S dr. Zuhdijom Hasanovićem razgovaramo o ispravnom načinu predstavljanja i odbrane ličnosti Poslanika Muhammeda, a.s. i formalizmu u prakticiranju sunneta; pogrešnom korištenju medijskog prostora; budućnosti studija islamskih nauka…
Život muslimana je nepotpun bez hadisa. S jedne strane imamo ličnu obavezu upoznavanja s hadisom, a s druge strane hadiska znanost je jedna od složenijih islamskih znanosti. Koje posljedice mogu biti u neodgovornom pristupu hadisu?
HASANOVIĆ: Naravno, ne samo da život muslimana bez hadisa, odnosno sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.s., nije potpun, nego ćemo preciznije kazati da apsolutno nije moguć.
Sunnet prožima cjelokupni ljudski život u svim njegovim dimenzijama i aspektima. Vertikalna dimenzija podrazumijeva sva doba ljudskog života, dubinska dimenzija znači da se odnosi na sve dijelove ljudskog bića: dušu, moral, psihu, intelekt i tijelo, a horizontalna dimenzija da se prostire na sve sfere ljudskog djelovanja: od namaza, posta, zekata, hadža do porodičnih odnosa, prijateljskih i društvenih veza; obavljanja svakodnevnih poslova do trgovačkih transakcija, klanja kurbana do rukovođenja državom. Kada drugome muslimanu nazovemo selam, kada se prema siročetu ophodimo na najljubazniji način, kada se prema roditeljima ili starijima općenito odnosimo s poštovanjem, ili smo milostivi prema sirotinji, slijedimo sunnet. Jednostavno rečeno, kada nastojimo biti iskreni, ljubazni, darežljivi, pravedni i odgovorni mi slijedimo Poslanikov, s.a.v.s., sunnet. Svaka i najmanja pojedinost i detalj u životu, poput ponašanja za sofrom i načina konzumiranja hrane, sjedenja ili ulaska u kuću, utemeljeni su na sunnetu i svjesni smo bereketa koji isijava iz tih, naizgled običnih, svakodnevnih radnji, ako ih svjesno provodimo po Poslanikovom, s.a.v.s., sunnetu. Različiti su načini na koje možemo saznavati sunnet, od brojnih hadiskih zbirki i biografija Božijeg Poslanika, s.a.v.s., preko različitih predavanja i usmenih kazivanja o Muhammedu, s.a.v.s., do autentičnog ponašanja muslimana, ali moramo biti svjesni da je hadiska znanost veoma kompleksna. Postoje veoma precizne terminologija i metodologija hadisa koje imaju za cilj da nam pomognu da u svemu onome što nam je predočeno o životu Muhammeda, s.a.v.s., uočimo ono što je pouzdano, vjerodostojno i univerzalnog karaktera te ga možemo i trebamo koristiti u svome životu. Otuda, samostalno ulaženje u tu nepreglednu riznicu riječi, postupaka i odobrenja Muhammeda, s.a.v.s., bez obrazovanih i iskusnih islamskih znanstvenika je riskantnije i pogubnije nego kada nevješt plivač zagazi u nemirno more.
Bez potrebnog znanja koristit ćemo hadis u oblasti u kojoj ga ne možemo koristiti, razumijevati ga na način koji ne odgovara njegovim intencijama te zbog nerazumijevanja životnih prioriteta insistirat ćemo na primjeni jednih hadisa, a zanemarivati druge čija je primjena bitnija i potrebnija.
Zbog takvog pristupa hadisu često imamo samo odličnu i primamljivu islamsku formu, ali bez sadržine i suštine. Imamo muslimane koji obavezno desnom nogom ulaze u džamiju, a zalaze u tuđe posjede i prisvajaju ih kao da su njihovi. Postoje muslimani koji još uvijek neće obaviti namaz bez kape na glavi, ali, bez obzira na svoju finansijsku sposobnost, nikada nijednu zajedničku aktivnost ne pomažu. Neki muslimani redovno klanjaju, poste, kolju kurban, a uopće im ne smeta što ogovaraju i ismijavaju druge. Neki redovno uče Kur'an, ali su veoma nasilni prema svojim suprugama i djeci. Mnogi redovno klanjaju, ali ih taj namaz ne smiruje i ne jača, nego ih čini još depresivnijim i nervoznijim. Sve ovo govori o pogrešnom razumijevanju i življenju sunneta i našem formalnom i vanjskom ispoljavanju vjere, koja nije prodrla u naše biće te je ne doživljavamo i ne živimo iskreno.
Kao i kod usvajanja znanja u drugim oblastima i kod drugih islamskih nauka neophodno je obraćati se na relevantnu i meritornu literaturu iza koje stoje provjereni autori. Autori koji imaju najbolji uvid u zakonodavne tekstove, ali i geopolitički, socio-ekonomski, odgojno-obrazovni, moralni i religijski, odnosno kulturno-civilizacijski kontekst u kojem živimo.
Nažalost, na našem jeziku se može naći islamska literatura različitog kvaliteta. Literatura koja vrlo često ima djelimičan utjecaj, može nas u određenoj mjeri duhovno i moralno osnažiti, ali nas intelektualno siromaši i zbunjuje, nažalost, ima i one koja nas intelektualno u velikoj mjeri snaži, ali nas u duhovnom i moralnom smislu ostavlja ravnodušnima.
U životu Poslanika, a.s. nema tamne strane
Nekada je bio dovoljan mevlud da ljudi plaču na spomen Poslanika, a.s., dok danas i pored sve većeg broja sadržaja o Poslaniku, a.s., kao da mnoge ne dotiču njegove poruke i životna drama. Koje hadise, zapravo dijelove Poslanikovog, a.s., života i rada, možda, isuviše naglašavamo, dok druge zanemarujemo?
HASANOVIĆ: Sasvim je normalno da je utjecaj tradicionalno izvođenog mevluda i učenja mevludskih spjevova danas puno slabiji nego prije pedesetak i više godina kada je bio jedna od rijetkih prilika ispoljavanja svojih vjerskih uvjerenja, preplavljena najdubljim i najčistijim emocijama. To znači da mu treba davati novu formu koja će više odgovarati vremenu u kojem živimo. Svjedoci smo da se ta forma, hvala Allahu, dž.š., pokušava ponuditi, mada, možda, ne u onoj mjeri kojom bismo trebali biti zadovoljni. Ali, svakako treba pohvaliti organiziranje manifestacija posvećenih Muhammedu, s.a.v.s., koje traju tokom cijelog mjeseca rebiul-evvela, a koje organiziraju medžlisi, poput onih u Sarajevu, Zenici, Tuzli, gdje postoje sadržaji za ljude različitih uzrasta, spolova, čak vjere.
Iako se može reći da danas, generalno, s manje emocija doživljavamo govor o Božijem Poslaniku, s.a.v.s., ipak ne možemo potcijeniti utjecaj koji, naprimjer, izaziva kasida sadržajnog teksta i lijepe melodije, a koje sačinjavaju kako domaći, tako i veliki broj stranih autora te veoma veliki broj izuzetno kvalitetnih predavanja, tekstova i knjiga koje možemo slušati i čitati u štampanoj ili elektronskoj formi skoro u svakom trenutku. Čini mi se samo da je danas veći naglasak na individualnom pristupu i nastojanju, tako da pojedinac uvijek može naći sadržaj koji traži i uživati u njemu, za razliku od ranijih vremena kada smo u svim tim veličanjima prvenstveno Allaha, dž.š., a onda i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., učestovali u džematu i kada je emocije bilo lakše izazvati.
Muhammedov, s.a.v.s., život je uzoran u svoj svojoj cjelovitosti. U njegovom životu nema tamne strane, duhovnih i moralnih posrtaja i padova tako da kada je u pitanju slijeđenje Muhammedovog, s.a.v.s., stila življenja trebamo paziti da ono bude integralno, cjelovito, a ne selektivno; uravnoteženo, a ne naglašeno i pretjerano u određenim aspektima, i provođeno u formi koja najmanje opterećuje i zahtijeva.
Obaveza svake osobe, koja u različitim ulogama, govori o Muhammedu, s.a.v.s., bilo da je roditelj, učitelj, imam i sl., jeste da pronalazi ono što je najpotrebnije onima kojima se obraća. Lično, kada se obraćam mladima nastojim im govoriti o optimizmu, perspektivnosti i nadi zato što se nalazimo u vremenu i na prostoru na kojem dominira beznađe, besperspektivnost i pesimizam, ali optimizmu, perspektivnosti i nadi koji će biti utemeljeni na našem djelovanju. Najviše se jadaju na teško stanje oni koji nikako ili vrlo malo rade na tome da ga promijene. Ovom prilikom parafrazirao bih riječi Johna Maxwella koji kaže da se pesimisti žale na puhanje vjetra, optimisti se nadaju da će vjetar prestati, a pravi lideri podešavaju jedra i snagom tih vjetrova donose promjene. Svi smo mi u manjoj ili većoj mjeri lideri. O ovome trebamo učiti iz života Muhammeda, s.a.v.s.! Počinje sam, uz njega je samo njegov Gospodar, ali on je istrajan i nepokolebljiv. I kada nailazi na probleme prvo analizira svoje djelovanje, ne traži krivce u drugima i provjerava svoj odnos prema Allahu, dž.š., pa tako poslije svih poniženja i zlostavljanja koja je doživio u Taifu obraća se svome Gospodaru i, između ostalog, jasno konstatira: "Ako Ti nisi ljut na mene, ja za ovo ne marim!" Muhammed, s.a.v.s., nas uči da život razumijevamo dinamički, kao proces stalnih promjena i nezaobilaznih iskušenja koje moramo znati na pravilan način razumijevati. Poslanik, s.a.v.s., nas svojim životom uči da su upravo trenuci žalosti i tuge ti koji nas odgajaju i izgrađuju, a ne trenuci radosti! Vrlo često podsjećamo samo na prekrasna kazivanja iz vremena Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih ashaba i tu se zaustavljamo. Divimo se izuzetnim osobinama Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i ističemo to kao primjer kojim se ponosimo. Ostavljamo Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u prošlosti. Međutim, Muhammed, s.a.v.s., je, kako to Allah, dž.š., kaže "milost svim svjetovima", prema tome na isti način kako je bio Božiji Poslanik Arapima VII. stoljeća tako je Božiji Poslanik i nama danas. Kako je reagirao na sve društvene deformacije i nepravilnosti unutar porodice i društva na isti način treba omogućiti Muhammedu, s.a.v.s., da reagira danas. Odnosno, njegove riječi koje govore o tome aktualizirati i dati im novu svježinu i snagu. Samo na taj način dat ćemo uzornom životu Božijeg Poslanika, s.a.v.s., univezalnost i svježinu koju je imao u vrijeme ashaba.
Kako predstavljati Poslanika, a.s.
Kako musliman u BiH, u Evropi, treba predstavljati, ali shodno posljednjim tragičnim događajima i braniti, Poslanika, a.s.?
HASANOVIĆ: Musliman voli svoju vjeru i ljubomorno čuva sve svoje vrijednosti. Ne smatra se istinskim i potpunim muslimanom ako prema Muhammedu, s.a.v.s., ne gaji najljepše emocije, jer je on, kako to Allah, dž.š., ističe, "preči nama od nas samih sebi" (El-Ahzab, 6) i u tom smislu teško se može osporavati ljubav prema Božijem Poslaniku, s.a.v.s., čak i onih koji se nasilnim demonstracijama ili čak terorističkim aktima bune i protestuju protiv objavljivanja karikatura i drugih medijskih neprimjerenih prikazivanja i predstavljanja Božijeg Poslanika, s.a.v.s.
Međutim, ono što je neophodno uvijek naglašavati jeste da kada se diže glas protiv svega onoga što omalovažava naše vrijednosti, svih onih koji čine blasfemiju, koji neprimjereno govore i ismijavaju Allaha, dž.š., Muhammeda, s.a.v.s., i potcjenjuju naše vrijednosti, sve te proteste i reagiranja da bi bili vjerodostojni i djelotvorni moramo činiti u skladu sa sunnetom Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Nerazumno je da Muhammeda, s.a.v.s., Poslanika milosti i blagosti, o kome se na takav način govori u Kur'anu i hadisima, branimo sredstvima koja on nikada nije koristio, koja nije odobravao i kojih bi se, čak, vjerovatno postidio.
Ne smijemo reagirati na ismijavanja Božijeg Poslanika, s.a.v.s., onim načinima koji će ta omalovažavanja još više pojačati ili dovesti u još težu situaciju muslimane koji žive na Zapadu. U islamskoj kulturi snažno se poštuju moralne norme, musliman neće govoriti, pisati, ni crtati ono što će povrijediti drugoga. Međutim, na Zapadu su druga pravila ponašanja, život reguliraju pravne norme, otuda muslimanske zajednice moraju raditi na donošenju zakona koji štite slobodu mišljenja i izražavanja, ali koja će podrazumijevati poštivanje i nevrijeđanje vjerskih svetinja i simbola, jer je njihovo omalovažavanje uvreda za vjernike.
O islamu i islamskim vrijednostima muslimani najbolje govore i na najjači i najautentičniji način brane život i djelo Muhammeda, s.a.v.s., svojim svakodnevnim ponašanjem koje je prožeto najvišim moralnim i duhovnim vrijednostima: ljubaznošću i saosjećanjem prema komšijama, disciplinom, profesionalnošću i odgovornošću na poslu kojim se bave i izražavanjem normativne kulture poštujući zakone države u kojoj se nalaze.
DIo intervjua iz novina Preporod
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba