Zainteresirani mogu pročitati poglavlje iz djela Razumijevanje islamskih propisa (الفقه الاسلامي وأدلته) od dr. Vehbet Ez-Zuhajlija, 2/ 550-552, treće izdanje, a u izdanju Darul-fikr iz Damaska.
Islamski pravnici (fekihi/ fukaha') imaju nekoliko tema. (O ovoj temi se dalje spomenuto može pročitati i preuzeti u: Ed-Derrul muhtar 1/844 i dalje; Fethul kadir 1/473; šerhur-Risale 1/289; eš-Šerhul kebiru 1/423; eš-Šerhus-sagiru 1/ 568, 580; Mugnil muhtadž 3/ 69-70; el-Mugni 2/ 566-570; Keššaful kina' 2/ 191; El-Muhezzeb 17 464.):
a) Islamski učenjaci su saglasni (jedinstveni u) oko stava(u) da umrli ima koristi od dove i istigfara, sadake, obavljanja tjelesno-materijalnih obreda kod kojih je moguća zamjena, kao što je hadž, i to na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: „Oni koji poslije njih dolaze - govore: "Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla...“ (El-Hašr 10.) ili „...Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice!...“ (Muhammed 19.)Muhammed a.s. je učio dovu za Ebu Selemeta kada je umro, kao i za umrlog kojem je klanjao dženazu shodno hadisu Avfa ibn Malika, kao i za svakog umrlog kojem je klanjao dženazu.
Poslanik s.a.v.s. je upitan: „O Allahov poslaniče, moja majka je umrla, pa da li će joj koristiti ako za nju podijelim sadaku?“ – pa je Poslanik s.a.v.s rekao: „Da!“
Došla je žena Muhammedu a.s. i rekla: „O Allahov poslaniče, obaveza hadža je zatekla moga oca u godinama (kada je već bio ostario) tako da nije mogao ni jahati, da li da za njega obavim hadž?“ – pa je Poslanik s.a.v.s. rekao (upitao): „Šta misliš, da je tvoj otac imao dug, bi li ga za njega vratila?“ Žena je rekla: „Da!“ – pa je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Dug prema Allahu je preči da se vrati (obavi)!“
Onome koji je upitao: „Moja majka je umrla, a imala je obavezu posta mjeseca ramazana, da li da postim za nju?“ – pa je rekao (Poslanik s.a.v.s.): „Da!“
Ibnu Kuddame je rekao: „Ovo su vjerodostojni hadisi koji ukazuju da umrli ima koristi i od ostalih dobrih djela (بساير القرب ), jer post, dova i istigfar su tjelesni ibadeti, a Allah je dopustio da umrli ima koristi od njih ( وقد أوصل الله نفعها ‘لي الميت), pa tako i za ostala djela.
b) Islamski učenjaci su se razišli (nemaju jedinstven stav kao u prethodnom slučaju) oko pristizanja sevapa umrlom od čisto tjelesnih ibadeta, kao što su obavljanje namaza i učenje Kur'ana za umrlog, na dva stava (pravca, mišljenja): Stav hanefija, hanbelija, kasnijih šafija i malikija koji kažu da umrli ima sevapa od učenja Kur'ana, ako je isto bilo u prisustvu samog umrlog, ili se učila dova poslije toga, pa makar umrli bio i zakopan (ولو غائبا ); jer je mjesto učenja Ku'rana mjesto gdje se spušta milost i berićet, a dova poslije toga je još preča da bude primljena.
Stav ranijih malikija i poznatije kod prvih šafija jeste stav da do umrlog ne dostižu sevapi od čisto tjelesnih ibadeta.
Hanefije su kazale: Odabrano je da nije mekruh učači sjede pored kabura i uče Kur'an. U poglavlju o bedeluku na hadžu se kaže: Čovjek može sevape svoga djela pokloniti drugome, bilo to djelo namaz, post, sadaka ili nešto drugo, i da to (poklanjanje) ne umanjuje njegovu nagradu.
Hanbelije su kazale da ne smeta učiti Kur'an kod kabura, i to na osnovu ranijeg hadisa (prethodno spomenutog u knjizi iz koje ovo prenosim i prevodim): „Ko uđe u mezarje, pa prouči Jasin, Allah će im olakšati tog dana, a i on će imati sevapa koliko god njih bilo u tom mezarju!“ i „Ko posjeti kabure svojih roditelja, pa kod njega ili kod njih prouči suru Jasin, bit će mu oprošteno!“ (Oba hadisa du slaba (ضعيف), a prvi je slabiji od drugog, kao što je ukazao imam Sujuti u svom djelu El-Džami'.)
Malikije su kazale: mekruh je učiti Kur'an za umrlog, kao i na njegovom kaburu, jer to nisu radili prethodnici, ali kasniji učenjaci smatraju da ne smeta učiti Kur'an i zikr (spominjati Allaha) i sevape od toga pokloniti umrlom. Umrli će od toga imati koristi, ako Bog da.
Šafije su kazale: poznato je da umrli nema koristi osim od svojih djela, kao što je obavljanje namaza (za njega) kao naklanjavanje i slično, te učenje Kur'ana. Kasniji njihovi učenjaci su stava da umrli ima sevapa od učenja Kur'ana, kao što je Fatiha isl. Ljudi po tome i rade. Ono što muslimani smatraju lijepim (dobrim i korisnim) ono je i kod Allaha lijepo (dobro i korisno).
Ako je potvrđeno da učenje Fatihe koristi živom kojeg je zmija ili akrep ujela(o), a i Poslanik s.a.v.s. je to potvrdio: „Otkud znaš da je to bila rukja!“ – pa je s toga priličnije da takvo što koristi umrlom.
Shodno tome, stav kasnijih šafija je istovjetan MEZHEBU ostalih trojice imama, a to je da od učenja Kur?ana umrli ima sevapa.
Imam Es-Subki rekao: „Dokaz tome je razumijevanje predaje hadisa da učenje dijela (ili cijelog) Kur'ana sa nijetom da bude korisno i lakše umrlom koristit će mu, jer je potvrđeno da je proučena Fatiha sa nijetom da ulakša onome kojeg je ujela(o) zmija (akrep) koristila(o), a Poslanik s.a.v.s. je to potvrdio riječima: „Otkud znaš da je to bila rukja!?“
Zato, ako je koristilo živom sa nijetom, za umrlog je to još izvjesnije (preče).
Kadi(ja) Husejn je dozvolio i unajmljivanje (angažovanje) ljudi za učenje Kur'ana kod umrlog.
Ibn Salah je rekao da treba reći: „Gospodaru, sevape od našeg učenja dostavi tome i tome“, pa da to uči sa nijetom dove. U tome nema razlike između bliskog i dalekog (rođaka ili nekog drugog)....“
P.S. Ono što je u zagradama, samo je moje pojašnjenje, osim dvije napomene, a to su naslovi djela gdje se može pročitati o ovoj temi, te konstatacija imama Zuhajlija da su dva spomenuta hadisa slaba.
Gospodaru, pokaaži nam istinu istinom i učini nas njenim sljedbenicima! Pokaži nam neistinu i zabludu pa nam olakšaj da se od toga udaljimo! Amin!
Nazif ef. Garib
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba