُ أَبِي حُذَيْفَةَ ـ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَتْ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّا كُنَّا نَرَى سَالِمًا وَلَدًا وَقَدْ أَنْزَلَ اللَّهُ فِيهِ مَا قَدْ عَلِمْتَ فَذَكَرَ الْحَدِيثَ.