Smutnja mijenjanja naziva i imena stvari

Poslanik, a.s., kaže: „Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak ovaj čovjek!‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice.‘“

Prva stvar kojoj je uzvišeni Allah, dž.š, poučio Adema, a.s., jesu imena svih stvari. To je uzvišeni Allah, dž.š., učinio zbog važnosti imena/naziva i ogromnog uticaja koji ima u objašnjenju određenih stvari, raspoznavanju njihovog pravog značenja te preciziranju i određivanju osobina i karakteristika tih istih stvari. Promjena, korigiranje ili mijenjanje naziva stvari otvara ona vrata iza kojih se krije velika smutnja i nered. Jedan od najvećih dokaza koji podupiru ovu tezu jeste praksa koju su činili mušrici/mnogobošci. Oni bi mijenjali Allahova, dž.š, imena, kako bi ta imena pridodavali svojim kamenim kipovima i idolima. Na taj način, obmanjivali su sami sebe, ali i ostale ljude. Naime, kada bi ove stvari nazvali pravim imenom, razotkrili bi svoj intelekt i doveli bi se u neugodnu situaciju kako pred sobom, tako i pred ostalim svijetom. Ako bi tako postupili, ta imena bi ih podsjetila na činjenicu da su ti kipovi slabašni, isklesani od kamena ili napravljeni od drveta te da oni ne donose ni štetu ni korist. Zbog toga, određeni kamen su nazvali imenom El-Laat koje je izvedeno iz Uzvišenog imena Allah(a). Drugi kamen je nazvan El-Uzza', a to ime je izvedeno iz lijepog Allahova imena El-Aziz tj. Snažni, Jaki, Moćni. Putem kontinuirane propagande o njihovoj božanstvenosti i među samim ljudima se uvriježilo mišljenje da su ovo božanstva koja su u partnerstvu s Allahom te da zajedno s Njim upravljaju ovim svijetom. Postepeno, ljudi su bili toliko zavedeni da su ih počeli obožavati mimo Allaha.

Zamjena imena, ne mijenja suštinu

Iz spomenutog primjera možemo vidjeti koliko je smutnja velika te koliko je samo opasno i negativno po ljude, stvari nazivati drugim imenima i nazivima. Bilo koju stvar koju neko želi „ubaciti“ među ljude, a koja je vjerski, tradicijski ili moralno neprihvatljiva, dovoljno je nazvati drugim imenom i ona će se mirno i neprimjetno „ušuljati“ među ljude. Jedino učeni, oni koji poznaju suštinu tih stvari neće biti zavarani. Zbog toga, šerijatski tekstovi upozoravaju na ovu smutnju, bez obzira da li se ta promjena dešava na ravni određenih stvari ili osoba/personaliteta.

Recimo, kada su u pitanju stvari Poslanik, a.s., nas obavještava kako će ljudi iz idućih generacija mijenjati imena i stvari nazivati drugačije. Kada je u pitanju alkohol, Poslanik, a.s., eksplicitno govori šta će se dešavati u budućnosti: „Ljudi iz moga ummeta će piti alkohol, ali će ga nazivati drugim imenom...“. Tako je alkohol nazivan božanski ili duhovni napitak. Naravno, nije se stalo samo kod alkohola. Slična sudbina je zadesila i druge stvari kao što je recimo kamata, koju su ljudi nazvali dobit ili korist.

Ono što je bitno znati jeste da promjena imena ne mijenja propis, zato jer je vjerski propis vezan za značenje, a ne za riječ! Prednost uvijek ima značenje i suština, a nikako naziv i riječ - poznata je islamska pravna maksima. Bez obzira koliko se imena i slova tih imena promijenila, i koliko se ljudi trudili da se te stvari drugačije zovu, kamata će ostati kamata, a alkohol će ostati alkohol. Drugačiji naziv neće promijeniti suštinu i propis.

Nema sumnje da je ova promjena naziva kontinuirano prisutna u svim sferama i aspektima života, u svim vremenima, zavisno od toga šta odgovara nekim interesdžijama, koristoljubivim ili nemoralnim ljudima.

Laskavci vode u stranputicu

Kada je u pitanju aspekt osoba, bića ili stvorenja, Kur'an, a.š., je nedvosmisleno ukazao na smutnju koja se krije u promjeni njihovih imena. Allah, dž.š., obavještava Adema, a.s., da je „Iblis očiti neprijatelj njega i njegovoga poroda, pa neka ga ne uzima za prisnog prijatelja i njegove riječi neka on ne sluša“. Međutim, Iblis l.a. dolazi Ademu, a.s., i upoznaje se s njim, sebe nazivajući i predstavljajući „povjerljivim savjetnikom“, te mu se „zaklinje da je on od onih koji istinu govore.“ Adem, a.s., povjerovaše ovim riječima koje su pojačane zakletvom, a rezultat toga je poznat svima - protjerivanje Adema, a.s., iz dženneta i tegoba koja će njega i njegov porod pratiti na Zemlji sve do Sudnjega dana.

Allah, dž.š., nam ovo kazivanje o Ademu, a.s., spominje kako bismo uzeli poruku i pouku te kako bismo se dobro čuvali i pazili mnogih šejtana od ljudi i džina koji i dan-danas, obučeni u odore svetosti i čistote sebe promoviraju kao one koji su naši iskreni savjetnici, te nam se zaklinju čvrstim zakletvama govoreći uz to da nam žele uspjeh i svako dobro.

Poslanik, a.s., nas upozorava na ove smutljivce koji druge žele u zabludu odvesti, i u različitim hadisima nas obavještava o njihovoj raznolikosti. Ponekada to mogu biti i neki lideri. Poslanik, a.s., kaže: „...Poslije mene će biti vođe koje se neće pridržavati moje upute niti moje prakse. Među njima će biti ljudi čija će srca biti poput srca šejtana u tijelima ljudi...“[1] Štaviše, nekada su to oni koji pozivaju u vjeru! Kada je Poslanika, a.s., Huzejfe r.a. upitao o zlu, on mu je odgovorio: „...Pozivači na vratima džehennema, ko im se odazove, bacit će ga u njega...“[2] Nekada su to obični ljudi. Poslanik, a.s., kaže: „Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak ovaj čovjek!‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice.‘“[3]

Zato, neka nas ne zavarava sladak i medan govor, te mnoštvo zakletvi koje možemo čuti. Musliman je mudar, pametan i pronicljiv čovjek koji treba da ide ovim dunjalukom obasjan svjetlom Objave iz koje crpi i uzima životne putokaze, a kloni se i čuva stranputica te pogrešnih staza. Jedino ako se drži Upute, koristoljubivi ljudi i taoci strasti neće ga moći u zabludu odvesti.

Nihad Al Nabaheen

S arapskog preveo: Ammar Čopelj

[1] Prenosi se od Huzejfe ibn Jemana, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslaniče, bili smo u zlu, pa nas je Allah izbavio iz zla i dao nam dobro preko tebe, pa hoće li poslije ovog dobra biti zla?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da.” Huzejfe ga je upitao: “A kakvo će to zlo biti?” Poslanik a.s. reče: „Poslije mene će biti vođe koje se neće pridržavati moje upute niti moje prakse. Među njima će biti ljudi čija će srca biti poput srca šejtana u tijelima ljudi.“ “Kako ćemo postupati ako dočekamo ovo vrijeme?” upita Huzejfe. Poslanik, a.s., reče: “Pokoravaj se izabranom vođi pa makar te bičevao i imetak ti oduzeo.” (Sahih Muslim, Mustedrek od Hakima)

[2]

Pričao nam je Muhammed b. Musenna, njemu Velid b. Muslim, a ovom Ibn-Džabir, prenoseći od Busra b. Ubejdullaha Hadremija, ovaj od Ebu-Idrisa Havlanija, a on od Huzejfe b. Jemana da je kazivao:

“Svijet je zapitkivao Allahovog Poslanika, a.s., o dobru, a ja sam, bojeći se da me ne zadesi, pitao o zlu rekavši: ‘Allahov Poslaniče, mi smo bili u neznaboštvu i zlu, pa nas je Uzvišeni Allah počastio ovim dobrom. Hoće li poslije ovog dobra biti kakva zla?‘ — ‘Hoće‘, odgovorio je on. ‘A hoće li poslije tog zla biti kakva dobra?‘, upitao sam ponovo. ‘Hoće‘, odgovorio je, dodavši: ‘Tada će biti dehan.‘ — ‘A dehan, šta je to?‘, upitao sam. ‘To je skupina‘, reče on, ‘koja upućuje ne obazirući se na moju uputu; neka će im djela biti dobra, a neka pokuđena.‘ — ‘A hoće li poslije tog dobra opet biti kakva zla?‘, upitao sam ponovo. ‘Hoće‘, odgovorio je, ‘pozivači na vratima Džehennema. Ko im se bude odazvao, bacit će ga u njega.‘ — ‘Allahov Poslaniče‘, rekoh, ‘Opiši nam ih!‘ — ‘Oni su iz naše sredine i govore našim jezikom!‘, odgovori on. ‘A šta mi naređuješ da činim ako me to zadesi?‘, upitao sam ponovo. ‘Drži se zajednice muslimana i njihovog vođe (imama)!‘, odgovori on. ‘A ako ne bude ni zajednice ni vođe?‘, upitao sam. ‘Drži se daleko od svih tih skupina, pa makar zubima morao zagristi stablo,i tako sve dok te ne zadesi smrt!‘, odgovori on.” (Sahih Buhari)

[3] Pričao nam je Muhammed b. Kesir, njemu Sufjan, a ovom A‘meš, prenoseći od Zejda b. Vehba, a on od Huzejfe da je kazivao:

“Allahov nam je Poslanik, a.s., ispričao dva hadisa od kojih se jedan obistinio, a ja čekam da se i drugi obistini. Pričao nam je da je povjerenje (emanet) usađeno u ljudska srca; saznali su (o njemu) iz Kur‘ana, a potom i iz sunneta. Onda nam je počeo govoriti o nestanku povjerenja i rekao:

‘Za vrijeme dok čovjek bude spavao, emanet će biti iščupan iz njegova srca, i ostat će samo taman trag. Zatim će čovjek ponovo spavati, a ostatak će povjerenja biti istrgnut, tako da će ostati samo trag njegov poput žulja, kao kad kamenčić zakotrljaš po nozi, pa ostane žulj; vidiš ga kako je malo odskočio, ali se u njemu ništa ne nalazi. Ljudi će trgovati, ali skoro da neće biti nikoga ko će svoje preuzete obaveze (emanet) ispunjavati. Pričat će se, tako, da u tom i tom plemenu ima povjerljiv čovjek. Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak ovaj čovjek!‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice.‘

Živio sam u doba kada nisam obraćao pažnju od koga ću kupovati: ako je bio musliman, oslanjao sam se na njegovu vjeru, a ako je bio kršćanin, pouzdavao sam se u službenike (koji prate ispravnost kupoprodaje). Ali danas kupujem samo od ovoga ili onoga (tj. ljudi koje znam).” (Muttefekun alejhi)

Keywords & Tags

Contact Us