Zašto Kur'an odobravajuće govori o progonu židova Medi­ne

Zašto Kur'an odobravajuće govori o progonu židova Medi­ne? Zar to ne ukazuje na elemente antisemitizma ili antiži- dovstva? Zašto Kur'an opisuje židove i idolopoklonike kao najviše neprijateljski nastrojene vjernicima (5:82-86)? Nije li to potvrđeno Poslanikovim “masakrom i progonom” nad židovima Medine?

Odgovor:

1. Kako poslanik Muhammed, a.s., može biti antižidovski nastrojen kada Kur'an poimenice spominje Musaa, a.s., (Mojsija) i druge israilićanske poslanike riječima velike hvale? Kur'an opisuje originalnu Toru koja je objavljena Musau, a.s., kao knjigu koja daje svjetlo i uputu, a Kur'an zahtijeva poštovanje za prava svih miroljubivih ljudi s kojima se živi, uključujući židove. Kritika u Kur'anu ne tiče se judaizma ili kršćanstva. U Kur'anu je kritika usmjerena na iskrivljavanje i ružna djela koja su počinili neki kršćani, židovi kao i neki muslimani. Kur'an ne kriti­zira istinsku i čistu poruku koju je Allah objavio Musau, a.s., i Isau, a.s. (Isusu). Isto kao što i u biblijskom tekstu ima kriticizma vjernika, bilo da se radi o sljedbenici­ma Mojsija ili Isusa, Kur'an također navodi ružna djela muslimana i drugih grupa. Nadalje, kriticizam nema za svrhu puki kriticizam, već upozorenje muslimanima po­sebice da u budućnosti ne ponavljaju neke greške.
2. Ono što je jasno, historijski, u vezi s postupanjem po­slanika Muhammeda sa židovskim plemenima u Me­dini i oko nje, jeste da je on, čim je preselio u Medinu, uspostavio Medinski ustav ili "Sahifu”. Kao što opisuje dr. Hamidullah, to je bio prvi multikulturalni, multire- ligijski ustav u svijetu. Dao je svakome jednaka prava, uključujući i židove. Dodijelio je pravnu autonomiju i pravo na slobodno prakticiranje svačije vlastite religije, ali je zahtijevao i predanost na odbrani grada Medine od izvanjske agresije. Niko ne može optužiti Poslanika, a.s., da je prekršio ovaj ugovor. Čak i nemuslimanski učenjaci, kao što je Mongomery Watt, nikad ne spominju da je Poslanik, a.s., prekršio svoje sporazume. Ustvari, druge stranke su počinile djela koja su bila suprotna sporazu­mu u više navrata. Kakva god kazna da je bila primije­njena, bila je primijenjena tek na specifičnu grupu ljudi koji su počinili prekršaj, a ne na sve. Da su kažnjeni svi, moglo bi se sumnjati na grupnu predrasudu, kao što je antisemitizam, međutim, kažnjeno je samo pleme koje je počinilo prekršaj. Nadalje, kazna je uvijek bila propro- cionalna prijestupu koji je bio počinjen. Otkrivanje neke muslimanke drugačije se tretira od udruživanja i urote da se ubije Poslanik, a.s., i s takvim djelima se na različit način postupalo. Konačna izdaja desila se tokom Bitke na Hendeku, kada je grupa židova iz Medine kontakti­rala neprijatelja, jednostrano odbacivši Medinski ustav i pomogla neprijatelju tokom rata protiv Poslanika, a.s. i grada-države Medine. U modernim vremenima ovakvi postupci se nazivaju veleizdaja u vrijeme rata. Govoreći o ovom incidentu mnogi kažu da je Poslanik, a.s., izma- sakrirao pleme Benu Kurejza, ali ovo je iskrivljavanje hi­storijskih činjenica. Ustvari, presuda nije bila donijeta od strane Poslanika, a.s. Ljudi iz plemena Benu Kurejza oda­brali su svog vlastitog arbitra i bivšeg saveznika, čovjeka koji se zvao Sa'ad, koji je odredio njihovu kaznu prema zakonu Tore, koji specifizira ubijanje ljudi zbog izdaje. Poslanik, a.s., jednostavno se složio s njegovom presu­dom, međutim, to prije svega nije bila presuda Poslani­ka, a.s. Jedan naučni članak W.N. Arafata propituje preu­veličanu procjenu broja muškaraca sposobnih za borbu koji su kažnjeni, a koji se nalazi i u nekim biografijama o Poslanikovom životu poput Ibn Ishakove. Njegova argu­mentacija je interesantna i veoma dobro istražena.^[1]

Glavno pitanje jeste da li ajet 5:82-86 govori o svim Ži­dovima u svim vremenima ili o onima koji su bili nepri­jateljski nastrojeni prema muslimanima i koji su ih izdali suprotno njihovom sporazumu. Imajući oboje na umu, i tekstualni i historijski kontekst, ajet se odnosi samo na one koji su inicirali neprijateljstvo, pa čak i izravnu agresiju protiv muslimana ili na one koji prihvate ova­kvo ponašanje, a ne na cjelokupnu vjersku skupinu.

Iz knjige: 

Džemal Bedevi

Odnosi između muslimana i nemuslimana: razmišljanja o nekim kur'anskim tekstovima

^[1] Arafat, W.N., “New Ught on the Story of Banu Quraiza and the Jews of Madi- nah", Journal of Royal Asiatic Society of Britain and Ireiand, 1976, str. 100-107. Rad je dostupan na: www.haqq.com/au/~salam/misc/qurayza.html.

Keywords & Tags

Contact Us