Razumijevanje derogacije hadisa

Razumijevanje derogacije kod Ibn Kutejbe i njegova podjela Sunneta

Mnoštvo je kur'anskih ajeta i hadisa koji ukazuju da su Kur'an i Hadis dva osnovna izvora islamskih propisa.  Allah, dž.š., kaže: „Ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu, a ko se okrene, pa Mi te nismo poslali da nad njima čuvar si!“ (sura En-Nisa', 80)  Hadis koji se često citira, kada se govori o ovoj tematici glasi:  Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Ostavljam vam dvoje, ako ih se budete pridržavali, nećete zalutati: Allahovu Knjigu moj Sunnet.“ (Malik) Među ta dva glavna izvora nema nesuglasja, niti oprečnosti, niti kontradiktornosti.

Od prividnih kontradiktornosti i neusklađenosti kur'anskog i hadiskog teksta spominje se slijedeće:  Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže: „Zabranio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ženi da se uda (kao druga žena) za onoga za kim je njena tetka po ocu, ili tetka po majci.“ (Buharija, Muslim, Tirmizi i drugi). Također, Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Allah je zabranio po mlijeku ono što je zabranio i po krvnom srodstvu.“ (Tirmizi) A, u kur'anskom ajetu stoji ovako: „Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše...“ (sura En-Nisa', 23) Oni koji ističu ove kontradiktornosti kažu: U ovom kur'anskom ajetu zabranjenih brakova ne spominje se zabrana koja je navedena u prethodnih hadisima, a to je zabrana braka žene sa čovjekom koji je već u braku sa njenom tetkom po ocu, ili  po majci.

Kao što je iz drugog hadisa uslijedila zabrana braka i po mlijeku kao što je i po krvnom srodstvu, jer u kur'anskom ajetu nisu navedene te zabrane. Ovaj stav oni temelje na osnovu završetka kur'anskog ajeta u kojem se kaže: „...to su vam Allahovi propisi- a ostale su vam dozvoljene...“ (sura En-Nisa', 24), zanemarujući Poslanikove zabrane po ovom pitanju. 

Ibn Kutejbino razumijevanje derogacije

Veliki islamski učenjak i autoritet u hadiskoj znanosti Ibn Kutejbe, rahimehullah, odgovara na ovo pogrešno razumijevanje kur'ansko-hadiskih tekstova na slijedeći način:

Uzvišeni Allah iskušava Svoje robove sa farzovima koje im je propisao, kako bi se razbejanila i izišla na vidjelo njihova pokornost ili nepokornost, pa će Allah, dž.š., svakog od njih, ili nagraditi ili kazniti, bez obaveze  pojašnjava razloga zašto je nešto učinio dozvoljenim (halal) ili zabranjenim (haram).

Neki postupak je dovoljno ružan samim tim što ga je Allah, dž.š., zabranio, pored onoga što je po prirodi stvari ružno, poput laži, klevete, sijanja smutnji, ogovaranja (gibeta), škrtosti, nanošenja nepravde (zuluma) i tome slično; a drugi postupak je opet lijep, samim tim što ga je Allah, dž.š., naredio, poput svih ibadeta i lijepih osobina koje se od vjernika traže.

S obzirom da je moguće da Allah pošalje nekog od poslanika sa vjerozakonom po kojem se radi jedan vremenski period i oni koji po njemu postupaju bivaju Allahu pokorni, zatim pošalje drugog poslanika sa drukčijim vjerozakonom, koji derogira onaj prethodni, pa i ovi koji postupaju po ovom drugom vjerozakonu, također, bivaju Allahu pokorni. Primjer toga je slanje Musa, a.s., u čijem vremenu se poštivao propis o danu suboti koji je dolaskom Isa'a, a.s., dokinut. Zašto onda ne bi bilo moguće da Allah nešto propiše kao farz/obavezno Svojim robovima u jednom vremenu, a zatim to dokine/derogira kasnije, a sve to bude u vrijeme jednog poslanika.

Na to ukazuje kur'anski ajet: „Mi nijedan propis (ajet) ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?“ (sura El-Bekare, 106) „bolji od njega“ znači: lakši od njega.

Pa ako je dozvoljeno da se kur'anski tekst derogira sa kur'anskim tekstom, također je dozvoljeno da se neki ajet derogira sa Sunnetom, jer je i Sunnet vrsta Vahja (Objave), koju je Džibril, a.s., donio Poslaniku, s.a.v.s.

Zbog toga je i Muhammed, s.a.v.s, u hadisu rekao:  „Dat mi je Kur'an (Knjiga) i uz nju još nešto slično njoj.“ (Ebu Davud i Tirmizi-sahih) Što znači da mu je dat Kur'an i nešto slično njemu, a to je Sunnet. Shodno kur'anskom ajetu u kojem Allah, dž.š., kaže: „I što vam Poslani dadne, to uzmite, a što vam zabrani, to vi ostavite! I Allah se bojte! Zbilja, Allah žestoko kažnjava.“ (sura El-Hašr, 7)

Allah, dž.š., zna da ćemo mi od Njegovog Poslanika primiti ono što nam on od Njegovog govora (Kur'ana) prenese, kao što zna da će On nešto od kur'anskog teksta derogirati (dokinuti ili izmijeniti) sa Njegovom drugom Objavom (Sunnet).

Kada se to desi (nesh/derogacija), dalje nastavlja Ibn Kutejbe, možda to neka srca neće lahko prihvatiti i razumjeti, pa nam zato Allah kaže: „I što vam Poslani dadne,“ tj. što vam Poslanik dadne od onoga što nije u Kur'anu, ili od onoga što derogira nešto od Kur'ana, to uzmite.

Podjela sunneta kod Ibn Kutejbe

Odgovarajući i dalje na spomenutu dilemu Ibn Kutejbe  kaže: postoje tri vrste, kategorije sunneta:

Prva vrsta

Sunnet koji je melek Džibril donio Muhammedu, s.a.v.s., u kojem su, pored ostalog, sadržani i neki propisi kojih nema u Kur'anu i toj vrsti sunneta Poslanik, s.a.v.s, nema nikakvog udjela, niti slobode da interveniše. Primjer za to su hadisi:

„Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže: „Zabranio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ženi da se uda (kao druga žena) za onoga za kim je njena tetka po ocu, ili tetka po majci.“ (Buharija, Muslim, Tirmizi i drugi).

Alija, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah je zabranio po mlijeku ono što je zabranio i po krvnom srodstvu.“ (Tirmizi)

Aiša, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Na osnovu jednog gutljaja ili dva (prilikom dojenja) ne proizlazi zabrana (po mlijeku).“ (Tirmizi) Općepoznato u fikhu je da mora biti pet kompletnih dojenja, od kojih se novorođenče zasiti, kako bi tu došla do izražaja zabrana po mlijeku. (ovu podjelu Sunneta je spomenuo i rahmetli Mahmud Karalić u svojoj knjizi Hadis i hadiske znanosti, str. 54.)

Druga vrsta

Sunnet koji je Allah dozvolio Svome Poslaniku da ga uvede u praksu i naredio mu da koristi svoje mišljenje (idžtihad) po tim pitanjima. U tim situacijama Muhammed, s.a.v.s., je mogao dati određene olakšice i povlastice onome kome je htio, zavisno od situacije i okolnosti u kojima se ta osoba nalazila.

Primjer za to je zabrana nošenja svile za muškarce, sa izuzetkom postupka Poslanika, s.a.v.s., prema ashabu Abdurrahmanu ibn Avfu, zbog situacije u kojoj se on nalazio.  Omer, r.a., je rekao: „Zabranio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svilu (muškarcima) osim koliko dva, tri ili četiri prsta.“ (Tirmizi, hasen-sahih)

Izuzetak od ovog propisa je Poslanik, s.a.v.s., učinio u slučaju Abdurrahmana ibn Avfa i Zubejra ibn Avvama, r.a. Na to ukazuje predaja od Enesa, r.a., koji je rekao: „Požalili su se Abdurrrahman ibn Avf i Zubejr ibn Avvam, r.a., tokom jedne bitke Poslaniku, s.a.v.s., da imaju vaške (uši), pa im je dozvolio da obuku svilene košulje, koje sam vidio na njima.“ (Tirmizi)

Sličan primjer je i hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s., brani da se u Mekki kosi trava i sječu drva: „U njoj se ne kosi trava niti se sijeku drva.“ pa je Poslanikov amidža Abbas ibn Abdulmuttalib, r.a., dodao: „osim izhira, on nam treba u našim kućama.“ To je mirisna žukva ili trava koja se koristila u njihovim kućama. Na to je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Osim izhira“ jer im je to bilo neophodno.

Sličan je i hadis koji je Poslanik, s.a.v.s., prilikom obavljanja hadža: „Da sam znao ovo što sada znam i ja bih zanijetio prvo umru.“ Poslanik, s.a.v.s., je obavio vrstu hadža koja se zove kiran (u kojem se hadž i umra obavljaju skupa, bez prekidanja obreda) ali je priželjkivao da je obavio temettu' hadž, koji je sugerisao svojim ashabima da zanijjete, tj. da prvo obave umru, pa se oslobode ihrama a zatim da obavljaju hadžske obrede.  

Također je Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se kurbansko meso ostavlja duže od tri dana kao što je zabranio posjetu mazarju. Nakon toga je rekao: „Bio sam vam zabranio da ostavljate kurbansko meso duže od tri dana, pa s obzirom da sam vidio ljude da dočekuju svoje goste, i da čuvaju za one koje su odsutni, od sada jedite i ostavljajte koliko god dugo želite.!“

Također je rekao: „Bio sam vam zabranio obilazak mezarja, pa ipak ih obilazite i nemojte govoriti ništa što ne dolikuje tom mjestu. To će vaša srca učini osjećajnijim.“

Ovo su situacije u kojima je Poslaniku, s.a.v.s., bilo dozvoljeno da napravi olakšicu i izuzetak zbog okolnosti u kojima se nalazio. Da mu to nije bilo dozvoljeno on bi u toj situaciji zastao kao što ja zastao u izricanju propisa kada je bio upitan o kelali (onaj ko umre a nema djeteta kao nasljednika a ima sestru. Pogledati posljednji ajet sure En-Nisa') pa je rekao: „Ovo je ono što mi je do sada objavljeno (dato) pa ako mi se šta još doda (po tom pitanju) i ja ću tebi dodati.“

Također je Poslanik, s.a.v.s., zastao kada mu je došla  (mudžadile, pogledati početak sure El-Mudžadele) žena koju je njen muž napustio na način, kako to nije bilo dozvoljeno, pa ga je upitala o ziharu. Nije joj Poslanik, s.a.v.s., ništa odgovorio, nego je rekao: „O tome će Allah, dž.š., donijeti presudu.“

Također mu je došao neki beduin dok je bio u ihramu, a na njemu je vidio vuneni ogrtač, na kojem je bilo tragova mirisa, pa ga je upitao o tom propisu. Njemu Poslanik, s.a.v.s., nije ništa odgovorio, sve dok mu nije došla objava u stanju u kojem mu je inače dolazila, te kada je to prošlo, onda je odgovorio tom beduinu. Ove dvije vrste Sunneta vjernici su dužni da u svom životu prakticiraju, za razliku od treće vrste.

Treća vrsta

Sunnet kojeg nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uveo u svrhu odgoja i vaspitanja. Ovu vrstu sunneta ako budemo radili i primjenjivali imamo sevap i nagradu, a ako to ispustimo, nećemo ako Bog da, za to biti pitani. Primjer za to su zabrana jedenja mesa i pijenja mlijeka životinje koja jede nečist (dželale), zarada onoga koji pravi hidžamu i sl.  

Evo nekoliko primjera za ovu vrstu sunneta: Abdullah ibn Omer, r.a., kaže: „Zabranio je Poslanik, s.a.v.s., da se jede meso i pije mlijeko životinje koja jede nečist (dželale).“ (Tirmizi)  U jednom hadisu stoji da kravu koja je sklona da jede nečist treba prije klanja zatvoriti 40 dana i hraniti zdravstveno ispravnom hranom da bi joj meso, nakon klanja, bilo dozvoljeno. Ibn Omer bi izolirao kokoš, prije klanja, na tri dana hraneći je zdravom hranom. (Tirmizi, 5/14. Pogledaj Hadis i hadiske znanosti, str. 56. od rahmetli Mahmuda Karalića)

Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Divan li je rob koji zna isisavati krv hidžamom (kupicom) i time odstraniti (nečistu) krv i na taj način olakšati bol u leđima, i onaj koji odstranjuje krmelje iz očiju. Ibn Abbas dalje nastavlja: „Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na Mi'radžu, nije prošao ni pored jedne skupine meleka a da mu nisu rekli: 'Prakticiraj isisavanje krvi kupicom! Najbolje je da krv isisavate sedamnaestoga, devetnaestoga i dvadeset i prvoga u mjesecu.“ (Tirmizi, 5/232)

Također smatramo da je slična situacija sa zabranom jedenja mesa domaćih magaraca, također divljači sa očnjacima i grabljivica sa kandžama u vezi sa kur'anskim ajetom:

„Reci: „Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa - to je doista pogano - ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.“ (sura El-En'am, 145) Htio je Poslanik reći da u vrijeme dok je bila objavljena ova sura nije bilo ništa više zabranjeno osim ovo što je spomenuto. Zatim je objavljena sura El-Maide i u njoj je spomenuta zabrana jedenja onoga što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto - osim ako ste ga preklali.

Misli se na ovaj kur'anski ajet: „Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto- osim ako ste ga preklali i što je na žrtvenicima žrtvovano...“ (sura El-Maide, 3)

Vidimo da nam je ovdje Allah u Kur'anu dodao još neke zabrane, kao što nam je preko jezika Svoga Poslanika dodao još neke zabrane, kao što su zabrana jedenja mesa divljači sa očnjacima, grabljivica sa kandžama i mesa  domaćih magaraca.

Takva je situacija i sa skraćivanjem namaza kada nismo u strahu u odnosu na kur'anski ajet u kojem se kaže: „Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite, i kada se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti.“ (sura En-Nisa', 101) Allah, dž.š., su nas ovdje obavještava da nam nije grijeh skratiti namaz kada smo u stanju straha od neprijatelja, a Poslanik, s.a.v.s., nas od Allaha, također obavještava da nema zapreke da skratimo namaz i kada nismo u strahu.

Tako je i sa propisom potiranja po mestvama u odnosu na kur'anski ajet u kojem se opisuje način uzimanja abdesta: „O vjernici, kad hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite- a glave svoje potarite- i noge svoje do iza članaka;...“ (sura El-Maide, 6) U ovo kur'anskom ajetu se naređuje pranje nogu kod abdesta, a po Sunnetu i Poslanikovoj praksi dozvoljava nam se potiranja po mestvama (mesh) umjesto pranja nogu, u određenim okolnostima.  

Jahja ibn Ebi Kesir je rekao: „Sunnet pojašnjava ono što je (Allah rekao)  u Kur'anu, a Kur'an ne pojašnjava ono što je u Sunnetu.“ (Ibn Kutejbe Te'vilu muhtelifil-hadis, str. 194-199)

Autor: Fuad Sedić

Keywords & Tags

Contact Us