Negdje u memoriji je zapamćeno da je ovo prepolovljeni džuz, jer pet listova je sura Enbija, a drugih pet je sura Hadždž.
Pažnju privlači početak sure Enbija koji najavljuje Smak svijeta i sumnju ljudi u njegov dolazak. To je svojevrsni uvod u slanje poslanika i vjerovjesnika. Kazuje nam se o Ibrahimu i lažnim idolima kojima se ljudi okreću, Lutu i proizvodu luksuznog života, kada se okrećemo od urođene prirode želeći udovoljiti svojim strastima, pa Nuh i Potop, Sulejman i Davud - koje možemo uzeti kao naše okretanje nauci i naučnim dostignućima i oslanjanje na to, a zanemarivanje Onog ko je tu nauku potčinio čovjeku. Junusu kao paradigmi samovoljnog ponašanja, a onda vraćanje Izvoru i kajanje za postupanje po vlastitoj procjeni i sudu. Zekerijja i uzdanje do zadnjih momenata života u Vječnoživog, koji mu u dubokoj starosti poklanja Jahjaa, bez obzira na sve uobičajeno i po ljudskim shvatanjima, nemoguće: žena, pored toga što je starica, i u svom mladalačkom dobu je bila nerotkinja, ali Allahovom voljom, to nemoguće postaje moguće i ostvarivo, pa ona zatrudni i rodi.
Na kraju sure: I nismo te poslali osim milošću svim svjetovima (Sura Enbija, 107) - kao poruka: "... i pored svih nepodopština koje ste radili od Nuha pa do vaših dana, Mi vam milošću svojom prema vama, šaljemo Nama najdraže stvorenje, da vas povede Meni, upozna vas sa Mnom i pojasni gdje je zabluda, da biste je izbjegavali i šta je Pravi put i čime steći Moje zadovoljstvo, pa da to sprovodite u praksu".
Sura Hadždž počinje eksplozivnom ilustracijom strahote Smaka svijeta da bi nam se, nakon pobuđene pažnje, skrenula pažnja na početak našeg stvaranja i nemoći i Allahove svemoći, naše različitosti životne dobi i ciklusa zanavljanja. Ukazuje nam na ohole, one koji vjeru doživljavaju profesionalno, različite idole i božanstva, a onda nam upućuje poziv da se dođe Njemu u goste, na ovom svijetu, spreman na žrtvovanje; materijalno, fizičko, duhovno, odricanje svih svetinja i predavanje uz poniznost samo Njemu. Neće stići Allahu meso kurbana, ni krv njihova, ali Mu dospijeva takvaluk od vas... (Sura Hadždž, 37.) Ma koliko se zanosili svojim bogatstvom, izgledom, ugledom i položajem, onaj drugi koji je siromašniji, neizgledniji, neugledniji i nižepozicioniraniji od nas, u našim, ljudskim, očima, kod Allaha može biti plemić svojim takvalukom, i možda ćemo tražiti njegovo zauzimanje za nas na Kijametskom danu.
Na kraju nas Allah poziva: i zalažite se zarad Allaha, iskrenim trudom, On vas je odabrao i nije vam u vjeri učinio ikakvu neugodnost ... (Sura Hadždž, 78.) - i kao da nam poručuje: niste vi ti koji cijenite nečiji trud, jer iskrenost je ono što je Meni poznato i nikom drugom; vjeru i njene propise sam Ja odredio i učinio da nema neugodnosti, a niko nema pravo da ih čini teškim i neugodnim prilagođavajući ih svojim ličnim stavovima i apetitima, a Allah najbolje zna.
(Objavljeno u štampanom izdanju Preporoda)
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba