Carskom naredbom od 7. februara 1906. godine, koja je stupila na snagu 01. jula 1906. godine, kotarski su sudovi odvojeni od kotarskih ureda, a šerijatski sudovi su ostali u sastavu kotarskih sudova. U daljnjim aktivnostima organizacije i razvoja sudstva u Bosni i Hercegovini, došlo se do zaključka da je potrebno odvojiti Vrhovni šerijatski sud od Vrhovnog suda za Bosnu i Hercegovinu, što je precizirano u naredbi Zemaljske vlade od 17. februara 1913. godine. Ovom naredbom povećana je autonomija Vrhovnog šerijatskog suda.
Austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini je, poslije okupacije 1878. godine, zatekla brojne kotarske šerijatske sudove. [1]
Međutim kao novinu, austrougarska uprava osniva Vrhovni šerijatski sud za Bosnu i Hercegovinu. Ovim činom je uspostavljena dvostepenost šerijatskog sudstva u Bosni i Hercegovini. Jedan od iznimno uglednih bosanskohercegovačkih šerijatskih sudaca (kadija) bio je Jusuf-ef. Zija Midžić, koji je, poslije službovanja u Kotarskom šerijatskom sudu u Tuzli, upućen u Vrhovni šerijatski sud, gdje je od 1920. do 1928. godine, bio i njegov predsjednik. U ovom radu, na temelju arhivske građe i drugih raspoloživih izvora, razmatramo pitanja koja se odnose na osnivanje, funkcionisanje, rad i nadležnosti Vrhovnog šerijatskog suda za Bosnu i Hercegovinu. Istovremeno rasvjetljavamo i biografiju učenog kadije Midžića: na fotografiji: srednji red, u sredini, kadija Jusuf-ef. Midžić. Fotografija je nastala u vrijeme dok je kadija Midžić službovao u Šerijatskom sudu u Tuzli. (Izvor: D. Trifković)
OSNIVANJE I RAD VRHOVNOG ŠERIJATSKOG SUDA
Naredbom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 06. jula 1879. godine osnovan je Vrhovni sud kao druga i posljednja instanca. Djelatnost Vrhovnog suda počela je provizorno 07. jula 1879. godine u jednoj kancelariji u Carskoj ulici. Godine 1890/1891. sagrađena je prema projektu arhitekte Paneka zgrada Vrhovnog suda u blizini zgrade Konaka. Stručni dio poslova Vrhovnog suda obavljalo je pet savjetnika od kojih je najstariji po rangu organizovao sudske poslove i rukovodio njima. Pri Vrhovnom sudu poslove su iz pitanja šerijatskog prava obavljala dva šerijatska sudca.[2] U procesu daljnjeg pravnog izgrađivanja austrougarske vlasti, donesena je 29. augusta 1883. godine, Naredba o ustrojstvu i djelokrugu šerijatskih sudova. Ovom naredbom bila je sankcionisana dvostepenost šerijatskih sudova u Bosni i Hercegovini. Tako su postojali brojni kotarski šerijatski sudovi, a kao novina uspostavljen je i Vrhovni šerijatski sud za Bosnu i Hercegovinu sa sjedištem u Sarajevu.[3]
Carskom naredbom od 7. februara 1906. godine, koja je stupila na snagu 01. jula 1906. godine, kotarski su sudovi odvojeni od kotarskih ureda, a šerijatski sudovi su ostali u sastavu kotarskih sudova. U daljnjim aktivnostima organizacije i razvoja sudstva u Bosni i Hercegovini, došlo se do zaključka da je potrebno odvojiti Vrhovni šerijatski sud od Vrhovnog suda za Bosnu i Hercegovinu, što je precizirano u naredbi Zemaljske vlade od 17. februara 1913. godine. Ovom naredbom povećana je autonomija Vrhovnog šerijatskog suda.
Vrhovni šerijatski sud za Bosnu i Hercegovinu je do 1913. godine djelovao pri Vrhovnom sudu u Sarajevu, u svojstvu apelacije za odluke kotarskih šerijatskih sudova. Međutim Naredbom Zemaljske vlade od 17. februara 1913. godine propisano je sljedeće: „Na II stepenu rješava Vrhovni šerijatski sud. On stvara zaključke u zboru trojice članova Šerijatskog vrhovnog suda, od kojih predsjedava najstariji po činu. Na sjednici biće i jedan član Vrhovnog suda koji ne glasa nego samo savjetuje, i to samo o pitanjima o općem, interkonfesionalnom i međunarodnom pravu. Rješenja se izdaju pod potpisom po činu najstarijeg člana Vrhovnog šerijatskog suda. Uostalom, što se tiče uprave, ostaje Vrhovni šerijatski sud kao i do sada, sastavni dio Vrhovnog suda.“[4]
Naredbom od 29. augusta 1883. godine, određeno je ustrojstvo i djelokrug Vrhovnog šerijatskog suda. Tako je Sud imao nadležnosti u predmetima apelacije, stoga se u članu 15. navodi sljedeće: „Poslovanje u drugoj molbi biva u zboru četvorice sudaca, od kojih su dva šerijatski suci, pod predsjedništvom predsjednika suda... Šerijatski vrhovni sud odlučuje na sjednici koja nije javna, na temelju spisa te pribavljenih potrebnih izvida i naknadnih obavijesti.“ Nadalje u članu 16. naredbe navodi se sljedeće: „Protiva svakoj rješidbi šerijatskog suda prve molbe imaju stranke pravo priziva na vrhovni sud. Priziv se (upućuje) u roku od dvije nedjelje, računajuć od dana kada je rješidba dostavljena, ima usmeno ili pismeno šerijatskom sudu prve molbe, a ovaj ima usljed toga priziva predložiti sve spise vrhovnomu sudu“. U članu 17. se precizira da: „U prizivu ima se označiti presuda, proti kojoj se priziv ulaže, isto tako valja se u njem očitovati o tome, ukoliko se presuda pobija, te da li se želi izmjena ili ukinuće presude.“ Član 18. glasi: „Priziv nema odgodne snage, ukoliko se radi samo o osiguranju ostavštine ili o drugim neodgodivim odredbama.“ Također se u članu 19. navodi da „...neposredno kod vrhovnog suda predani prizivi i pritužbe mogu se primiti na uredovanje. Vrhovni sud ima odmah obavijestiti prvu molbu o prizivu, kod njega predanom“. Član 20. glasi: „Vrhovni sud može u svako doba prije rješidbe zatražiti mišljenje medžlisa-el-uleme u ime upute o pojedinim pitanjima.“ Na kraju u članu 21. kaže se sljedeće: „Na presude šerijatskih sudova stavlja ovršnu zaporku šerijatski sud prve molbe, koji je u stvari sudio. Daljni ovršni postupak pada u djelokrug redovitim sudovima, koji su za to nadležni po građanskom parbenom postupku.“[5]
Vrhovni šerijatski sud za Bosnu i Hercegovinu imao je sjedište u Sarajevu. Bio je sud druge molbe, odnosno stranke, koje su bile nezadovoljne odlukama sudova prve molbe (kotarskih šerijatskih sudova), imale su mogućnost podnošenja apelacije Vrhovnom šerijatskom sudu. Vrhovni šerijatski sud imao je, pored nadležnosti apelacije, i savjetodavnu kao i koordinatorsku ulogu u sistemu šerijatskog sudstva u Bosni i Hercegovini, u tom smislu je štampao i izdavao okružnice. Također, od kotarskih šerijatskih sudova zaprimao je redovne godišnje izvještaje o poslovanjima, vrstama i broju predmeta na kojima su radili prvostepeni šerijatski sudovi.[6]
Izvještaj o poslovanju Šerijatskog suda u Tuzli, Visokom Vrhovnom šerijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, od 01. januara 1916. godine. Prvi potpisnik izvještaja je kadija Jusuf-ef. Midžić.
KADIJA JUSUF ZIJA-EF. MIDŽIĆ
Šerijatske sudije uživali su znatan ugled među muslimanskim stanovništvom, ali i kod pripadnika drugih vjera. Njihova služba im je osiguravala u masama sve prednosti nosilaca tradicionalnog autoriteta. S druge strane, određeni nivo modernog obrazovanja, koje su tokom školovanja stekli, otvarao im je mogućnost da nastupaju kao nosioci kulturnog napretka među muslimanima. Njihova djeca su redovno odlazila na školovanje, te je i na taj način među muslimanskim masama razbijano nepovjerenje prema modernom školstvu.[7]
Srednji red, u sredini, kadija Jusuf-ef. Midžić. Fotografija je nastala u vrijeme dok je kadija Midžić službovao u Šerijatskom sudu u Tuzli.
(Izvor: D. Trifković)
Kadija Jusuf-ef. Midžić rođen je u Bihaću. Bio je sin Šukri-ef. iz Sarajeva. Godine 1892. završio je Šerijatsku sudačku školu u Sarajevu.[8] Godine 1896. službovao je kao šerijatski sudija u Tešnju.[9] Od 1899. godine kadija Midžić službovao je u Šerijatskom sudu u Tuzli.[10] Godine 1903. pored službe šerijatskog sudije u Tuzli, bio je i predsjednik kotarske vakufske komisije.[11] Poslove kadije u Šerijatskom sudu u Tuzli obavljao je i u godinama koje su slijedile; tako ga, pored ostalog, na temelju arhivske građe i službene dokumentacije Austro-Ugarske, na poslovima kadije, identifikujemo 1907., 1908., 1914., te 1916. godine kao i u narednim godinama.[12] U Prvoj godini Prvog svjetskog rata, 1914, pored kadije Midžića, u Šerijatskom sudu u Tuzli, identifikujemo i sljedeće šerijatske sudije: Mustafa-ef. Čokić i Galib-ef. Ćenanović, a sudski šerijatski pripravnici bili su: Ismet Muftić, Mehmed Ali Kapetanović i Osman Redžović.[13]
Godine 1916. bio je, kao starješina Šerijatskog suda u Tuzli, prvi potpisnik Izvještaja o poslovanju Šerijatskog suda u Tuzli, koji je upućen Vrhovnom šerijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Pored kadije Midžića potpisnici izvještaja bili su i: Mustafa Čokić, Galib Ćenanović, Mehmed Ali Kapetanović, Ismet Muftić, Salih Đozić i Mehmed Hadžiomerović.[14]
U razdoblju Prvog svjetskog rata, a posebno 1914. godine, kada je Bosna i Hercegovina bila neposredno ratno poprište, u bosanskohercegovačkim gradovima odvijale su se akcije prikupljanja novčanih priloga i drugih vidova pomoći za bosanskohercegovačke vojnike na frontu. U Tuzli su akciju vodili plac-komandant, kotarski predstojnik i općinski načelnik. Akciji su se odazvali muftija tuzlanski Maglajlić i kadija Jusuf-ef. Midžić.[15]
Jusuf-ef. Midžić bio je aktivan sudionik i organizator kulturnih događanja u Tuzli. Posebno je bio aktivan član bošnjačkog kulturnog društva „Zeman“, zatim je bio jedan od osnivača „Muslimanskog sokola“; društva za tjelesni odgoj iz 1908. godine. Također, bio je pokretač „Društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana“ u Tuzli.[16]
U razdoblju od 1908. do 1914. godine, mjesto muftije u Tuzli je, poslije smrti muftije Muhamed-ef. Čokića, bilo upražnjeno. Tako je, u tom periodu, određene poslove muftije tuzlanskog obavljao kadija Midžić. Kadija Midžić bio je veoma ugledan, cijenjen i poštovan. Bio je biran za prvog predsjednika „hodžinske kurije“, koja je birala reisu-l-ulemu i članove Ulema-medžlisa.[17]
Kadija Midžić bio je oženjen Arifom (Zekijom) Azapagić, kćerkom hadži Mehmeda Tufik-ef. Azapagića. Imao je dvije kćerke i tri sina: Nadžija, Sadeta, Sead, Nuhredin i Fuad. Kadija Midžić umro je u Sarajevu 1928. godine.[18]
U vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, zvaničan naziv za sudije šerijatskih sudova bio je: šerijatski sudija. Ali kadija Midžić, uvijek se potpisivao kao Kadija. Na slici je potpis kadije Midžića, od 01. januara 1916. godine.
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Kao novina koju je uvela austrougarska uprava, bilo je osnivanje Vrhovnog šerijatskog suda za Bosnu i Hercegovinu. Tako je uspostavljena dvostepenost šerijatskog sudstva: kotarski šerijatski sudovi i Vrhovni šerijatski sud kao apelacioni sud. Pored nadležnosti apelacije, Vrhovni šerijatski sud imao je i savjetodavnu i koordinatorsku ulogu u sistemu šerijatskog sudstva u Bosni i Hercegovini. Izdavao je i štampao okružnice, a za sudije Vrhovnog šerijatskog suda birani su najugledniji šerijatski suci. Jedan od njih bio je i kadija Midžić, koji je bio i njegov predsjednik.
Kadija Jusuf-ef. Zija Midžić službovao je u Šerijatskom sudu u Tuzli od 1899. godine. Prvo kao šerijatski sudac a, zatim, i kao starješina Suda. Već od 1920. godine, bio je predsjednik Vrhovnog šerijatskog suda za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Na toj poziciji ostaje do smrti 1928. godine.
Bio je izuzetno ugledan i cijenjen, a pored kadijske službe aktivno je sudjelovao u društvenim tokovima, a posebno u kulturnim, humanitarnim i naučnim aktivnostima. Prošao je put od šerijatskog pripravnika, sudije, starješine Šerijatskog suda u Tuzli, dužnosti muftije tuzlanskog, pa sve do predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda za Bosnu i Hercegovinu. Kao obrazovan čovjek, na što posebno ukazujemo, nastojao je ukazati na potrebu i značaj obrazovanja za budući razvoj Bosne i Hercegovine.
Autor: Dr. sc. Suadin Strašević
Glasnik, 9-10, 2015
[1] Pitanja u ovom radu djelimično sam razmatrao u magistarskom radu „Kotarski šerijatski sud u Tuzli 1882-1918“, kojeg sam odbranio na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli 2008. godine, pod mentorstvom uvaženog profesora Fikreta Karčića, kao i u doktorskoj disertaciji „Sudstvo u Tuzli 1882-1918“, koju sam odbranio 2011. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici, pod mentorstvom cijenjenog profesora Enesa Durmiševića.
[2] Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Vrhovni sud za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Odjeljenje Gruntovne uknjižbe (VII) 1879-1926., (analitički inventar). Priredila Emira Hadžimustafić, arhivist, Sarajevo, 1983. (Uvodni dio bez numeracije).
[3] Fikret Karčić, Pitanje primjene šerijatskog prava kroz istoriju bosanskohercegovačkih muslimana, 213-226., Zbornik radova Islamskog teološkog fakulteta, broj 1, Islamski teološki fakultet Sarajevo, Sarajevo 1982, 221. O šerijatskopravnoj nauci u Bosni i Hercegovini vidjeti: Enes Durmišević. Šerijatsko pravo i nauka Šerijatskog prava u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini XX stoljeća, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008.
[4] Šaćir Sikirić, Spomenica Šerijatske sudačke škole u Sarajevu (1887-1937). Sarajevo, 1937., 20-21.
[5] Naredba o usrojstvu i djelokrugu šerijatskih sudova. Odobrena previšnjom odlukom od 29. augusta 1883. godine, objavljena Zemaljskom vladom za Bosnu i Hercegovinu dana 30. oktobra 1883. godine, pod brojem 7220/III. Pogledati: Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, godina 1883., Tisak Zemaljske tiskare, Sarajevo, 1883., 541-542.
[6] Vidjeti: Mihovil Mandić, Zemljopisni i statistički pregled Bosne i Hercegovine, Naklada J. Studničke i druga, bez godine izdanja, Sarajevo, 1953. Vidjeti i: JU Arhiv Tuzlanskog kantona, Fond Kotarskog šerijatskog suda u Tuzli, kutija 633., godina 1915., izvještaj Visokom vrhovnom šerijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, od 01. januara 1916. godine.
[7] Sadik Šehić, 112 godina gradačačkog suda (1887.-1999.), Općinski sud u Gradačcu, Gradačac, 1999., 91.
Proces prelaska iz osmansko-orijentalne u zapadnoevropsku društvenu sferu, za bosanske muslimane predstavljalo je dramatično razdoblje. (Vidjeti: E. Durmišević, “Bosanskohercegovački muslimani između Osmanskog carstva i Austro-Ugarske monarhije”, Odjek, god. LIII, broj 3-4, jesen-zima 2000., 65-70).
O kulturnoj i političkoj orijentaciji bosanskih muslimana za vrijeme austrougarske uprave vidjeti: E. Durmišević, „Kulturno-politička orijentacija bosanskih muslimana (Bošnjaka) u uslovima austrougarske okupacije“, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XLIII/2000., Sarajevo, 2001., 122-134.
[8] Š. Sikirić, 78.
[9] Bošnjak, kalendar za prijestupnu 1896. godinu, četrnaesta godina, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1896., 74.
[10] JU Arhiv Tuzlanskog kantona, Fond Kotarskog šerijatskog suda u Tuzli, kutija 627., godina 1899., proglašenje punoljetnim i zrelim Š. O., od 10. 11. 1899. godine. Postupak je vodio kadija Midžić.
[11] Bošnjak, kalendar za prijestupnu 1904. godinu, dvadeset druga godina, Zemaljska štamparija, Sarajevo 1903., 26., 69.
[12] Vidjeti: Bošnjak, kalendar za prijestupnu 1908. godinu, dvadeset šesta godina, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1907., 31., 32.; Bošnjak, kalendar za prostu 1909. godinu, dvadeset sedma godina, Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1908., 31., 93.
[13] Bosanski glasnik (Bosnicher Bote), Opća priručna i adresna knjiga za Bosnu i Hercegovinu, osamnaesta godina, u komisijonalnoj nakladi c. i kr. Dvorske državne štamparije u Beču, Sarajevo, 1914, 171.
[14] JU Arhiv Tuzlanskog kantona, Fond Kotarskog šerijatskog suda u Tuzli, kutija 633., godina 1915., izvještaj Visokom vrhovnom šerijatskom sudu za Bosnu I Hercegovinu u Sarajevu, od 01. januara 1916. godine.
[15] Dragiša Trifković, Tuzlanski vremeplov, Pres kliping, Beograd, 1981., 123.
[16] Dragiša Trifković, Tuzlanski vremeplov III, IGTRO Univerzal, OOUR, Grafičar Tuzla, Tuzla, 1988., 47.
[17] Refik M. Hadžiomerović, Tuzlanske muftije, 161-171., Takvim za 1983. godinu, Predsjedništvo udruženja islamskih vjerskih službenika u SR BiH, štampa ROGD „ISKRA“, Vinkovci, bez godine izdanja, 163.
[18] Zemljišna knjiga, Tuzla XX/951, do 100. Općinski sud Tuzla, zemljišnoknjiški ured, Gruntovnica Tuzla, 67-69.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba