Riječ tāgūt (طاغوت; mn. tavāgīt - طواغيت) derivira se iz korijena t-g-t kojim se označava prelaženje ili prekoračivanje granice, a znači i pobuniti se. Otuda, tāgūt označava onoga ko prelazi granicu.
Terminološko značenje
Shodno navedenom lingvističkom značenju, za svakog onog ko prelazi granicu u griješenju može se reći da je – tāgūt. Otuda se taj pojam koristi za čovjeka (npr. za poricatelja Istine, za sihirbaza, čarobnjaka), za idola, za šejtana itd. Također, ovim se pojmom označava sve ono što se obožava mimo svevišnjeg Allaha, npr.: čovjek, kamen, slika i sl. (Isfahānī, Mu'džem mufredāti elfāzil-Kur'ān, 341; Ibnul-Dževzī, Nuzha, 188).
U predislamskoj Arabiji termin tāgūt odnosio se na paganska božanstva kao što su Lāt i Uzzā. U tradicionalnoj muslimanskoj učenosti, pod tāgūtom najčešće se misli na idole ili šejtane (demone), kao i na zemaljsku tiransku moć. U novije vrijeme terminu tāgūt dato je široko - nekada i pretjerano - značenje: može se odnositi na bilo koju osobu ili grupu optuženu za antiislamski stav. U moderni politički diskurs termin je uveden tokom Iranske revolucije 1979. godine.
Tāgūt u Kur'anu
Riječ tāgūt u Kur'anu se spominje na osam mjesta: El-Bekare, 256, 257; En-Nisā', 51, 60, 76; El-Ma'ide, 60; En-Nahl, 36; Ez-Zumer, 17. Klasični komentatori Kur'ana iznašli su tri kontekstualna značenja ove riječi u Kur'anu:
Zar ne vidiš one kojima je dat dio Knjige, kako vjeruju u kumira (el-džibt) i tāgūta, i govore onima koji ne vjeruju: "Ovi su na ispravnijem putu od vjernika" (En-Nisā', 51). Od Ibn Abbāsa se prenosi da je rekao: ''Džibt (kumir) je Hujejj b. Ahtab, a tāgūt - Ka'b ibn el-Ešref''. Povod objave ovih riječi je taj da su Hujejj b. Ahtab, Ka'b b. el-Ešref i drugi jevreji kazali nevjernicima iz plemena Kurejš: ''Vi ste na ispravnijem putu od Muhammeda i njegovih ashaba!''
Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi, i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se sudi pred tāgūtom, a naređeno im je da ne vjeruju u njega (En-Nisā', 60). U tefsirima se bilježi da je ovaj ajet objavljen o munaficima, a veli se: O munaficima i jevrejima među kojima se desio spor pa su otišli da im se sudi pred Ka'bom ibn el-Ešrefom (v. Ibn Džuzejj, Olakšani komentar Kur'ana, 2/62).
Fisk, kufr, tāgūt
Moderni muslimanski komentator Mevdūdī (u. 1979) tāgūta definira kao stvorenje koje ne samo da se buni protiv svevišnjeg Boga, već i krši Njegovu volju:
''Doslovno tāgūt označava svakoga ko prekorači svoje legitimne granice. U kur’anskoj terminologiji, međutim, to se odnosi na stvorenje koje prelazi granice svoje stvorenosti i sebi prisvaja Božanstvo i Gospodarstvo. Postoje tri faze čovjekova prijestupa i pobune protiv Boga. Prva je faza u tome što se u načelu priznaje da je poslušnost Bogu ispravna, ali se to u praksi zanemaruje... Ovo je prijestup (fisk). Druga je faza da se čovjek ne samo ne pokorava nego i načelno odbacuje poslušnost, pa samim tim ili odbija da postane subjekt bilo koga ili usvaja nekoga drugog osim Boga kao objekt služenja i predanja. Ovo je nevjerništvo (kufr). Treća faza je da se čovjek ne samo pobuni protiv svog Gospodara već i nameće sopstvenu volju Božijem svijetu i Božijim stvorenjima. Svako ko dosegne takvu tačku naziva se tāgūt i niko ne može biti istinski vjernik u Boga ako se ne odbaci autoritet takvog tāgūta (zlog čovjeka) (Sayyid Abul A'lā Mawdūdī, Towards Understanding the Qur'an. Abdridged Version of Tahfīm al-Qur'ān, vol. 1, The Islamic Foundation, London, 1988, 227).
Autor: Almir Fatić
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba