Temom apokrifnih odnosno izmišljenih predanja koja se pripisuju pejgamberu Muhammedu, a.s., bavili su se brojni hadiski znanstvenici. Nakon smrti Pejgambera, a.s., različite grupacije muslimana su izmišljale “hadise“ kako bi opravdali svoje političko-interesne i druge ciljeve, ali u isto vrijeme izmišljala su se predanja kako bi se muslimani podsticali na dobro. Također, vrlo često su se mudri iskazi drugih ljudi, alima i šejhova, pripisivali Pejgamberu, a.s.
Apokrifni (mevdu') hadis je hadis koji je neko slagao, izmislio i krivotvorio, a potom pripisao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.[1] Po mišljenju islamskih učenjaka, u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., nije bilo slučajeva izmišljanja i pripisivanja njemu riječi koje on nije nikada izrekao. Ashabi su bili izuzetno povjerljivi i do krajnjih granica iskreni, tako da su se angažirali da pouzdano i precizno prenesu riječ i djelo posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Bera b. Azib, r.a., kaže: Mi nismo sve što prenosimo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izravno čuli od njega. Jedan dio smo čuli izravno od njega, a drugi su nam prenijeli naši drugovi. I mi nikada ne lažemo.
Jedne prilike Enes b. Malik, r.a. je upitan: Jesi li taj hadis izravno čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s?Pa je odgovorio: Ili sam ga čuo izravno od njega ili mi ga je ispričao onaj ko ne laže. Tako mi Allaha, mi nikada nismo lagali niti znamo šta je laž.[2]
Hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: مَنْ كَذَبَ عَلَيَّ مُتَعَمِّدًا، فَلْيَتَبَوَّأْ مَقْعَدَهُ مِنْ النَّارِ - Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u džehennemskoj vatri[3]treba shvatiti kao preventivu da do toga ne dođe, a ne kao reakciju na neki stvarni događaj.[4]
Apokrifnost u hadisu uglavnom se javlja 41. godine po Hidžri u vrijeme četvrtog halife Alije b. Ebi Taliba, r.a. Ona ne javlja sama po sebi, nego kao posljedica brojnih uzroka[5]:
Heretici, ateisti i neprijatelji islama izmišljali su hadise pokušavajući lažima na Vjerovjesnika, s.a.v.s., unijeti sumnju u čistotu i ljepotu islama i njegovog učenja. Tako je, npr., Džabir b. Jezid, prema navodima Taiba Okića, stavio u promet oko 50 000 hadisa.[6]
Političke stranke i grupacije izmišljale su hadise pokušavajući ojačati svoj utjecaj u društvu. Tako, naprimjer, grupacije koje su favorizirale h. Aliju, r.a., pored vjerodostojnih hadisa o vrijednosti i kvalitetu h. Alije, r.a., izmišljale su i druge hadise. Amir eš-Ša'bi kaže: Ni na jednu osobu u ovom ummetu nije više izneseno lažnih predanja kao što je učinjeno sa h. Alijom, r.a.[7]
Fanatici su svoj fanatizam izražavali kroz pristrasnost svome imamu, jeziku, plemenu, naciji ili pokrajini. Tako, Muhammed b. Mesleme prenosi hadis u kome se kaže da Dedždžal i kuga neće ući u Medinu, a budući da je Ebu Hanife jedan od Dedždžala, on nikad nije ušao u Medinu.[8] Naravno, čim se javi neki lažni hadis koji devalvira ličnost jednog imama, nađu se njegovi fanatici pa izmisle hadis koji veliča njihovog imama. Tako dolazimo do predanja Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: U mome ummetu će se pojaviti čovjek po imenu Nu'man, koji će imati nadimak Ebu Hanife. On će biti svjetlo moga ummeta.[9]
Neuki vaizi nekada su izmišljali hadise želeći postići veću slušanost i popularnost. Nekada su to činili i pobožni ljudi, želeći na takav način potaknuti ljude na dobro, a odvratiti od zla. To su činili misleći da će se na takav način približiti svome Gospodaru. Naprimjer, Nuh b. Ebi Merjem je priznao da je izmišljao hadise o vrijednosti učenja pojedinih sura. Upitan je: Od kad ti prenosiš hadise od Ikrime o vrijednosti učenja pojedinih sura kada niko od Ikriminih učenika od njega ne prenosi takve hadise? Odgovorio je: Primijetio sam da ljudi iz dana u dan sve više zapostavljaju učenje Kur'ana, pa sam izmišljao hadise o vrijednosti učenja Kur'ana kako bi ih na to potaknuo.[10]
Pohlepnici za zaradom i materijalnim dobrima su, također, izmišljali hadise. Iz brojnih izmišljenih hadisa, jasno se može vidjeti da su ljudi izmišljali hadise radi vlastitog bogaćenja. Oni koji su se bavili prodajom neke vrste hrane izmišljali su hadise o blagodati te hrane da bi je ljudi što više kupovali, a njima se povećala zarada.
Upotreba apokrifnih hadisa
Učenjaci su saglasni u mišljenju da ovu vrstu hadisa nije dozvoljeno prenositi, osim ako se želi ukazati na njegovu apokrifnost. Taj stav se temelji na jasnim vjerodostojnim hadisima, u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u džehennemskoj vatri.[12]
Apsolutno nije bitno o čemu ta izmišljena predaja govorila (šerijatskim propisima, pohvalnim djelima, pripovijestima i sl.), ona se tretira na potpuno isti način, izuzev ako se odmah pojasni da se radi o izmišljenoj predaji. Dopušta se prenošenje takve predaje ako se odmah ukaže da se radi o izmišljenoj predaji, jer se time daje do znanja o kakvoj predaji je riječ i odstranjuje mogućnost da je čitatelj ili slušatelj pripiše Muhammedu, s.a.v.s.
Postoji nekoliko naučnih metoda prepoznavanja izmišljenih hadisa, od kojih je dovoljna bilo koja da se utvrdi apokrifnost hadisa:
priznanje falsifikatora hadisa da je neke hadise falsifikovao;
da u tekstu hadisa bude neka greška u izrazu ili značenju, što je nemoguće da se dogodi Vjerovjesniku, s.a.v.s.;
da hadis odudara od zdravog razuma, osjećaja, i da je kao takav i neobjašnjiv;
da hadis govori o velikom obećanju za neznatno učinjenu stvar ili, obrnuto, strašnu kaznu za beznačajni propust;
da falsifikator hadisa, bude poznat kao lažac, da je slab u vjeri, da je sklon krivotvorenju hadisa (teksta hadisa i niza prenosilaca) da bi udovoljio svojim ličnim sklonostima.[13]
Autor: Sejid Strika
PREPOROD
[1] Mahmut Karalić, Hadis i hadiske znanosti, str. 385.
[2] el-Umeri, Buhus fi tarih es-sunne el-mušerrefe, I, str. 49.
