Novotarija (bid‘at) je izraz za radnju koja se sukobljava i suprotstavlja šeri‘atu. Postoje i novotarije koje se ne sukobljavaju sa šeri‘atom.
U novotarijama koje se ne suprotstavljaju šeri‘atu naši prethodnici nisu vidjeli ništa loše. Čak su neki od njih govorili da su to radnje koje približavaju Uzvišenom Allahu (kurubat), i upravu su. Prenešeno je da su ljudi tokom mjeseca ramazana klanjali (teravih-namaz) pojedinačno, pa ih je Omer, r.a., okupio u džemat. Kada ih je ugledao, uzviknuo je: „Divna je ovo novotarija!“ Hasan el-Basri je rekao: „Pričanje poučnih događaja (el-kasas) je novotarija, a divne li novotarije! Koliko ima braće koja se okoriste i koliko dova koje se prime!“
Vrste novotarija
Novotarije se dijele na pohvaljene i pokuđene. Imam-i Šafi‘, r.a., je rekao: „Dvije su vrste novotarije: pohvaljena i pokuđena novotarija. Ono što se slaže sa sunnetom, to je pohvaljeno, a ono što se suprotstavlja sunnetu, to je pokuđeno.“ Potom je naveo hazreti Omerov slučaj. Imam-i Šafi‘, r.a., je također rekao: „Dvije su vrste novotarija. Jedna je ona koja se suprotstavlja Knjizi ili sunnetu ili eseru ili idžmau, i to je ona novotarija koja je zabluda. A druga novotarija je ona koja je inovirala neko dobro i ne suprotstavlja se gore spomenutim izvorima, i to je novotarija koja nije pokuđena. A već je Omer za klanjanje (teravije) tokom mjeseca ramazana kazao: „Divna je ovo novotarija!“, što znači da je inovirana, nije postojala ranije.“ Učenjaci vele: „Na bdijenje tokom mjeseca ramazana, kroz namaz, potaknuo je sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., i to je njegova praksa, pa je ova novotarija dozvoljena šeri‘atom, u svom osnovu. A to važi i za riječi Hasana el-Basrija u vezi sa pričanjem događaja (el-kasas), jer je va‘z (dinski govor i savjetovanje) šeri‘atom uzakonjen. Prema tome, kada je novotarija utemeljena na šeri‘atu, onda ona nije pokuđena.“
Svi se slažu da je bid‘a-i hasene dozvoljena i preporučena novotarija, jer se za onoga ko u njoj ima plemenitu namjeru očekuje nagrada. To su zapravo novine i novotarije koje su u saglasnosti sa šeri‘atskim pravilima i koje se ni u čemu šeri‘atu ne suprotstavljaju, kao što su: gradnja munara, karaula, medresa, hanova na putovima i drugih dobrotvornih ustanova koje nisu postojale u početku islama. Sve neprijed nabrojano je u saglasnosti sa šeri‘atom budući da se tim djelima čini dobro i međusobno potpomaže u dobročinstvu i bogobojaznosti. U bid‘a-i hasene također spada: pisanje dijela iz svih šeri‘atom korisnih nauka, određivanje šeri‘atskih pravila, tumačenje Kur‘ana (tefsir), sakupljanje vijesti o Poslaniku, s.a.v.s., i njihovo tumačenje, iznošenje kritike o senedima (predajnim nizovima) i metnovima (tekstovima) hadisa, izučavanje arapskog jezika i deriviranje mnogih korisnih nauka iz njega. Sve nabrojano i sve ono što nabrojanom sliči od korisnih nauka pomaže razumijevanju Allahovih propisa, Njegovog govora i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., a sve to nama je naređeno. Zato u tome ne može biti nikakve šeri‘atske zapreke. Ebu Sulejman el-Hattabi, Allah mu se smilovao, komentarišući Poslanikove, s.a.v.s., riječi: „Svaka novina je novotarija“ veli: „Ovo se odnosi na samo određenu oblast, a ne na sve stvari. Odnosi se na svaku novinu koja je inovirana bez ugledanja na neki od vjerskih temelja i koja nije po mjerilima šeri‘atskih pravila. A sve ono što se gradi na temeljima vjere i na njima se nadograđuje - nije novotarija niti zabluda.“
Pokuđena novotarija (bid‘a-i mezmûme)
Pokuđena novotarija je ona koja je oprečna šeri‘atu i koja mu se suprotstavlja. Dijeli se na zabranjenu (bid‘a-i muharreme) i pokuđenu (bid‘a-i mekruhe).
Novotarije u vjerovanju (akâid) su zabranjene i one vode i zabludu i propast. Zalutalih sekti je šest: rafidije (grupacija šija koja dozvoljava vrijeđanje i psovanje ashaba); džehmije (sljedbenici Džehma bin Safvana koji kažu da rob nema nikakve moći i da je na stepenu neorganskih tvari te da će Džennet i Vatra nestati nakon što njeni stanovnicu uđu u njih, pa neće ostati niko osim Uzvišeni Allah); haridžije (kod kojih, pored teškog, i veliki grijeh, kao što je krađa, pijenje alkohola i tome slično, izvodi iz imana); kaderije (koji misle da svaki rob stvara svoja djela i koji ne vjeruju da se nevjerovanje i griješenje odvija po Allahovom određenju. Nasuprot njih su se kasnije pojavile džebrije koje vjeruju da je rob na sve primoran i da nema nikakve volje i slobode); murdži‘e (koji smatraju da pored imana ne smeta nikakav grijeh, kao što pored kufra ne koristi nikakva pokornost) i mu‘tezile (koji daju prednost razumu nad Objavom. Vjeruju da je Kur‘an stvoren, zatim da džennetlije neće vidjeti Uzvišenog Allaha, itd.) A svaka ove sekta opet dijeli se na dvanaest grupacija. To su sedamdeset i dvije grupacije (firek) za koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao da će ući u Vatru. A oni koji se budu čvrsto držali sunneta i džemata i koji se udalje od spomenutih inovatora u vjerovanju, oni su, Allahovim milošću, spašena grupa (firka-i nâdžije).
Hasan el-Basri je rekao: „Od inovatora Allah ne prima ni post, ni namaz, ni hadž ni umru sve dok svoju novotariju ne ostavi.“
Malik ibn Enes je rekao: „Čuvajte se novotarija!“ - pa ga je neko od prisutnih upitao: „A šta su novotarije, o Ebu Abdullahu?“ „Inovatori su oni koji govore o Allahovim imenima i svojstvima, o Njegovom govoru, znanju i određenju. Ne šute o onome o čemu su šutjeli ashabi i oni koji su ih u dobročinstvu slijedili.“
Salih el-Merri je ispričao da je bio svjedok kada je neki čovjek ušao kod Ibn Sirina, pa je dotični započeo govoriti o kaderu/određenju. Ibn Sirin mu je rekao: „Ili ćeš ti otići, ili da ja idem!?“
Novotarije u djelovanju (ef‘âl) dijele se na dvije vrste. Postoje one novotarije za koje svi znaju da su novotarije, a mogu biti zabranjene ili pokuđene, i novotarije za koje mnogi misle da su dobra djela, pokornosti i ibadeti, a one to nisu.
Riječi Sufjana es-Sevrija i Džunejda el-Bagdadija
Sufjan es-Sevri, r.a., je između ostaloga, rekao: „Ko kaže da je Kur‘an stvoren, on je nevjernik. Ko kaže da je Alija bio preči za imamet od Ebu Bekra, pogriješio je i ne znam da li mu se djela dižu do neba ili ne. Halîfâ i pravednih imama je pet: Ebu Bekr, Omer, Osman, Ali i Omer ibn Abdulaziz.“ Šuajbu ibn Harbu je rekao: „Napiši: Bismillahir-rahmanir-rahim! Iman je govor, a govor nije ispravan bez djela, a djela nisu ispravna bez namjere/nijjeta. A ni govor, ni djela niti nijjet nisu ispravni bez slijeđenja sunneta...“
Džunejd el-Bagdadi, Allah mu se smilovao, je rekao: „Svi su putevi zatvoreni osim onima koji su na tragu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji slijede njegov sunnet i njegov put. Jer, svi putevi dobrih djela (hajrât) su otvoreni samo pred njim, kao što Uzvišeni kaže: „Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor...“ (El-Ahzab, 21.)“
*(Iz djela: El-Emru bil-ittiba‘i ve‘n-nehju anil-ibtida‘i, Kairo, s.a., 50-51.)
S arapskog preveli: hfz. Nedžad Ćeman i Almir Fatić
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba