Transplantacija organa: Razumijevanje i praksa članova Islamske zajednice u Kalesiji

Jedno od tih savremenih pitanja jeste i transplantacija organa. Prije samo tridesetak godina pomisao na to da će normalno živjeti čovjek kojem je presađen neki od vitalnih organa spadala je u domen naučne fantastike. Danas u svijetu s tuđim organima živi više stotina hiljada ljudi, a transplantacije srca, jetre, bubrega i drugih organa spadaju u rutinske poduhvate. 

Savremeno doba naučne revolucije, ekspanzije znanja i tehnoloških inovacija odlikuje se neprekidnim i brzim društvenim promjenama što muslimanima nameće obavezu da se jasno odrede prema određenim pojavama i pitanjima s kojima se nisu susretali muslimani iz prethodnih generacija. To su pitanja našeg vremena prema kojima se možemo odnositi pozitivno ili negativno, prihvatiti ih ili odbaciti ili možemo uvjetovati njihovo prihvatanje. Takva su, naprimjer, pitanja iz oblasti savremene medicine poput kloniranja, genetike, vještačke oplodnje, darivanja i presađivanja organa. Islam nikad nije ostao bez odgovora na neku novu situaciju ili pojavu. Islamski pravnici su u svakom vremenu nalazili odgovore na izazove s kojima su se prvi put susretali, tako je i danas. Dakle, obaveza šerijatskih pravnika jeste da ljudima, u duhu vremena i uvažavajući njihove realne potrebe, ponude odgovore na sva novonastala pitanja vodeći računa o obaveznosti očuvanja temeljnih islamskih principa i pravila, na ljudima je da usklade svoj život na osnovu Šerijata, da se informiraju i stječu znanja o novonastalim pitanjima kako ne bi pogrešno postupali u svom životu. Posebno je važno obratiti pažnju na to kako se muslimani snalaze u tim novonastalim situacijama, koliko su informirani i kako u tom pogledu prihvataju rješenja islamske uleme. Muslimanima je poznata važnost stjecanja znanja prije pristupanja govoru i djelu a potvrdu za to jasno nalazimo u Allahovim riječima: Znaj da nema boga osim Allaha…[1] Osim znanja, trebamo voditi računa da nam namjera bude ispravna. Naime, često ljudi čine humana djela koja su pohvalna, međutim, zavisi od njihove namjere da li će imati koristi od tih djela, kao što Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom...” (Muttefekun alejhi)[2]

            Jedno od tih savremenih pitanja jeste i transplantacija organa. Prije samo tridesetak godina pomisao na to da će normalno živjeti čovjek kojem je presađen neki od vitalnih organa spadala je u domen naučne fantastike. Danas u svijetu s tuđim organima živi više stotina hiljada ljudi, a transplantacije srca, jetre, bubrega i drugih organa spadaju u rutinske poduhvate. U Evropi godišnje, posredstvom transplantacije, nastavi živjeti oko 10.000 ljudi. Nažalost, daleko je više onih koji čekaju na transplantaciju kao jedino rješenje za ozdravljenje ili za nastavak života. Podaci govore da svakih trinaest minuta u svijetu umre jedna osoba čekajući na organ za presađivanje a svakih šesnaest minuta dugoj listi čekanja dodaje se novo ime. Problem s kojim se suočavaju medicinski stručnjaci u cijelome svijetu jeste dobijanje organa za presađivanje. Broj bolesnika kojima je potreban neki organ je ogroman, a davalaca je malo, jer, većina ljudi ne želi da se poslije njihove smrti njihovi organi iskoriste za spas pacijenata kojima prijeti sigurna smrt.[3]Želja mi je da kroz ovo istraživanje više informiram društvenu zajednicu o stanju članova Islamske zajednice u Kalesiji u pogledu razumijevanja ovog pitanja s aspekta humanosti, propisanosti u Šerijatu kako bih i sam mogao dati doprinos podizanju svijesti kod ljudi kada je u pitanju odnos Šerijata prema transplantaciji ljudskih organa.

TEORIJSKI OKVIR ISTRAŽIVANJA

Definiranje transplantacije organa

Transplantacija je hirurška intervencija kojom se uklanja organ iz jedne osobe i stavlja, odnosno implantira u organizam druge osobe. Ovakve procedure najčešće se izvode kod životno ugroženih osoba i nešto rjeđe u cilju poboljšanja osnovnog kvaliteta života kod bolesnika oboljelih od hroničnih bolesti koje se mogu tretirati na ovaj način. Dakle, transplantacija koristi bolesnicima s teškim oboljenjima vitalnih organa kojima izgledi za život nisu veći od nekoliko nedjelja ili mjeseci, kao i bolesnicima kojima je potrebno nadomjestiti neko tkivo. Ovakav metod liječenja započet je prije otprilike jednog stoljeća kada je jedna od prvih transplantacija rožnjače oka urađena u Češkoj, 1905. godine. Daljim razvojem medicine zabilježena je i prva  transplantacija bubrega 1954. i prva transplantacija srca 1967. godine. U današnje vrijeme ovakav način liječenja postao je veoma čest i rasprostranjen u mnogim zemljama svijeta.[4]

Donori organa

Najvažniji faktor u procesu transplantacije jeste donor. Donori organa za transplantaciju mogu biti žive ili preminule osobe (kadaverična transplantacija).[5] U znak podrške transplantaciji osnovano je udruženje Donorska mreža u BiH. To je Udruženje, koje je osnovano Zajedničkim sporazumom članova Udruženja usvojenim na Osnivačkoj skupštini Udruženja održanoj 6. februara 2002. a u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine. Na osnovu najčešćih pitanja koja se postavljaju udruženju dobili smo još neke zanimljive informacije vezane za donaciju i donore organa, između kojih izdvajamo:

– Donacija organa podrazumijeva darivanje organa nakon smrti osobama čiji život ovisi o presađivanju, ali također može se darivati i za vrijeme života ukoliko se time ne narušava zdravlje davaoca.

– Ne postoji dobna granica, već liječnici u određenom trenutku procjenjuju koji su organi zdravi i iskoristivi za presađivanje.

– Zloupotreba trgovine organima ne postoji. Najprije, zakonski je zabranjena trgovina organima! S druge strane, složenost takvih zahvata, postupak tipizacije i podudarnost tkiva davaoca i primaoca potreba za visokoobrazovanim liječnicima i drugim medicinskim osobljem, kao i zahtjevi za savremenom skupom tehnologijom čine tajnost takvog postupka nemogućom.

– Liste čekanja su javne. Spol, dob, materijalni ili društveni status ne uzimaju se u obzir kod izbora primaoca.

– Donorima se daje garancija da liječnici uvijek moraju učiniti sve da sačuvaju život i zdravlje bolesnika.[6]

Osnovni organi i tkiva koji se mogu transplantirati

Osnovni organi i tkiva koji se mogu transplantirati su: srce, gušterača, želudac, rožnjača, pluća, bubreg, jetra, crijeva, koža, langerhansova ostrvca, koštana srž, krv, krvni sudovi, srčani zalisci i kost.

Razvoj tehnike dokazuje da će uskoro biti moguće transplantacije i drugih organa i tkiva, čime će se na taj način pomoći ljudima kojima je to neophodno. Najveće su potrebe za bubrezima na koje se odnosi i najveći broj presađivanja zbog zatajivanja bubrežne funkcije, zatim za rožnjačama pa za jetrom i srcem, gušteračom, plućima i crijevima.[7]

Transplantacija organa u šerijatskom pravu

Kao što je spomenuto u uvodnom dijelu, islam nikad nije ostao bez odgovora na neku novu situaciju ili pojavu. Allahovom milošću, naša vjera je uzvišena a Šerijat dovoljan pravni okvir za svako vrijeme i prostor. Tako je i kada govorimo o pitanju darivanja i transplantacije ljudskih organa. Ovo je pitanje u Šerijatu pozicionirano u oblasti liječenja ljudi, o kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Liječite se, Allahovi robovi, zaista je Allah Taj koji je spustio i bolest, ali i lijek.”[8]

              Enes Ljevaković u nastavnom priručniku Savremene fikhske teme, ukazuje nam na to da o ovom pitanju među islamskim pravnicima postoji razilaženje u mišljenjima. Naime, navedeni su stavovi četiri pravne škole i njihova razmatranja koja su uveliko imala utjecaj na razmišljanje određenih islamskih učenjaka koji se suprotstavljaju transplantaciji organa. Suprotstavljanje transplantaciji organa temelji se, između ostalog, na sljedećim propisima: svetost ljudskog života i tijela, ljudsko tijelo kao emanet te podređivanje ljudskog tijela materijalnim ciljevima i sl. Islamski učenjaci koji zagovaraju dopustivost transplantacije organa smatraju da transplantaciju treba posmatrati kao oblik nesebične pomoći braći muslimanima.[9] Kad se govori o dozvoljenosti doniranja i transplantacije organa, tu se prije svega misli na sljedeće:

– Da li je muslimanu dozvoljeno da za života pokloni organ ili dio tijela radi implantacije drugoj osobi?

– Je li dozvoljeno davanje organa poslije smrti?

– Da li je dozvoljena prodaja organa?

– Da li je dozvoljeno darivanje organa nemuslimanu i presađivanje organa od nemuslimana muslimanu?

Mišljenje šerijatskih pravnika o doniranju organa

U ovom dijelu prije svega treba spomenuti fetve islamskih fikhskih akademija. Tako u priručniku Savremene fikhske teme, koji je priredio doc. dr. Enes Ljevaković, navode se fetve o dozvoljenosti doniranja organa, a to su fetva o uzimanju organa od druge žive ili umrle osobe koju je izdalo Vijeće Islamske fikhske akademije Svjetske islamske lige, Mekka, Saudijska Arabija, iz 1985. godine, fetva o presađivanju koju je izdalo Vijeće Islamske fikhske akademije Organizacije islamske konferencije, Džidda, Saudijska Arabija, iz 1988. godine, te fetva Islamske fikhske akademije Indije, Delhi, iz 1989. godine.[10] Također, dr. Jusuf Karadavi kaže: “Kao što je čovjeku dozvoljeno činjenje dobročinstva sa dijelom imetka za korist drugoga kome je to potrebno, isto tako dozvoljeno mu je da dadne dio tijela koji je drugome potreban.”[11] Iz ovih riječi može se zaključiti da je čovjeku omogućeno da sa tijelom raspolaže slično imetku koji suštinski pripada Allahu. “Razlika je ta što je čovjeku dopušteno da podijeli ili da u svrhu sadake udijeli cijeli imetak, ali mu nije dozvoljeno da dadne cijelo tijelo. Štaviše, nije mu dozvoljeno žrtvovati život da bi izbavio bolesnika od propasti, teških bolova ili okrutnog života... U šerijatskim izvorima ustanovljeno je da štetu treba otklanjati u granicama mogućnosti.”[12] Zbog toga kažemo: Nastojanje da se otkloni šteta koju trpi musliman, npr. zbog oštećenog bubrega, na taj način što će mu neko darovati jedan svoj zdravi bubreg, u skladu je sa Šerijatom, čak je pohvalno. Onaj ko to učini zaslužuje nagradu, jer se smilovao nekome na Zemlji i zaslužio i milost na nebu.[13]Općenito, doniranje organa je dozvoljeno u Šerijatu, naravno, uz određene uvjete i na propisani način.

Uvjeti darivanja organa

Dakle, postupak darivanja organa treba posmatrati kao dopušten i pohvalan čin ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

– da život davaoca organa ni na koji način nije oštećen (šteta se ne otklanja sličnom štetom ili još većom štetom[14]);

– dobrovoljni izbor davaoca organa, niko nema pravo prisiliti drugoga da daruje organ;

– da je ovaj postupak jedino rješenje za ozdravljenje pacijenta;

– da uspjeh postupka odstranjivanja i transplantiranja organa bude relativno visok;

– starosna dob davaoca: ljekari preporučuju minimalno 21 godinu, nije dozvoljeno da malodobna osoba poklanja organ iz razloga što u potpunosti ne poznaje vlastitu korist;

– dozvoljeno je presađivanje organa umrle osobe živoj osobi pod uvjetom da davalac organa ili njegov najbliži srodnik daju pismenu saglasnost za to;

– da se do organa nije došlo putem prodaje organa, jer se ljudski organi ne mogu prodavati, a dozvoljeno je davaoca nagraditi i počastiti;

– nije dozvoljeno darivati vanjske dijelove tijela, kao što su ruka, noga, oko, kao ni vitalne organe od kojih zavisi život ili stabilno stanje, kao ni organe reproduktivnog sistema koji i nakon presađivanja nastavljaju reprodukciju genetskog materijala, u cilju očuvanja pripadnosti potomstva biološkim roditeljima.

            Ovi uvjeti formulirani su na osnovu podataka iz priručnika Savremene fikhske teme, koji je priredio doc. dr. Enes Ljevaković, i knjige Jusufa el-Karadavija Suvremene fetve.

Poklanjanje organa muslimana nemuslimanu i nemuslimana muslimanu

Kada je u pitanju doniranje organa nemuslimanu, dr. Jusuf el-Karadavi u knjizi Suvremene fetve je kazao:

– Poklanjanje dijelova tijela je sadaka, kao i poklanjanje imetka koji je dozvoljeno pokloniti i muslimanu i nemuslimanu.

– Dijelove tijela nije dozvoljeno pokloniti ili dati onome ko se bori protiv muslimana, niti otpadniku koji javno manifestira svoje otpadništvo.

– Ako se na istoj ljestvici nađu musliman i nemusliman, prednost ima musliman.

– Ako je musliman rođak ili komšija, on ima prioritet nad drugim muslimanom.

U istoj knjizi navodi se da je muslimanu dozvoljeno presađivanje organa od nemuslimana uz obrazloženje da organi nisu muslimani, nego da su ljudi muslimani. Svaki organ u čovjeku veliča Allaha i čini Mu tespih, kao i cijela priroda, tako da nema šerijatske smetnje za presađivanje organa od nemuslimana muslimanu.[15]

Prodaja i kupovina ljudskih organa

Šerijatski pravnici trgovinu definiraju kao razmjenu jedne vrste imovine za drugu uz obostrani pristanak. U priručniku Savremene fikhske teme zabrana prodaje organa zasniva se na sljedećem:

– pojedinac ne može trgovati onim što nije u njegovom posjedu;

– tijelo osobe, žive ili mrtve, pripada samo Allahu;

– ovakva praksa dovela bi do zloupotrebe i organi ljudskog tijela postali bi predmet trgovine i kupoprodaje poput bilo koje druge robe.[16] Izuzetak je spomenut u knjizi Suvremene fetve, dr. Jusuf el-Kardavija, i to:

– ako bi korisnik tog dobročinstva davaocu dao određeni iznos kapitala bez prethodnog uvjetovanja i ugovaranja na ime poklona i pomoći, to je dozvoljeno i prihvatljivo;

– ukoliko su organi donirani bankama organa ili uzeti nakon smrti u nekoj od nesreća, dozvoljena je kupovina takvih organa od tih ustanova.[17]

METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja

Primarni cilj istraživanja jeste odrediti koliko su članovi Islamske zajednice u Kalesiji upućeni u samo razumijevanje transplantacije organa, islamskog stava prema tome, kao i kakvi su njihovi pogledi na aspekt humanosti ove pojave a zatim analiza tih podataka s prijedlozima potrebnih aktivnosti u cilju edukacije, boljeg upoznavanja s ovom tematikom te podizanja individualne i kolektivne svijesti naspram nje.

Metode istraživanja

U istraživanju su korištene teorijska metoda i survey metoda. Teorijska metoda korištena je u stvaranju i izradi teorijske osnove istraživanja, s ciljem da se teorijski rasvijetli problem istraživanja i time omogući određivanje predmeta istraživanja, utvrde ciljevi, zadaci i istraživačke hipoteze. Teoretski su analizirani stručni članci, udžbenici, pedagoški priručnici. U istraživanju je kao glavni metod korištena deskriptivno-analitička metoda, a unutar ove metode survey metoda. Pomoću ove metode, putem upitnika, ostvaren je uvid u stavove, znanja i mišljenja članova IZ u Kalesiji o pitanju transplantacije organa.

Tehnike istraživanja

Kada su u pitanju tehnike istraživanja, primijenjene su tehnike anketiranja i intervjuiranja. Anketiranje je korišteno kao primarna tehnika za dobijanje relevantnih činjenica a izvršeno je tako što su članovi IZ u Kalesiji sami popunjavali upitnik, pri čemu se vodilo računa o anonimnosti anketiranih učesnika u maksimalno mogućoj mjeri. Intervjuiranje je izvršeno sa donorom sa područja Medžlisa IZ Kalesija koji je želio ostati anoniman.

Uzorak istraživanja

U konkretnom slučaju uzorak istraživanja je područje Medžlisa IZ Kalesija, i to džemati: Vukovije Gornje, Međaš, Rainci Gornji, Miljanovci i Čaršijska džamija, i to po 20 članova iz svakog džemata. Ukupan broj ispitanih iznosi 75 muškaraca i 25 žena.

REZULTATI  ISTRAŽIVANJA

S obzirom na zadati cilj istraživanja, postavljeno je pet zadataka s isto toliko pothipoteza koje su postavljene na osnovu glavne hipoteze, na osnovu kojih su dobijeni i rezultati istraživanja.

Upoznatost s pojmom doniranja i transplantacije ljudskih organa

Prvi zadatak bio je utvrditi koliko su članovi IZ u Kalesiji upoznati sa samim pojmom doniranja i transplantacije ljudskih organa. Ovaj prvi zadatak realiziran je kroz dva pitanja, a rezultati su prikazani u tabeli.

Tabela 1. Upoznatost sa pojmom transplantacije organa

Tabela 2. Upoznatost sa doniranjem organa

Zaključak: Na osnovu ovih rezultata možemo zaključiti da su članovi IZ u Kalesiji upoznati sa doniranjem i transplantacijom ljudskih organa.

Upoznatost sa šerijatskim stavovima o doniranju i transplantaciji ljudskih organa

Drugi zadatak bio je istražiti da li su i u kojoj mjeri članovi IZ u Kalesiji upoznati sa šerijatskim stavovima o doniranju i transplantaciji ljudskih organa. Kako bi istraživanje bilo što preciznije, i u ovoj pothipotezi postavljeno je više pitanja.

Tabela 3. Upoznatost sa generalnim šerijatskim stavom o doniranju organa

Tabela 4. Upoznatost sa šerijatskim stavom o dozvoli doniranja organa

Tabela 5. Upoznatost sa šerijatskim stavom o doniranju organa nemuslimanu

Zaključak: Na osnovu ovih rezultata možemo zaključiti da je generalni stav Šerijata poznat, ali detaljnije informacije kao što su darivanje za života i smrti, darivanje nemuslimanima, većim su dijelom nepoznate članovima IZ u Kalesiji.

Način upoznavanja sa šerijatskim stavovima o doniranju i transplantaciji ljudskih     organa

Treći zadatak bio je istražiti gdje su članovi IZ naučili o ovoj tematici, rezultati su sljedeći:

Tabela 6. Način upoznavanja sa šerijatskim stavovima o transplantaciji organa

Možemo konstatirati da se uistinu upoznatost s ovim šerijatskim pitanjem ostvarila putem medija, čitanja literature, u džamijama i sl. Ali, isto tako možemo konstatirati da je mali broj ispitanika, 10,83%, koji su o ovoj temi slušali u džamiji gdje bi trebali dobiti najpreciznije informacije kada je u pitanju ova oblast.

Podržavanje ideje doniranja organa

Četvrti zadatak bio je utvrditi kakvo je njihovo mišljenje o doniranju i transplantaciji ljudskih organa. Da bi se ovaj zadatak što bolje izvršio, postavljena su četiri pitanja.

Tabela 7. Podržavanje ideje doniranja organa

Tabela 8. Razlog podržavanja ideje doniranja organa

Tabela 9. Razlozi onih koji nisu sigurni ili ne podržavaju ideju donacije organa

Tabela 10. Razlozi učvršćivanja ili pozitivna promjena stavova prema donaciji organa

Nakon utvrđivanja mišljenja o doniranju i transplantaciji ljudskih organa, može se konstatirati da članovi IZ u Kalesiji imaju pozitivno mišljenje o doniranju i transplantaciji ljudskih organa. O tome svjedoče podaci da se 77% ispitanika izjasnilo pozitivno za doniranje organa, zatim najveći razlog pozitivnog opredjeljenja jeste humanost, 43,59% a potom činjenje dobrog djela te postizanje nagrade na drugom svijetu, 35,04%. Onih koji nisu sigurni ili se protive ideji doniranja organa znatno je manje, svega 23%, a najveći razlozi nesigurnosti i protivljenja ovoj ideji jesu nerazmišljanje o pitanju doniranja organa i nepovjerenje u ljekare i zdravstveni sistem. Kada je u pitanju učvršćivanje ovih mišljenja, onda bi najveći broj ispitanika želio imati više informacija o šerijatskim stavovima o doniranju i transplantaciji organa. Kod unapređenja i popravljanja najveći utjecaj moglo bi imati saznanje da će im ljekari pružiti najbolju njegu, truditi se i spasiti njihov život u slučaju bolesti ili povrede. Ovi podaci govore da bi razgovorom i plasiranjem kvalitetnih informacija moglo doći do pozitivne promjene mišljenja.

Nivo spremnosti doniranja organa kako svojim najbližim tako i drugima

Kroz ovaj zadatak želio sam istražiti kome su članovi IZ u Kalesiji spremni donirati svoje organe i ujedno potvrditi humanost i razvijenost svijesti o pomaganju drugima.

Tabela 11. Spremnost doniranja svojih organa

            S obzirom na to da su ispitanici mogli odabrati više ponuđenih odgovora, možemo konstatirati da 229 odgovora, od ukupnih 232, odnosno 98,7%, potvrđuje spremnost doniranja organa bilo kome, što pokazuje humanost članova IZ u Kalesiji.

ZAKLJUČAK

S obzirom na zadati cilj istraživanja i postavljenu glavnu hipotezu te na temelju teorijskih razmatranja, dobijenih rezultata, zatim analizom i interpretacijom istih, možemo izvući sljedeće zaključke:

Članovi Islamske zajednice u Kalesiji upoznati su s osnovnim značenjem pojma “transplantacija organa”, kao i s podatkom od koga se mogu uzimati organi.

Kada govorimo o upoznatosti sa šerijatskim stavovima, onda je slika malo drukčija. Na osnovu odgovora na postavljena pitanja u ovom zadatku, pokazuje se upoznatost članova IZ u Kalesiji s generalnim šerijatskim stavom o doniranju ljudskih organa, ali kada se traži detaljnije znanje, kao što su darivanje organa za života i poslije smrti, onda su rezultati drukčiji. Može se reći da je mali postotak onih koji znaju od koga je dozvoljeno uzeti organ za transplantaciju, dok su u najvećem dijelu nesigurni kada je u pitanju doniranje organa nemuslimanu.

Ispitivanje o načinu na koji su članovi IZ u Kalesiji upoznati sa šerijatskim stavovima o doniranju i transplantaciji organa pokazuje da se upoznatost s ovim šerijatskim pitanjem ostvarila putem medija, čitanja literature, u džamijama i sl. Isto tako možemo konstatirati da je, u odnosu na medije i literaturu, mali broj ispitanika koji su o ovoj temi slušali u džamiji gdje bi trebali dobiti najpreciznije informacije kada je u pitanju ova oblast. Na osnovu ove informacije moglo bi se postaviti i pitanje o dosadašnjoj ulozi IZ u edukaciji svojih članova o ovom pitanju.

Kad se povežu rezultati ispitivanja o upoznatosti članova IZ u Kalesiji o šerijatskim stavovima o doniranju i transplantaciji organa i način upoznavanja s ovim stavovima u kojima je oko 15% ispitanika sa šerijatskim stavovima upoznato u džamiji ili na predavanju, onda je manje iznenađujuća informacija o površnom poznavanju šerijatskih stavova o doniranju organa.

Podržavanje ideje o donaciji organa pokazalo je veliku humanost članova IZ u Kalesiji i o tome svjedoče podaci da se 77% ispitanika izjasnilo pozitivno za doniranje organa. Utvrdili smo da je najveći razlog pozitivnog opredjeljenja humanost, zatim činjenje dobrog djela te postizanje nagrade na drugom svijetu. Ovi rezultati daju nam sliku na osnovu koje bi se članovi IZ u Kalesiji trebali educirati kako bi im u tom pogledu uvijek na prvom mjestu bilo Allahovo zadovoljstvo i postizanje nagrade na onom svijetu, odnosno da to ne bi bila to humanost samo radi humanosti, nego namjera za postizanje Allahove nagrade na onom svijetu, jer, kako poručuje i jedan od donora s područja općine Kalesija koji je želio ostati anoniman: “...doniranje organa je pozitivna stvar i taj čin može spasiti nečiji život, a znamo koja je nagrada za to”.[18]

Onih koji nisu sigurni li se protive ideji doniranja organa znatno je manje, svega 23%, a najveći razlozi nesigurnosti i protivljenja ovoj ideji jesu nerazmišljanje o pitanju doniranja organa i nepovjerenje u ljekare i zdravstveni sistem.

Kada je u pitanju učvršćivanje ovih mišljenja, onda bi najveći broj ispitanika želio imati više informacija o šerijatskim stavovima u pogledu doniranja i transplantacije organa, dok bi kod unapređenja i popravljanja najveći utjecaj moglo imati saznanje da će im ljekari pružiti najbolju njegu i truditi se spasiti njihov život u slučaju bolesti ili povrede. Ovi podaci govore da bi putem razgovora i plasiranjem kvalitetnih informacija moglo doći do pozitivne promjene mišljenja.

Osim pokazane humanosti u podržavanju ideje doniranja, humanost se pokazuje i u praktičnom dijelu u kojem su članovi IZ u Kalesiji spremni donirati organ kako svojoj porodici tako i drugima. Naravno, najviše je onih koji su spremni donirati organ svojoj porodici, ali nije puno manji broj ni onih koji, osim porodice, ne zaboravljaju bližu rodbinu, prijatelje. Dovoljno govori i podatak da je više onih koji su spremni donirati organ i neznancu od onih koji nisu spremni donirati organ nikome.

Dakle, zaključujemo da članovi IZ u Kalesiji razumiju opći pojam transplantacije organa, a površno razumiju šerijatske stavove o doniranju i transplantaciji organa, podržavaju ideju donacije organa i to najčešće zbog humanosti i općeg dobra te postizanja nagrade na onom svijetu, a spremni su donirati organ prije svega svojoj porodici, zatim bližoj rodbini, prijateljima, komšijama, pa čak i neznancima. Također, zaključujemo da je članovima IZ u Kalesiji osnovna prepreka u zauzimanju pozitivnog stava u pogledu ovog pitanja neinformiranost, odnosno nedovoljno poznavanje šerijatskih propisa te nedostatak povjerenja u zdravstveni sistem što odbija ljude od želje da pomognu drugima.

Shodno ovim zaključcima smatram da se Islamska zajednica mora aktivnije uključiti u informiranje svojih članova, putem hutbi, predavanja ili izrade letaka o propisima doniranja i transplantacije organa, kao i putem saradnje s Donorskom mrežom u BiH i organiziranjem zajedničkih tribina, kako bi rasvijetlili eventualne nejasnoće. Ovaj prijedlog potkrepljujem i mišljenjem predsjednice Udruženja ljekara za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega u BiH (UNDT BiH) prof.dr Halima Resić koja kaže: “Uvijek ističem da i u vjerskim objektima treba propagirati tu ideju doniranja organa, ljudima objašnjavati jer ljudi nisu dovoljno informirani. Naš nastup zajedno sa vjerskim autoritetima značajno bi doprinio podizanju svijesti. Mislim da u bošnjačkoj populaciji postoji jedna zadrška u tom segmentu i mislim da bi im se trebalo više objasniti, što pokazuje potrebu pojašnjenja od strane vjerskih autoriteta.”[19] Navest ću i mišljenjem donora s kojim sam obavio intervju, a koji je htio ostati anoniman, a koji na pitanje o pozitivnoj promjeni stava ljudi prema doniranju organa, između ostalog, kaže: “Potrebno je više informacija u medijima o tome, više reportaža i medijskog izvještavanja, to bi ljudima približilo ovo pitanje. Ljudi o tome ne razmišljaju dok se takvo nešto ne desi u njihovoj porodici. Kada bi imali priliku o tome češće slušati ili gledati, drukčije bi razmišljali, zatim Islamska zajednica može izdati fetvu i dati svoj sud o tome, kako bi ljudi znali kako da se postave u takvoj situaciji.”[20]

 Autor: Hamdija Bajrić, profesor islamske vjeronauke

Glasnik, 1-2, 2015.

[1] Korkut B., Kur’an, Muhammed,19. El-Kalem, Sarajevo, 1998.

[2] Jahja ibn Šeref en-Nevevi, Rijadu-s-salihin, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2001/ 1422, str. 11.

[3] http://www.bs.scribd.com/.../Trgovina-Org. 20. 2. 2014.

[4] Povrzanović I., Povijest transplantacije u svijetu, I. Tečaj za transplantacijske koordinatore, Ministarstvo zdravstva RH, Hrvatska donorska mreža, Pula, 2003. www.hdm.hr

[5] Krstulović B., Detekcija, selekcija i evaluacija donora, I.Tečaj za transplantacijske koordinatore, Ministarstvo zdravstva RH, Hrvatska donorska mreža, Pula, 2003. www.hdm.hr

[6] http://www.dmbih.org. 29.1.2014.

[7] http://www.dmbih.org. 29.1.2014.

[8] http://www. minber.ba/.../18499-darivanje-i-presadivanje - 25. 11. 2013.

[9] Ljevaković E., Savremene fikhske teme, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2006, str. 268.

[10] Ljevaković E., Savremene fikhske teme, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2006, str. 272.

[11] Jusuf el-Karadavi, Suvremene fetve (izbor), Harfo-Graf, Tuzla, 1997, str. 85.

[12] Ibid., str. 85.

[13] Ibid., str. 86.

[14] Jusuf el-Karadavi, Suvremene fetve (izbor), Harfo-Graf, Tuzla, 1997, str. 86.

[15] Jusuf el-Karadavi, Suvremene fetve (izbor), Harfo-Graf, Tuzla, 1997, str. 92.

[16] Ljevaković E., Savremene fikhske teme, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2006, str. 271.

[17] Jusuf el-Karadavi, Suvremene fetve (izbor), Harfo-Graf, Tuzla, 1997, str. 88.

[18] A. I., Kalesija, datum intervjua 4. 5. 2014. u Tuzli.

[19] http://www.dmbih.org. 29.1.2014.

[20] A. I., Kalesija, datum intervjua 4. 5. 2014. u Tuzli.

Keywords & Tags

Contact Us