Prvi njihov [ehl-i sunnetski] učenjak u akaidu iz reda ashaba je Alija ibn Ebi Talib, Allah počastvovao njegovo lice, budući da je raspravljao sa haridžijama o pitanjima ‘’obećanja i prijetnje’’ (va’d ve l-ve’id), a sa kaderijama o [Božijem] htijenju (meši’e), [ljudskoj] moći (istita’a) i određenju/sudbini (qader).
Potom slijedi Abdullah ibn Omer, neka je Allah zadovoljan njima obojicom, jer se odrekao Ma’beda el-Džuhenija zbog njegovog negiranja [Božijeg] određenja, kadera.
Prvi učenjak akaida ehl-i sunneta iz reda tabi’ina je Omer ibn Abdulaziz; on je napisao izvanrednu poslanicu (risalu) u kojoj pobija stavove kaderija. Zatim slijede: Zejd ibn Ali Zejnu l-Abidin, koji je napisao knjigu kao odgovor kaderijama; Hasan el-Basri, koji je napisao poznato pismo Omeru ibn Abdulazizu o pokuđenosti sekte kaderija; Ša›bi, najveći protivnik kaderija; Zuhri, koji je dao fetvu Abdulmeliku ibn Mervanu o dozvoljenosti prolijevanja krvi pripadnika kaderijske sekte.
Nakon ove generacije dolazi Dža’fer ibn Muhamed es-Sadiq, koji je napisao knjigu protiv kaderija kao i knjigu protiv haridžija te poslanicu u kojoj pobija učenja ekstremnih rafidija.
Prvi učenjaci akaida iz reda šeri›atskih pravnika (fukaha’) i rodočelnika mezheba [u fikhu] su: Ebu Hanife i Šafi›. Ebu Hanife je napisao knjigu u kojoj pobija kaderije nazvavši je El-Fikhu l-ekber (Najveće razumijevanje); izdiktirao je i poslanicu u podršku stavu ehl-i sunneta da [ljudska] ‘’moć nastaje istovremeno sa djelovanjem’’ [što je suprotno učenju mu›tezilija, da sposobnost djelovanja postoji prije nekog stvarnog čina – nap. prev.], ali je rekao da je priličnije da se moć odnosi da dvije opozitne stvari [tj. na činjenje dobra i zla], što je, isto tako, stajalište nekih naših ljudi. Šafi’ je napisao dvije knjige iz akaida, prva je o ispravnosti, autentičnosti vjerovjesništva i pobijanju brahmana (Hindusa), a druga je odgovor zabludjelim sektama (ehlu l-ehva’).
Što se tiče El-Merisija, učenika Ebu Hanifea, on se slaže sa mu’tezilijama u vezi sa stvorenošću Kur’ana (halqu l-Qur’an), dok ih smatra nevjernicima zbog njihovog stava o stvaranju djela (halqu l-ef’al).
Nakon Šafija pojavljuju se njegovi učenici koji su objedinili ilmu l-fikh [metodologiju fikha] i akaid; Ebu l-Abbas ibn Surejdž je najznamenitiji u ovim naukama iz ove plejade; on je kritikovao knjigu El-Džaruf u kojoj se govori o jednakoj vrijednosti argumenata [svih grupacija].
Nakon ovih dolazi imam Ebu l-Hasan el-Eš’ari koji je postao kost u grlu kaderijama. Od njegovih učenika poznata su dvojica: Ebu l-Hasan el-Bahili i Ebu Abdullah ibn Mudžahid. Ova dvojica su iznjedrila svoje učenike koji su do danas sunašca i imami svojih vremena kao što su: Ebu Bekr Muhammed ibn et-Tajjib el-Baqillani, Ebu Ishak Ibrahim ibn Muhammed el-Isfraini i Ibn Furek. Prije ove generacije imamo: Ebu Alija es-Seqafija, imama sunneta u svoje vrijeme Ebu l-Abbasa el-Qalanisija, čiji broj djela o akaidu iznosi preko stotinu pedeset.
U naše vrijeme mi smo zatekli: Ibn Mudžahida, Ibnu t-Tajjiba, Ibn Fureka i Ibrahima ibn Muhammeda, neka je Allah zadovoljan svima njima. Oni su vodeći učenjaci u ovoj nauci.
Što se tiče imama u fikhu u vrijeme ashaba i tabi›ina i onih poslije njih, oni su svijet ispunili znanjem. Među njima nije bilo nijednog koji nije podržao sunnet i džema’at; oni su svima veoma poznati tako da bi se nabrajanjem njihovih imena odužilo.
Kada su u pitanju imami u hadisu i isnadima (predajnim nizovima), i oni su, kao i ostali, na ovom ispravnom putu; nijedan od njih nije se okaljao nekom novotarijom. U biografskim leksikonima su zabilježene njihove knjige tako da ovdje nema potrebe nabrajati njihova imena. Njihov vječni trag ne prestaje važiti protokom vremena za učenjake i prenosioce znanja. Također, i imami upućivanja i tesavvufa bili su, u proteklim stoljećima, na ovom čvrstom putu u vjerovanju [tj. na putu ehl-i sunneta].
Isto tako, mnoštvo gramatičara, jezikoslovaca i književnika bili su pripadnici ehl-i sunnetskog vjerovanja. Od Kufljana to su: Mufeddal ed-Dabi, Ibnu l-E’arabi, Ruvasi, Kisa’i, El-Ferra’, Ebu Ubejde Qasim ibn Sellam, Ali ibn el-Mubarek el-Lahjani, Ebu Amr eš-Šejbani, Ibrahim el-Harbi, Sa’leb, Ibnu l-Enbari, Ibn Muqsim, Ahmed b. Faris – svi oni bili su pripadnici ehl-i sunneta.
Od Basranaca su: Ebu l-Esved ed-Du’eli, Jahja ibn Mu’ammer, Isa ibn Umer es-Seqafi, Abdullah ibn Ebi Ishaq el-Hadremi, a poslije njih Ebu Amr ibn el-Ala kojem je kaderija Amr ibn Ubejd rekao: ‘’Od Uzvišenog Allaha dolazi obećanje i prijetnja, a Allah je, doista, iskren u Svome obećanju i Svojoj prijetnji’’. Ovim riječima želio je poduprijeti svoju novotariju koju je inovirao u pogledu vjerovanja da će vjernici grješnici vječno boraviti u Vatri. Na ovo mu je Ebu Amr ibn el-Ala odgovorio: ‘’Zar ne znaš za riječi Arapa: ‘Plemeniti kad zaprijeti - oprosti, a kad obeća - izvrši’, i za njihovo hvalisanje oprostom nakon prijetnje kad neko do njih kaže: Zaista, kad mu zaprijetim i obećam, prijetnju izostavim, a obećanje izvršim’’. To mu se, onda, ubraja u plemenita a ne u pokuđena svojstva.
Zatim su tu: Halil Ahmed, Halef el-Ahmer, Junus ibn Habib, Sibevjeh, Ahfeš, Asme’i, Ebu Zejd el-Ensari, Zedždžadž, Mazini, Muberred, Ebu Hatim Sižistani, Ibn Durejd, Ezheri i drugi imami u jezikoslovlju. Svaki od njih je žestoko kritikovao one koji uvode novine u vjerovanju i bili su daleko od njihovih novotarija; nijedan od njihovih istaknutih predstavnika nije se ‘uprljao’ ničim od novotarija rafidija, haridžija i kaderija.
Također, i svi imami kiraeta i prenosioci tradicionalnih tefsirskih predaja u vrijeme ashaba pa sve do Muhammeda ibn Džerira et-Taberija, njegovih savremenika i onih poslije njih, bili su pripadnici ehl-i sunneta. Isto su to bili i mufessiri [komentatori Kur’ana] racionalisti izuzev nekoliko njih koji su pripadali inovatorima.
Isto se ovo odnosi i na glasovite učenjake u oblasti poznavanja ratnih pohoda, životopisâ, historije i kritike predaja, kao i na prenosioce predaja, tj. svi su oni bili sljedbenici ehl-i sunneta ve l-džema’ata.
Iz navedenoga se jasno uočava da se sveukupna vrijednost u naukama nalazi kod pripadnika ehl-i sunneta ve l-džema’ata. Neka nas Uzvišeni Allah proživi u njihovom društvu na Ahiretu!
Abdulqahir b. Tahir el-Bagdadi
Sa arapskog: Almir Fatić
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba