Sve što dovodi do neispravnosti namaza naziva se pojmom mufsidat. To su sljedeće radnje:
Prva: govor
Ako klanjač u toku namaza u zaboravu ili namjerno izgovori riječi koje nisu dio namaza, njegov namaz je pokvaren. Dokaz za to je hadis Muavije b. el-Hakema es-Sulemijja koji kaže: “Klanjao sam za Allahovim Poslanikom (a.s.) kad jedan čovjek kihnu. Ja sam mu rekao: Jerhamukellah (Allah ti se smilovao). Ljudi me pogledaše, a ja ih upitah: Šta vam je, pa gledate u mene? Oni su tada počeli udarati rukama po nogama. Kada sam spoznao da me ušutkuju, zašutio sam. Kada je Allahov Poslanik (a.s.) završio namaz, žrtvovao bih i oca i majku za njega, nisam ni prije ni poslije vidio boljeg učitelja od njega. Tako mi Allaha (dželle šanuhu) nije se namrštio na mene, niti me je udario, niti me je kritikovao. Rekao je: U ovom namazu ne smije biti ništa od ljudskog govora, nego je on samo tesbih (slavljenje Allaha), tekbir (Njegovo veličanje) i učenje Kur’ana, ili je slično tome rekao Allahov Poslanik (a.s.)”
Zejd b. Erkam kaže: “Razgovarali smo u namazu. Čovjek se obraćao svome prijatelju koji je bio pored njega u namazu, sve dok nije objavljeno: I pred Allahom ponizno stojte, pa nam je naređeno da šutimo, a zabranjen nam je govor.” Abdullah b. Mesud kaže: “Selamili smo Allahova Poslanika (a.s.), dok bi on klanjao i odgovarao bi nam na selam. Kada smo se vratili od Nedžašije (iz Abesinije) selamili smo ga i nije nam odgovorio. Rekli smo mu: 'O Allahov Poslaniče, mi smo te prije selamili u namazu i ti si nam odgovarao.' On je rekao: Doista, namaz zaokuplja.”
Govor kvari namaz, svejedno bio kratak ili dug. Najmanje što se smatra govorom je izraz, sastavljen od dva glasa, koji ima značenje. Da bi govor pokvario namaz, uslov je da ga čuje onaj koji govori (tojest, da bude toliko jasan da ga sam govornik čuje). U protivnom, to se ne računa kao govor. Također, uslov je i da bude jasan. U protivnom, to je samo glas.
Ako bi progovorio klanjač u snu, njegov namaz je pokvaren, jer na onoga koji zaspi u namazu primjenjuju se propisi budnog. Govor kvari namaz čak i ako onaj što govori ne zna da ga kvari, ili ako bude prisiljen na njega, ili to greškom uradi, želeći učiti Kur’an ili zikr, a jezik mu preleti na obični govor.
Namaz neće biti pokvaren ako čovjek u nuždi progovori, kao kada ga obuzme kašalj, kihanje ili štucanje, je je nemoguće izbjeći ove pojave. Ovo je uslovljeno tim da on ne izgovara dodatne glasove nego samo ono što je uobičajeno (prirodno) da izgovara kada kiše i sl. Namaz će pokvariti nakašljavanje bez razloga ili ispravnog cilja. Pod razlogom se misli na popravljanje glasa ili da se klanjač po svojoj prirodi često nakašljuje. Ispravan cilj je da se nakašlja kako bi drugima stavio do znanja da je u namazu, da ukaže imamu na grešku ili da uljepša svoj glas. Alija (r.a.) kaže: “Imao sam kod Allahova Poslanika jedno vrijeme u kojem sam mu dolazio. Kada bih došao, tražio sam dozvolu za ulazak. Ako je bio na namazu, nakašljao bi se i ja sam ulazio, a ako bi bio slobodan, dozvolio bi mi ulazak.” U drugoj predaji stoji: “Ako bih ga našao (zatekao) da klanja, rekao bi subhanallah i ja bih ušao.”
U govor koji kvari namaz spada i učenje dove u namazu onim što liči običnom ljudskom govoru. To je sve ono čega nema u Kur’anu, niti sunnetu, i što je moguće tražiti od ljudi, kao što je: “Moj Gopodaru, obuci me tom i tom odjećom”, ili: “Nahrani me tom i tom hranom. Ako se dova spominje u Kur’anu ili sunnetu ili je to nemoguće tražiti od ljudi, tada neće biti pokvaren namaz, kao što je: ”Allahumme afini v’afu anni verzukni…” (Bože moj, zaštiti me, oprosti mi i opskrbi me…)
Od stvari koje kvare namaz je i jaukanje, naprimjer ”ah” ili ”uf”, ako je ono zbog bola ili prisjećanja na ovodunjalučke nezgode. Glasno plakanje, ako je zbog prisjećanja na Džennet ili Džehennem ne kvari namaz, jer je to kao dova za milost i oprost. Abdullah b. eš-Šihhir kaže: “Vidio sam Allahova Poslanika (a.s.) kada nam je klanjao, a u njegovim prsima je pištalo od plača poput pištanja lonca u kojem vri voda.” Ako je plakanje zbog bola ili ovodunjalučke nezgode, ono kvari namaz, jer je to žalba koja bi, ako bi je klanjač izgovorio, pokvarila mu namaz, pa je isto ako je iskaže plačom. Ako je bol veliki i ne može se klanjač suzdržati od plača, onda ne kvari namaz, jer ono što se ne može podnijeti (odstraniti) bit će oprošteno.
Namaz će pokvariti svaki govor klanjača čiji je cilj bio odgovor, pa čak ako on bude i ličio na govor namaza. Naprimjer, to je kada klanjač čuje radosnu ili čudnu vijest pa kaže: “Subhanallah” (Neka je slavljen Allah), ili kada nakon tužne vijesti kaže: “La havle ve la kuvvete illa billah” (Sva moć i snaga je kod Allaha), ili neko kihne pa on kaže: “Jerhamukellah” (Allah ti se smilovao).
Ako bi klanjač podsjetio na ajet nekog ko nije njegov imam, to će mu pokvariti namaz, jer je to poučavanje i učenje, što spada u obični ljudski govor. Ovo važi ako je klanjač imao za cilj da podsjeti drugog. Međutim, ako je htio da uči za sebe, pa se dogodilo da je podsjetio i drugog, namaz nije pokvaren. Također nije pokvaren namaz ako klanjač podsjeti svog imama, jer mu je potrebna ispravnost imamovog namaza, budući da podsjećanjem imama ispravlja i svoj namaz. Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) klanjao i pomeo se, pa kada je završio namaz rekao je Ubej b. K’abu: Da li si klanjao sa nama? ”Da”, reče ovaj. Pa šta te je omelo da me ne podsjetiš?, upita ga Poslanik (a.s.). Spomenuto je da glasni smijeh (kahkaha) kvari i namaz i abdest. Pod smijehom se misli na smijeh koji je toliko glasan da ga čuje onaj pored njega.
Ddruga: veći pokreti
Namaz će pokvariti pokreti koji nisu njegov sastavni dio, niti se čine radi njegovog ispravljanja. Pod pojmom “veći pokreti” misli se na radnje koje čini klanjač, a ako bi ga neko gledao, pomislio bi da on nije u namazu. Ako bi se posmatrač dvoumio da li je klanjač u namazu ili nije onda se te radnje smatraju kao “manje”, pod uslovom da se ne ponove tri puta uzastopno. Mali pokreti se opraštaju, jer ih je nemoguće izbjeći.
Ako bi žena u toku namaza držala bebu, pa je podojila, to će pokvariti njen namaz, jer je to veća radnja. Ako je ne bi podojila nego je samo držala, to je mala radnja i ne kvari namaz, jer je Allahov Poslanik (a.s.) klanjao i držao Umamu bint Zejneb (tojest svoju unuku od Zejnebe) kćerku Ebul-Asa b. Rebi’ b. Abdiš-šemsa. Kada je išao na sedždu, ostavljao ju je, a kada bi ustajao, uzimao ju je. Ako bi beba sisala dojku majke koja klanja, pa iz nje izađe mlijeko, namaz će biti pokvaren, jer je to dojenje, a ono je velika radnja. Radnja djeteta je prešla na majku i nije opravdanje to što ono nije bilo njenom voljom, jer nije uslov u stvarima koje kvare volja klanjača. Tako, ako bi neko bio gurnut, pa, ne mogavši se kontrolisati, iskorači tri koraka, njegov namaz će biti pokvaren. Ako iz dojke ne bi poteklo mlijeko, namaz majke neće biti pokvaren, ako bi beba sisala jednom ili dva puta. Ali, ako bi tri puta posisala, bit će pokvaren čak i ako ne izađe mlijeko.
Ako bi žena poljubila muža klanjača, a on je ne poželi, njegov namaz neće biti pokvaren, ali ako bi muž poljubio svoju ženu, sa strašću ili bez nje, njegov namaz će biti pokvaren, jer onaj koji ga posmatra pomislit će da nije u namazu. Ako čovjek poljubi svoju ženu koja klanja, njen namaz će biti pokvaren, jer poljubac ovdje ima značenje spolnog odnosa.
Ako se klanjač rukuje sa nekim, s ciljem pozdravljanja, njegov namaz će biti pokvaren, jer je to velika radnja, a ako bi na selam odgovorio rukom, glavom ili išaretom, neće biti pokvaren. Džabir (r.a.) kaže: “Allahov Poslanik (a.s.) me poslao da uradim nešto. Sustigao sam ga poslije u putu. Selamio sam ga, a on mi je odgovorio išaretom. Nakon što je završio, pozvao me je i rekao: Ti si me malo prije selamio, a ja sam klanjao. Tada je bio okrenut prema istoku.” (...)
Ako bi klanjač izgovorio riječ “selam” da bi pozdravio čovjeka, namaz će biti pokvaren, makar to bilo i iz zaborava. Različit je od ovoga slučaj kada bi iz zaborava na sjedenju izgovorio selam, s ciljem da završi namaz, misleći da ga je upotpunio (završio).
Namaz neće biti pokvaren stavljanjem turbana (ahmedije) na glavu ili njegovim dizanjem i spuštanjem na zemlju jednom rukom (...) poravnanjem turbana ili repa turbana, jer su to male radnje. (...)
Ako bi klanjač počešao svoje tijelo jednom ili dva puta uzastopno, svaki put pomijeranjem ruke, namaz nije pokvaren, jer je to mala radnja. Isto tako, nije pokvaren ako bi to radio više puta s prekidom (ne uzastopno), tojest da ne bude na jednom ruknu, ali ako bude više puta u toku jednog rukna, onda je namaz pokvaren, jer je to velika radnja. Ako bi se klanjač hladio mahanjem odjećom ili lepezom jednom ili dva puta, namaz mu nije pokvaren, ali, ako bi se hladio više puta uzastopno, pokvaren je.
Radnje srca (razmišljanje, želje) ne kvare namaz, ako uz njih nema radnji drugih organa. Ako bi klanjač smislio pjesmu ili govor, a ne progovorio ništa jezikom, namaz mu ne bi bio pokvaren, ali je pogriješio zbog gubitka skrušenosti u namazu i to je loše ponašanje prema Allahu (dželle šanuhu), jer se okreće od Njega, a pred Njim stoji. Na osnovu toga, neće biti pokvaren namaz klanjača ukoliko bi pogledao u knjigu, koja je pred njim i razumio šta piše.
Ako bi klanjač učio Kur’an iz Mushafa ili ono što je napisano u mihrabu, njegov namaz će biti pokvaren, po mišljenju Ebu Hanife. Po mišljenju njegovih učenika, to je dozvoljeno, ali je mekruh, osim ako uz to nema velikih radnji, kao što je okretanje listova i sl. I tada je namaz pokvaren, po mišljenju svih ovih učenjaka. Ebu Hanife smatra da učenje Kur’ana iz Mushafa spada u poučavanje, to nije sastavni dio namaza i zato ga kvari. Ako klanjač zna napamet ono što uči, tada ne kvari namaz. Po njemu, ako bi pročitao jedan ajet iz Mushafa, pokvario bi namaz, jer on smatra da je za ispravnost namaza potrebno proučiti minimalno jedan ajet napamet.
Koračanje u namazu ne kvari namaz, ako nije uzastopno, bez odmora, i ako klanjač ne izađe iz džamije. Ako bi izašao iz džamije, pokvarit će namaz, čak ako bi to bilo i u razmacima (u nekoliko koraka između kojih ima odmor), jer promjena mjesta kvari namaz, a čitava džamija se smatra jednim mjestom. Prostor za redanje safova na livadi je kao džamija. Kuća za ženu je kao džamija.
Žvakanje žvakaće gume, čak i ako se ne proguta, u toku namaza kvari ga, ako se to čini puno puta. Pod “puno“ se misli na tri uzastopna puta, jer je to velika radnja.
Treća: jelo i piće
Namaz će pokvariti konzumiranje bilo čega što je izvan usta, makar bilo i malo, kao što je zrno ili kap vode od kiše ili ostatak vode od abdesta. Također ga kvari gutanje ostataka hrane između zuba, ako ih je toliko da dostižu veličinu graška. Ako bi ih bilo malo, ali su progutani na tri puta uzastopno, pokvarit će se namaz, jer je to velika radnja. Ako klanjač stavi kocku šećera u usta, koja se istopi bez žvakanja i stigne u stomak, namaz će biti pokvaren. Ali, ako bi u namazu osjetio trag slatke hrane, koju je pojeo prije klanjanja, namaz mu neće biti pokvaren.
Mustehab je onome koji želi klanjati izaprati usta vodom ako osjeća tragove hrane ili pića, jer se Vjerovjesnik (a.s.) napio mlijeka, isprao usta i rekao: Doista ono ima masnoće. U drugoj predaji stoji da je rekao: Izaperite usta od mlijeka. Hadis ne upućuje na obaveznost, nego se tumači da je to mustehab, jer se prenosi od Enesa da je Vjerovjesnik (a.s.) pio mlijeko, a zatim klanjao i nije izaprao usta, niti je uzeo abdest.
Četvrta: izostavljanje jednog od ruknova
Namaz će pokvariti izostavljanje jednog od ruknova, kao što je ruku’ ili sedžda. Ako bi klanjač izostavio jednu sedždu od nekog rekata, pa predao selam prije nego što je učini, namaz će mu biti pokvaren.
Namaz će pokvariti ako ne ponovi posljednje sjedenje, nakon obavljanja redovne sedžde ili sedždei–tilaveta, koji je bio zaboravio, pa se sjetio na sjedenju, jer se posljednje sjedenje broji tek kada se upotpune svi ruknovi. Namaz će pokvariti također ako ne ponovi ruku’ kojeg je obavio spavajući, jer je uslov za njegovu ispravnost da ga obavi budan.
Peta: hades
Namaz će pokvariti namjerno izazivanje hadesa, prije upotpunjavanja namaskih ruknova. Namaz neće pokvariti hades koji se desi kod klanjača bez njegove volje, naprimjer da izađe urin, izmet, vjetar ili krv iz nosa, bez njegovog utjecaja. U ovim slučajevima se gubi samo abdest, a klanjač ostaje u okvirima namaza, ukoliko se ne desi nešto drugo što ga kvari. Tada će klanjač odmah krenuti ka najbližem mjestu za abdest (abdesthanu) i uzet će abdest, ne radeći ništa što nema veze sa abdestom. Zatim će se vratiti i nastaviti klanjati namaz gdje ga je prekinuo. Dokaz za to je hadis od Aiše (r.a.) da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Kome se desi povraćanje ili krvarenje iz nosa, ili povraćanje samo do usta, ili izlaženje sluzi iz spolnog organa, neka izađe i uzme abdest, zatim neka nastavi svoj namaz, a u međuvremenu neka ne govori ništa. (...)
Šesta: otkrivnje avreta
Namaz kvari otkrivanje četvrtine organa koji je stidni dio (avret) klanjača u vremenu koje je dovoljno za obavljanje rukna sa sunnetima, tojest tri tesbiha, ako je bez djelovanja klanjača. Što se tiče namjernog otkrivanja avreta od strane klanjača, to odmah kvari namaz, kao što je rečeno u poglavlju o namaskim farzovima.
Sedma: odmetništvo od vjere
Namaz kvari odmetništvo klanjača srcem, da nas Allah (dželle šanuhu) zaštiti od toga. To je kao kada klanjač (...) za vrijeme namaza povjeruje u nešto što je vid nevjerstva (kufr).
Osma: dodirivanje nečistoće
Namaz će pokvariti činjenje sedžde na nečistom mjestu, čak ako bi nečistoća bila samo pod rukama ili koljenima, jer je spajanje organa sa nečistoćom isto kao i njeno nošenje.
Deveta: okretanje od Kible
Namaz će pokvariti ako klanjač okrene svoje grudi od Kible bez opravdana razloga, jer time izostavlja farz, u koji spada ovo okretanje. Ako bi okretanje od Kible bilo s opravdanim razlogom, kao kada klanjača neko gurne, dok on klanja, namaz neće biti pokvaren ako to traje manje od vremena potrebnog za obavljanje jenog rukna. A to je vrijeme potrebno za tri tesbiha.
Deseta: isticanje namaskog vremena
Sabah-namaz će biti pokvaren izlaskom sunca, a bajram-namaz njegovim dolaskom na polovinu neba. Džumu-namaz će pokvariti nastupanje ikindijskog vremena.
Jedanaesta: izvršavanje tuđih naredbi
Namaz će pokvariti klanjačevo izvršavanje tuđih naredbi. Ako bi mu bilo rečeno: “Prenosi tekbire”, pa ih on odmah počeo prenositi s nijetom da izvrši naredbu namaz mu je pokvaren. Takođe će mu biti pokvaren ako mu bude rečeno da se pomakne, a on to učini, izvršavajući naredbu. Ali, ako bi se pomakao na osnovu svog mišljenja, odazivajući se naredbi Zakonodavca, kako bi proširio mjesto za druge i omogućio im da klanjaju, tada mu namaz neće biti pokvaren.
Dvanaesta: izgovaranje tekbira sa promjenom nijeta
Namaz će pokvariti izgovaranje tekbira s nijetom prelaska iz jednog namaza u drugi, kao kada bi neko klanjao podne-namaz, a izgovorio tekbir, odlučivši da počne ikindiju. Isto tako, ako bi klanjao sam, a izgovorio tekbir s namjerom da pristupi džematu, ili izgovori tekbir i zanijeti da bude imam ženama, prvi namaz će biti pokvaren i računa se da je počeo drugi namaz (ono što je naumio). Međutim, ako bi klanjač izgovorio tekbir, a odlučio da klanja isti namaz koji je do tada klanjao, namaz neće biti pokvaren, osim ako ne bi izgovorio nijet.
Iz ovog se izuzima onaj ko je pristupio džematu, pa kasnije naklanjavao ono što je propustio (mesbuk). On kada izgovori tekbir nijeti nastavak namaza, a istovremeno i njegov prekid i tako se i tretira, jer je prešao iz namaza u kojem je bio samostalan u nekim postupcima (a u nekim je slijedio imama) u namaz u kojem je samostalan u svim postupcima.
Trinaesta: greška u učenju (zelleh).
Riječ zelleh je nastala od arapskog glagola zelleh, što znači okliznuti se. Zato se zabranjena radnja, koju čovijek nije svjesno uradio, zove zelleh (greška, pokliznuće). Učač pretežno ne želi da umanji značenje riječi nego mu jezik pogriješi, bilo slučajno ili zbog nemogućnosti da tačno izgovori, i zato je to greška koju nazivamo ovim imenom.
Greška u učenju će pokvariti namaz na sljedeće načine:
Na istom stepenu je greška u tešdidima. To je kao kada bi riječi Uzvišenog “ijjake na’budu ve ijjake neste’in” neko proučio bez teštida, tojest “ijake”. Namaz mu tada neće biti pokvaren.
Ako bi, pak, riječ koju izgovori izašla iz okvira Kur’ana (tojest, nema je u Kur’anu), ali nije promijenila značenje, po mišljenju Ebu Hanife i Muhameda, namaz neće biti pokvaren. Na suprotnom stajalištu je Ebu Jusuf, koji smatra da hoće, kao kada neko prouči, naprimjer, “kijamine bil-kist…” umjesto “kavvamine bil-kist…” Ako se pogrešno proučena riječ i sama nalazi u Kur'anu, ali mijenja značenje, mišljenja učenjaka hanefijskog mezheba su suprotna navedenim u gornjem slučaju, kao kada neko prouči “ve entum hamidune…”, umjesto “ ve entum samidune…” Ovdje Ebu Jusuf, u pitanju ispravnosti, gleda da li ima te riječi u Kur’anu, a Ebu Hanife i Muhamed da je ostalo isto značenje. Pa, ako takve riječi nema u Kur’anu, a i značenje se razlikuje od osnovnog, onda je namaz pokvaren, po mišljenju svih. Kao kada bi proučio “telezzul-e’ajuni” sa slovom za (ظ) umjesto sa zalom (ذ).
Propisi vezani za tepavca
Tepavac je osoba čiji jezik umjesto jednog glasa izgovara drugi (naprimer, umjesto sina (س) izgovara sa (ث), ili umjesto ra (ر) izgovara gajn (غ), lam (ل) ili ja (ي)), tako da čita, naprimjer, eš-šejtanur-radžim (umjesto ta - ط izgovara ta - ت).
Propisi vezani za ovu osobu su sljedeći:
Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, I, preveli: mr. Zuhdija Hasanović, (...), Haris Grabus, Sarajevo, 2002, str. 303-318.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba