„Ko uradi ovo sa bogovima našim?“- povikaše oni- „zaista je nasilnik!“ „Čuli smo jednog momka kako ih huli“ -rekoše-„ime mu je Ibrahim“. Kur'an, El-Enbija', 59 i 60.
Ibrahim alejhiselam još posve mlad, ali uman i od Allaha mudrošću darovan, usprotivio se svojoj sredini ogrezloj u idolatriji. A kako je poznato, iz idolatrije proističe temeljno neznanje o Jedinom Bogu i Objavi, a iz ovoga neznanja rađaju se lutanja, nemoral i svako zlo. I zato, on hrabro ulazi u hram i razbija kipove svojih bližnjih i sunarodnika koji su ih slavili i klanjali im se. On se nimalo nije bojao ni osuda, niti kazne, jer on je mlad, hrabar, i odlučan da neznanju, glupostima i okoštaloj lošoj praksi stane u kraj i učini pod svaku cijenu definitvan kraj idolatriji! Mladi ljudi, još uvijek čisti, a u islamu odgojeni, posjeduju tu snagu da kada uvide greške, promašaje i lošu praksu, spremni su da djeluju u interesu dobra, da započnu i na scenu donesu promjenu! Stariji to isto uviđaju, ali ipak mnogi od njih ne poduzimaju ništa. Većini njih nedostaje volje, snage i hrabrosti ulaska u rizik. Posebno je to izraženo kod onih koji uživaju privilegovane položaje. Takvi nerado izlaze iz zone vlastitog komfora; prave se da ne vide, manevrišu, ne kritikuju, niti se otvoreno suprotstavljaju, oprezni su i izbjegavaju eventualni sukob bez obzira što zlo raste, širi se i umnaža se. Obzirom da su mladi zalog budućnosti, da posjeduju veliki potencijal i snagu koju samo valjano treba usmjeravati, to svaka zajednica koja hoće bolju sadašnjost i teži dobroj budućnosti posvećena je svojim mladima. Radi sa mladima i za mlade. Grčki filozof Diogen upozoravao je građane govoreći im da je temelj na kojem počiva budućnost jedne države u dobro odgojenoj i temeljito obrazovanoj mladeži. Isto je primjereno reći i za budućnost Islamske zajednice. Pojava mas-kulture, globalizacija, nepovratno nestajanje tradicionalnih oblika života, alternativni stilovi života i rastući individualizam uplivišu na mlade. Preko izraženih stavova, vrijednosti, i ponašanja mladih u stanju smo otkriti pozadinu širih kretanja u društvu koja se postepeno prelijevaju i zauzimaju zajednicu muslimana i njihove porodice. Stoga, da ne bi ostali zatečeni i na repu događanja od velike važnosti je sasvim ozbiljno pozabaviti se mladima. Potrebno je pokloniti im dužnu pažnju, osloboditi im prostor već sada da se iskažu u i ravnopravno uz starije sudjeluju, kako bi iskustvo starijih i polet mladosti pretočili u kreiranje naše bolje budućnosti.
Kada je govor o mladima oni se uobičajeno tretiraju na tri načina razmatranja:
Mladi kao marginalizirana grupa u odnosu na ostatak društva;
Mladi kao problem; i
Mladi kao prespektiva i značajan društveni resurs.
Odmah da naglasimo bogato povijesno naslijeđe islama pokazuje da je pojam: Muslimani i progres, usko povezan sa aktivnim sudjelovanjem mladih. Ibn' Abbas r.a. prenosi hadis Muhammed a.s. u kojem se veli: „Džennetlije! To su golobradi mladići!“ (Tirmizi) ukazujući na ovaj način da su krila zamaha islama bili živo sudjelovanje i žrtve mladih muškaraca i ženskih na ovom najuzvišenijem Putu. Istovremeno, silazak muslimana sa svjetske scene i odlazak u sjenu, donio je zanemar ove grupe i tretman mladih kao problem države, društva i zajednice muslimana, čak se zanemar mladih spustio i do one najprimarnije – porodične zajednice?!Mladi marginalizirana grupa
Istraživanja o mladima pokazuju da su mladi najčešće sklonjeni od ozbiljne brige i razmišljanja o njima kako u društvu, tako i u vjerskoj zajednici. U ovom posve osjetljivom i ranjivom periodu života (od15 do 35 godina života) mladi još uvijek trebaju usmjeravanje, i vođenje, ruku i podršku starijih. Njihov fizički razvoj već sa ranim dvadestim godinama je završen dok do sredine tridesetih traje njihovo emocionalno, duhovno i moralno sazrijevanje, a u današnje vrijeme ono se sve kasnije postiže. Ovako, uglavnom prepušteni sami sebi, mladi sasvim teško, naročito u moralnom i duhovnom pogledu, stasavaju i sazrijevaju. I obzirom da su upućeni na same sebe i podvrgnuti jakom uticaju medija i vršnjaka to sve češće biva da ogromna snaga i energija mladosti ostaje nedovoljno iskorištena, ili utrošena u pogrešnom smjeru. Sasvimn je očito da moderno društvo njegujući liberalizam i slobodu bez ograničenja sve moćnije utiče na formiranje osobe i nameće se kao izravan takmac porodici i vjerskoj ustanovi. Stoga, naše mlade ne smijemo olahko prepustiti samima sebi. Oni, iako to rijetko riječima izražavaju, itekako traže žive uzore u svome ocu, majci, vjeroučitelju i nastavniku. One uzore koji su vlastitim životom potvrda onoga o čemu stariji govore i na što ih upućuju. Mladi hoće u porodici moralno čvrstog i stamenog oca koji je posve iskren i pošten u predanosti Bogu i u odnosu prema drugome, kao i svojoj okolini. To jest, osobu oca koja moćno zrači autoritetom i moralnim kredibilitetom. Također gledajući u majku, koju doživljavaju nešto bliskije nego li oca, mladić i djevojka u njoj očekuju i traže podršku, razumijevanje, pohvalu i nagradu za dobre svoje postupke i razumnu kritiku, osudu, pa i primjerenu kaznu po pitanju njihovih propusta i skretanja, i uvijek uz to od oba roditelja savjet. Dakle, mlade nikako prepuštati njihovoj slobodnoj volji kako se to često kroz društvene mreže i medije pogrešno plasira. Djecu, i mlade potrebno je upućivati i navikavati ih na nužnu strpljivost, suzdržanost i poštovanje drugih osoba, a opet da zadrže svoju individualnost, da imaju izgrađen vlastiti stav. Ukratko, treba ih disciplinirati i pripremati ih na susret sa izazovima života, a da pri tome ostanu čvrsti i odani principima islama. I zato, ostaviti mlade samima sebi nikako nije izraz naše hrabrosti, slobode i poklonjenog povjerenja mladom čovjeku. Prepuštanje mladih samima sebi jeste i jedan vid prikrivene ignorancije mladih i odsustva istinske brige za našu mladost.
Mladi kao problem
Novija istraživanja pokazuju zabrinjavajući porast u poremećaju ponašanja već kod djece i posebno kod omladine. Nameće nam se pitanje zašto, sve do danas, poduzete mjere u pravcu usmjeravanja i popravljanja ponašanja kod djece i omladine putem kazni, žigosanja, i izoliranja, kako u BiH, a tako i izvan nje ne rađaju željenim povoljnim rezultatima? Zašto naši prevencija i tretmani ne djeluju u smjeru smanjenja agresivnosti, smanjenja kaznenih djela delikvencije, te raširenih raznih vidova ovisnosti? Uvidjelo se da rana detekcija, dijagnostika, prevencija, procjena problema i intervencija nisu sami dovoljni i dovoljno efikasni.Tek odnedavno priznalo se da postoji međuzavisnost između kvalitetnog vjerskog odgoja i pada poremećaja u ponašanju i činjenju kaznenih djela što je i vjerskim pedagozima dalo uputu i posve jasno pokazalo put da nedovoljan vjerski odgoj, kao i odgoj usmjeren samo na obrednu praksu, omogućuje nesmetan rast delikventnih ponašanja. I zato je naglasak u odgoju na islamsku moralku - ahlak nužnost u cilju općeg popravljanja stanja u našem narodu. Kvalitetan kućni vjerski odgoj, i odgoj kroz vjersku ustanovu, djeluju kao svojevrsno ostrvo spasa na koje se poslije svake bure i brodoloma mlada osoba može iskrcati i sklonuti na sigurno, prikupiti snagu i krenuti naprijed. Oni koji ne poznaju to ostrvo, a to su svi oni koji nisu imali tu sreću susresti se sa vjerom u svojoj kući i kroz džamiju, neprekidno su u neizvijesnosti i prepušteni su burama i olujama jer im je izostao nužan vjerski odgoj!
Mladi – perspektiva i značajan društveni resurs
Imati čestitu islamsku mladost to je ponos, sreća i budućnost porodice, svoga džemata, svoga naroda i države. To su ti mladi ljudi koji imaju zdrave poglede i čvrste stavove. Beskompromisno se obračunavaju sa vlastitim slabostima i neprekidno rade na svome duhovno-moralnom rastu i usavršavanju. Nakon što su vjerno prionuli uz vrijednosti islama iz čega proističe primjerno ponašanje i pozitivno djelovanje, oni ga sa oduševljenjem šire dalje i nude drugima kao najveću vrijednost i ideal. Ovakvi mladi dobro poznaju ulogu i zadaće koje je pred njih postavio Allah, a Poslanik saws im pokazao Put. Mi stariji dužni smo da jednoj već stasaloj mladosti oslobodimo prostor za učešće i akciju prepuštajući im prostor djelovanja. Osim ovoga, podarimo im zdravo okruženje kako se njihov zanos i ideali ne bi istopili pred našom slabom vjerom i pred moralnom prevrtljivosti nas starijih. Nemojmo ih razočarati prevelikom pričom o islamu i premalim zalaganjima za principe islama; našim govorom o skromnosti, ništavnosti i prolaznosti svega ovosvjetskog i posve vidljivo isticati novac i materijalno u odnosu na vječno i ahiretsko. Uzorita prva generacija muslimana nije se plašila niti se libila da ih u Medini, u namazu, predvodi sedmogodišnji dječak Amr ibn Selime na što su uistinu bili ponosni. Oni su jednako bili ponosni i na svoje sedamnaestogodišnjake: na Erkam ibn Erkama koji progonjene prve pristaše islama zajedno sa Poslanikom saws sklanja u svoju kuću koja postaje mjesto okupljanja, učenja i ibadeta; na h. Aliju koji liježe u Poslanikovu a.s. postelju i biva izložen atentatorima, na Muhamed ibn el Kasim ibn Muhameda koji je predvodio vojsku koja osvaja Indiju. Dvadesetrogodišnji Ibn Mes'ud istupa kod Kjabe pred Ebu Džehlom i glasno uči Kur'an Časni i spremno podnosi strašna mučenje; a Džafer ibn Ebi Talib pred Negusom kraljem i prvosveštenikom abesinskim tumači islam i misiju Poslanika a.s., a imao je dvadesetpet godina. Ovu, i ostale rane generacije muslimana, iz prva četiri stoljeća nosila je ideja islama. Status osobe nisu određivale prosto godine nego pristajanje uz ideju a njoj su svakako najodaniji mladi!
Ishak Alešević
Džemat Dreiländereeck Lörrach
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba