Iako su svi segmenti životopisa pejgambera Muhammeda, a.s., važni i ne mogu biti na marginama našeg života, margine u kontekstu ovog naslova znače isključivo opis određenih zaključaka o misiji Pejgambera, a.s., koji nisu u fokusu našeg iščitavanja životopisa i koji, na kraju, predstavljaju samo razmišljanje, a ne neupitnu istinu ili konačan zaključak o određenim segmentima njegovog života.
Pejgamber, a.s., nije odrastao u osobu kojoj se udovoljava od djetinjstva i koja zbog potpune zaštite svojih roditelja ili staratelja nikada ne postane samostalna odrasla osoba. Roditeljska briga je važna, ali djeca se moraju učiti da budu osobe uspješne i bez roditelja, sutrašnji samostalni lideri koji neće stalno ovisiti o drugima u svom djelovanju. To je ponekad teško, jer roditelji ne mogu od ljubavi i brige dopustiti da dijete odraste, a dijete zbog vezanosti za roditelje cijeli život ostaje u njihovoj sjenci. Ličnosti u Kur’anu su često osobe bez roditelja ili osobe koje su odrasle bez jednog ili oba roditelja. Spominje se ljubav majke prema hazreti Merjem, ali se govori o njenom uspjehu kao samostalnoj ženi bez spominjanja majke i oca, Jusuf, a.s., je dospio do dvorca bez roditelja, štaviše iz bunara je dospio do divana; neprijatelj Musaa, a.s., je potopljen vodom, a ovaj poslanik je
iz naručja majke pušten kao beba niz vodu zbog svog neprijatelja; Isa, a.s., nije nikako imao oca, a Adem, a.s., znamo da nije imao uopšte roditelje.
Islam je vjera koja je nastala u gradu i koja se razvijala na način da bude značajna u općem civilizacijskom napretku. Nije nastala kao kult pojedinaca, izolovana od svakodnevice i udaljena od društvene svakodnevice. Sam pejgamber Muhammed, a.s., je bio gradsko dijete i njegov integritet se gradio u gradskoj sredini koja ima svoje zakonitosti i koja ga je prepoznala kao onoga ko je povjerljiv. Osoba koja živi povučeno, udaljena i fizički i mentalno od grada može sebe smatrati pobožnim, ali ne i nosiocem određenih osobina kao što je povjerljivost, odanost, preciznost i slično, jer te osobine moraju prepoznati druge osobe, komšiluk, zajednica, društvo, a upravo je Pejgamber, a.s., i prije Objave nosio 'društvenu titulu' onoga ko je povjerljiv. S druge strane, Pejgamber, a.s., je bio i dijete sela. Osebujnost i specifičnost seoskog života u kojem priroda ostavlja trag na ljude, prisnost stanovnika na selu, principe međuljudskih odnosa i iskonske ljudske osobine u njihovoj punini i drugo što se može ugroziti u urbanim sredinama Pejgamber, a.s., je upoznao već kao dječak boraveći na selu. Svoje poznavanje i urbanog i ruralnog načina života i svega onoga što on podrazumijeva u najširem smislu Pejgamber, a.s., je oplemenio islamskim vrijednostima i bio čovjek koji je mogao biti blizak svakom stanovniku svoje zajednice i kasnije države. Danas je značajan broj lidera koji bježe od svog ruralnog porijekla; onih koji marginaliziraju kompetencije drugih zbog njihovog ruralnog porijekla; onih koji ugrožavaju grad jer zaziru od svega urbanog; onih koji vode procese urbanizacije po nerafiniranim ruralnim principima; onih koji od djetinjstva znaju samo za urbano i snobovskim navikama spremni su 'asfaltirati' svaku prirodnost u ljudima i među njima... Ovakvi kakvi su teško mogu biti lideri. Zapravo i nisu.
Kojeg poslanika slijede mnogi današnji muslimanski lideri i alimi? Oni jesu pismeni, ali djeluju kao preplašeni za korištenje razuma. Vjerovatno što bi upravo korištenje razuma moglo otkriti istinu o njima. To je jedno objašnjenje toga zašto se došlo do stanja u kojem su mnogi muslimanski lideri i alimi postali neprijatelji razumu što je za posljedicu imalo taklid – slijepo slijeđenje ranijih rješenja te najgore obrazovanje u svijetu.
Pejgamber, a.s., nije znao čitati i pisati, ali daleko od toga da nije koristio razum. Upravo kao čovjek koji je koristio razum napuštao je buku grada i odlazio u pećinu Hira da razmišlja, a ne da spava ili crta po zidovima pećine. Objava je došla čovjeku koji je koristio razum, koji je nesuglasice među ljudima rješavao racionalnim pristupom, i to Objava koja ponavlja da je pouka za one koji imaju razum, koji su razumom obdareni – koji razmišljaju.
Ovo se ne odnosi na njegov ljubavni, intimni život, već na okruženost ženama kao ravnopravnim osobama u njegovom životu. Muhammed, a.s., je s porukom islama bio spasilac žena i njihovog dostojanstva u tadašnjem društvu, dok je istovremeno u privatnom životu kao muž bio njihov sagovornik, a ne vlasnik kao neki ili mnogi kasniji i vladari i alimi sve do danas. Teško je govoriti koliko je Pejgamberova, a.s., prva supruga hazreti Hatidža dopunila na jedan način propuštenu majčinsku ljubav i pažnju, s obzirom da se vjenčao s njom kao mladić, ali je vjerovatno bila više od samo jedne supruge zbog čega je kasnije i sama hazreti Aiša mogla biti ljubomorna na nju iako hazreti Hatidža nije bila više među živima. Nakon hazreti Hatidže i ostale supruge su bile njegovi sagovornici i članice muslimanskog društva čije je osobine isticao kao uzorne drugim muslimanima. Pored supruga Pejgamber, a.s., je čovjek koji je bio okružen i svojim kćerkama prema kojima je pokazivao neizmjernu ljubav pa čak i donosio nekonvencionalne odluke, ali naravno uz dopuštenje prve zajednice muslimana kao kad se hazreti Zejneb zalagala za svog muža koji nije odmah prihvatio islam. Danas još uvijek postoje muslimani pa i lideri koji se plaše prisustva žena, a kamoli okruženosti njima ili to smatraju potencijalnom opasnošću i slabošću.
Životopis Pejgambera, a.s., pokazuje koliko je imao poštovanja prema nečijim kompetencijama koje je uveliko zasnovano na životnom ili profesionalnom iskustvu, bez obzira je li riječ o načinu ratovanja ili diplomatskim aktivnostima i bez obzira je li riječ o mlađim ili starijim osobama. Ipak, ovdje bismo istakli jedan odveć poznat prizor s Miradža kada sreće poslanika Musaa, a.s., koji ga savjetuje da se vrati Allahu, dž.š., i traži manji broj obaveznih dnevnih namaza. Muhammed, a.s., ga je poslušao. Čak i kada bismo dovodili u pitanje autentičnost predaja o Muhammedu, a.s., kao Allahu, dž.š., iznimno dragom biću ostaje činjenica da je Muhammed, a.s., predvodnik poslanika. Predvodio ih je i u namazu i njegov ummet će imati prednost na Sudnjem danu. Ipak, Muhammed, a.s., nije u prvi plan stavio svoj položaj kod Allaha, dž.š., pa tako i spram drugih poslanika, već je poslušao savjet i to od poslanika koji je imao najviše iskustva u svom životu i poslaničkoj misiji što se nazire barem kroz Kur'an u kojem se ogroman broj ajeta odnosi upravo na njegovu misiju. Danas imamo lidere kojima je najsigurnija karakteristika tvrdoglavost, koji ne žele savjetnike s iskustvom i savjetnike koji žele to biti bez ikakvog iskustva. Ne zna se ko je gori.
Autor: Elvedin Subašić
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba