Kako drvo može biti jevrejsko ako ga ima i u mjestima gdje žive muslimani? Ne treba zaboraviti da mezarje u kojem su ukopani Poslanik, s.a.v.s., i brojni ashabi nosi naziv Bekiʻ el-garkad, a dobilo je takav naziv upravo po ovom drvetu. Nadalje, ovim zaključkom negira se i demistificira ideja da drvo može biti naklonjeno određenom narodu.
Hadiski korpus se, pored ostalog, može klasificirati i u odnosu na teme koje tretira. U većini hadiskih zbirki, među koje spadaju i Šest temeljnih hadiskih zbirki, hadisi su ustrojeni po tematskom ključu. Teme o kojima hadisi govore mogu biti šire ili uže, a neki (hadiski) učenjaci navode osam velikih tema o kojima hadisi govore: vjerovanje, pravni propisi, moral i maniri lijepog ponašanja, tumačenje Kurʼana, obavijesti o onome što se događalo u prošlosti, obavijesti o onome što će se dešavati u budućnosti, predznaci Smaka svijeta i odlike (mjesta, ljudi, određenih vremena...).
Premda se obavijesti o onome što će se dešavati u budućnosti i predznacima Smaka svijeta tretiraju kao zasebne kategorije hadisa u određenim hadiskim djelima, one se mogu podvesti pod jednu kategoriju, jer i jedna i druga kategorija hadisa govore o onome što će se dešavati u budućnosti. U ovom članku, a u povodu nemilih dešavanja i genocida koji se sprovodi nad civilima u Palestini, skrenut ćemo pažnju na jedan od hadisa koji govori o jednom od događaja koji će desiti u budućnosti i prethoditi Smaku svijeta.
U tom hadisu stoji da se od ʻAbdullaha b. Omera prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: „Ratovat ćete s Jevrejima toliko da će se neki od njih sakrivati iza kamenja, a ono će govoriti: ʻAllahov robe, evo Jevreja iza mene, ubij ga!ʼ“ (Al-Buhārī, br. 1925; Muslim, br. 1921) U drugoj verziji ovog hadisa stoji: „Jevreji će ratovati protv vas, ali ćete ih vi savladati, a onda će i kamenje govoriti: ʻMuslimanu, ovo je Jevrej iza mene, ubij ga!ʼ“ (El-Buhari, br. 3593; Muslim, br. 1921) Ovaj hadis El-Buhari bilježi i od Ebu Hurejre, i to u ovoj formi: „Smak svijeta neće nastupiti sve dok ne zaratite s Jevrejima toliko da će i kamenje govoriti da je iza njega Jevrej. [Govorit će]: „Muslimanu, evo iza mene Jevreja, ubij ga!“ (El-Buhari, 2926)
Verzije ovog hadisa i njihova vjerodostojnost
Verzije razmatranog hadisa od ʻAbdullaha b. Omera i Ebu Hurejre koje smo spomenuli smatraju se vjerodostojnim i prenose se još od nekih ashaba. Pored ove verzije, postoji još jedna njegova verzija od Ebu Hurejre u kojoj se dodaje da drvo el-garkad neće odavati Jevreje, jer je ono jevrejsko drvo. U toj verziji stoji: „Smak svijeta neće nastupiti sve dok muslimani ne zarate s Jevrejima. U toj borbi će ih muslimani pobijediti, pa će se Jevreji sakrivati iza kamenja i drveća, a kamenje ili drveće će govoriti: ʻMuslimanu, Allahov robe! Evo Jevreja iza mene, dođi i ubij ga!ʼ To neće govoriti samo drvo el-garkad, jer je ono jevrejsko drvo.“ (Muslim, br. 1922)
Ova verzija je na znatno nižem stepenu vjerodostojnosti. ʻAbduldžebbar Seʻid, profesor hadisa na Univerzitetu u Kataru palestinskog porijekla, uradio je studiju o svim verzijama razmatranog hadisa, a ona nosi naslov: „Hadis kital El-Jehud ve zijade el-qarkad (Hadis o oružanoj borbi protiv Jevreja i jedna od njegovih verzija u kojoj se spominje drvo el-garkad)“. Objavljena je u „Medželle Kullijje usul ed-din ve ed-daʻve (Časopis Fakulteta za akaid i daʻvu)“, br. 28, 2010., str. 2315–2372. Zaključak do kojeg je došao je, zapravo, da verzija ovog hadisa u kojoj se spominje drvo el-garkad nije vjerodostojna. Među argumentima koje navodi u prilog svome mišljenju je da je ova verzija prenesena samo posredstvom predajnog puta: Suhejl b. Ebi Salih ← Ebu Salih ← Ebu Hurejre. Suhejlu b. Ebi Salihu su upućivane kritike od hadiskih učenjaka, a jedna od tih kritika je da mu se pogoršalo pamćenje u starosti. Pored toga, kazat će ovaj muhaddis, ovaj hadis se od Ebu Hurejre prenosi drugim predajnim putevima u kojima se ne navodi dio hadisa u kojem se spominje drvo el-garkad, a jednu od tih verzija smo naveli u ovom članku. Nijedna verzija ovog hadisa koja se prenosi od ʻAbdullaha b. Omera ne sadrži dio koji se odnosi na drvo el-garkad, tvrdi ʻAbduldžebbar Seʻīd. Kada je riječ o razlogu zbog kojeg je ovu verziju zabilježio Muslim, ovaj hadiski učenjak smatra da ju je on naveo kako bi ukazao na nedostatak te verzije, odnosno na nedostatak dijela hadisa u kojem se spominje drvo el-garkad te da je vrlo jasan pokazatelj da je to tako to što je ovu verziju naveo kao potvrđujuću (fi el-mutabeʻat ve eš-ševahid), a ne ko bazičnu (fi el-usul). Kao bazičnu verziju za ovaj hadis on navodi verziju koja se prenosi od ʻAbdullaha b. Omera, a ona ne sadrži dio u kojem se spominje drvo el-garkad.
Ovaj zaključak ʻAbduldžebbara Seʻida ima značajne implikacije na tumačenje ovog hadisa. Naime, ukoliko se prihvati ovaj dodatak, to bi bila jasna indicija da Poslanik, s.a.v.s., u hadisu ne govori figurativno. S obzirom da je ovaj dodatak na vrlo niskom stepenu autentičnosti, postaje jasno da ne treba biti uziman u obzir prilikom tumačenja ovog hadisa. Također, ovim zaključkom otklanjaju se određene nedoumice i pitanja koja se mogu javiti ukoliko se dio u kojem se spominje drvo el-garkad prihvati kao vjerodostojan, poput pitanja: Kako drvo može biti jevrejsko ako ga ima i u mjestima gdje žive muslimani? Ne treba zaboraviti da mezarje u kojem su ukopani Poslanik, s.a.v.s., i brojni ashabi nosi naziv Bekiʻ el-garkad, a dobilo je takav naziv upravo po ovom drvetu. Nadalje, ovim zaključkom negira se i demistificira ideja da drvo može biti naklonjeno određenom narodu.
Značenjski aspekti ovog hadisa
Kada je riječ o tumačenju ovog hadisa, treba imati u vidu njegovih pet značajnih komponenti:
1) Hadisi u kojima Poslanik, s.a.v.s., najavljuje buduće događaje imaju funkciju koja nadilazi puko konstatiranje istih. U skladu sa svojom funkcijom donosioca radosnih vjesti i onogo ko upozorava, on je pretskazivanjem budućnosti poticao i ohrabrivao, ali i upozoravao na ono što slijedi. Zbog toga, među hadisima koji govore o budućnosti nalazimo one koji budućnost islama predstavljaju u pozitivnom svjetlu, ali i one koji govore da muslimanima u određenim fazama historije predstoje teška iskušenja i izazovi. Posebno je to slučaj sa događajima iz budućnosti koji svoj pandan imaju u događajima koji su se dešavali za života Poslanika, s.a.v.s. Kako ćemo kasnije naznačiti, događaji koji će uslijediti neće biti odraz nepromjenjive sudbine i predodređenja na koje se ne može utjecati, već (i) ogledalo vlastitog stanja muslimana.
2) Razmatrani hadis govori o sukobu bez ikakvih specifikacija. Mjesto, vrijeme i ostali detalji ovog sukoba nisu precizirani. Ovo pretskazanje Poslanika, s.a.v.s., može se, ali i ne mora odnositi na događaje koji će se desiti u Palestini.
3) U komentarima hadisa navodi se da govor kamenja može imati doslovno i preneseno značenje (V., naprimjer: Ibn Hadžer, Feth El-Bari, 10/503). Preneseno značenje podrazumijeva da Jevrejima ni skrivanje neće biti od koristi, što, nadalje, ukazuje na razmjere oružanog sukoba i dominaciju muslimana. Autor ovih redaka stava je da nema razloga koji opravdavaju doslovno tumačenje ovog hadisa, odnosno njegovog dijela u kojem se spominje da će i kamenje govoriti. Među razloge zbog kojih se ovaj hadis treba tumačiti u prenesenom smislu spada i česta upotreba semantičkih figura/figurativnog izražavanja u hadisima. Usto, Božije zakonitosti koje je On položio u prirodu i društvo važe za svakoga, a, shodno tim zakonitostima, do uspjeha se dolazi trudom i zalaganjem, a ne nekim čudima. Kamenje nije progovorilo ni u bitkama koje su vodili Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi. Konačno, već smo naznačili da dio hadisa u kojem se spominje da drvo el-garkad neće odavati Jevreje vrlo problematične vjerodostojnosti i da ne može poslužiti kao valjani argument u pogledu usmjeravanja tumačenja ovog hadisa.
4) Hadis ne govori o Jevrejima kao takvim. Kontekst hadisa jasno ukazuje na to da su to Jevreji koji će se oružano suprotstaviti muslimanima i čiji je život, posljedično tome, dozvoljeno oduzeti. U hadisima se najavljuju i sukobi koje će muslimani imati s drugim narodima. Pored toga, „govor kamenja“ može se shvatiti i kao hiperboličan iskaz kojim se ukazuje na to da će se sve okrenuti protiv određenih Jevreja zbog velikog nereda kojeg će na Zemlji činiti. Važno je naznačiti da Kurʼan ne govori o svojstvima i djelima naroda i grupa kao nečemu što im je inherentno, već o njihovim osobinama i svojstvima koja su karakteristična za neke ili mnoge od njih. Ne treba zaboraviti da se Kurʼan često kritički osvrće i na ono što muslimani i ljudi općenito čine ili su učinili. Nisu rijetke dionice Kurʼana gdje se tvrdi da većina ljudi ne čini nešto kako treba ili ima negativnu osobinu. Kao što se ajeti i hadisi koji govore o beduinima ne odnose na sve beduine, na isti način se ajeti i hadisi koji govore o Jevrejima ne odnose na sve Jevreje. Najveći argument u prilog tome je to što Kurʼan u određenim svojim dionicama u pozitivnom svjetlu govori o kršćanima i Jevrejima/Sljedbenicima knjige. I u hadisima se mogu naći brojne indicije koje upućuju na ovaj zaključak. Pored toga, nigdje u ovom hadisu se eksplicitno ne tvrdi da je riječ o sukobu koji će biti motiviran vjerskim razlozima. Ni sukobi između muslimana i Jevreja za života Poslanika, s.a.v.s., nisu imali takve motive. Poslanik, s.a.v.s., borio se protiv Jevreja koji su kršili ugovore, pokušali da ga ubiju i destabiliziraju muslimanski zajednicu, izdali ga u najtežim trenucima i tome slično, a ne protiv Jevreja kao takvih. Općepoznato je da je Medinski ustav sadržavao član koji muslimane i Jevreje tretira kao jednu zajednicu.
5) Hadis ni na koji način ne negira Božije zakonitosti vezane za uzročno-posljedične veze između truda i strateškog planiranja i djelovanja, s jedne, i uspjeha i napretka, s druge strane. Nepromjenjivi je princip da Allah pomaže one koji su na pravom putu, ali da, uvjetno kazano, ne čini ništa što bi oni sami mogli i trebali uraditi, kao i da čovjek nagradu dobija srazmjerno svome trudu, ne samo na budućem, već u mnogo čemu još na ovom svijetu. U prilog tome, pored ostalog, govore i hadisi u kojima se najavljuje budućnost. U jednom od njih stoji da je Allah Poslaniku, s.a.v.s., uslišao dvije dove u kojima Ga je on molio da njegov ummet ne uništi sušom i poplavom, ali da mu nije uslišao dovu u kojoj je on molio da ne dolazi do sporova/razjedinjenosti među pripadnicima njegovog ummeta (Muslim, br. 2890). Razlog je sasvim jasan; dok se prve dvije dove tiču onoga što nadilazi ljudske moći, treća stvar za koju je molio pripada području ljudske nadležnosti i odgovornosti. Prema tome, suodgovornost i doprinos jednog muslimana u kretiranju sadašnjosti i budućnosti je ono što bi trebalo biti najrelevantnije za njega. Poslanik, s.a.v.s., je čovjeku koji ga je pitao o vremenu nastupanja Sudnjega dana kazao: „A šta si ti za Sudnji dan pripremio?“ (El-Buhari, br. 3688)
Autor: Fadil Maljoki
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba